Četvrtak, 12.02.2026.

Srce puklo od tuge: Zejna otišla za svojim Mehmedom da ga ni na onom svijetu ne ostavi samog

Srijeda, 11.02.2026. | Najnovije | Vijesti

U selu Tarevo kod Živinica, tamo gdje se život mjeri saburom i čestitošću, ispisana je jedna od najpotresnijih stranica o ljudskoj privrženosti.

Mehmed i njegova Zejna Smajić proveli su decenije dijeleći hljeb, radost, brige i podižući brojnu porodicu. Njihov brak bio je tvrđava, a njihova ljubav tiha voda koja sve prepreke savladava.
Jučer je Tarevo utihnulo kada je stigla vijest: preselio je Mehmed. Na njegovoj smrtovnici, među ožalošćenima, stajalo je ime njegove vjerne saputnice Zejne. Niko tada nije slutio da će to biti posljednji put da su im imena razdvojena na papiru, jer su u srcu već bili jedno.

Kažu da se od tuge može umrijeti, a Zejna je to jutros i dokazala. Samo dan nakon što je njen Mehmed napustio ovaj prolazni svijet, njeno srce, umorno od tuge i želje za njim, prestalo je kucati. Nije mogla zamisliti sutrašnji dan, niti ijedan naredni, bez čovjeka s kojim je gradila gnijezdo i gledala kako rastu njihovi sinovi Enes, Fadil, Fahir, Huso i Zijad, te kćerka Sedina.
Sudbina je odredila da dženaza koja je bila zakazana za Mehmeda dobije još jedno ime. Sutra će Tarevo svjedočiti prizoru koji se rijetko viđa, a dugo pamti: dvije dženaze, jedna pored druge, kreću ispred iste kuće žalosti.

Srce puklo od tuge: Zejna otišla za svojim Mehmedom da ga ni na onom svijetu ne ostavi samog

U trenucima dok sinovi, kćerke, unučad i praunučad brišu suze, ostaje utjeha da su Mehmed i Zejna otišli onako kako su i živjeli, ruku pod ruku. Allah Svemogući je odredio da u razmaku od samo nekoliko sati napuste ovaj dunjaluk, kao da nisu željeli dopustiti jedno drugom da dugo tuguju u samoći.

Srce puklo od tuge: Zejna otišla za svojim Mehmedom da ga ni na onom svijetu ne ostavi samog

Sutra će biti ukopani na mezarju u Tarevu. Ista zemlja će prekriti dva tijela koja je za života spajala neraskidiva nit. Iza njih ostaje velika porodica, brojni prijatelji i priča koja će se generacijama prepričavati: priča o ljubavi koja je bila toliko jaka da je čak i smrt morala da ih sačeka, kako bi na onaj svijet zakoračili zajedno.
Iza njih ostali su ožalošćeni sinovi Enes, Fadil, Fahir, Huso i Zijad, kćerka Sedina, zet Sifet, snahe, unučad, praunučad, ostala brojna rodbina i prijatelji.
Neka im Allah podari lijepi Džennet, a porodici sabur u ovim teškim trenucima.