Subota, 13.06.2026.

Danas u Jezeru: Manifestacija ‘Spomen njima, po(r)uka nama’ za 57 žrtava zločina iz 1992.

Subota, 06.06.2026. | BiH | Vijesti

U subotu, 6. juna 2026. godine, u Jezeru će biti održana manifestacija „Spomen njima, po(r)uka nama“, kojom se obilježava 34. godišnjica stradanja 34 bošnjačka civila ubijena u zločinu počinjenom 2. i 3. juna 1992. godine. Organizatori su Medžlis Islamske zajednice Jajce i Udruženje „3. juni“ iz Jezera.

Manifestacija je posvećena njegovanju kulture sjećanja na nevine žrtve te podsjećanju na važnost istine, pravde i očuvanja historijskog pamćenja. Program počinje u 12 sati simboličnim bacanjem cvijeća u rijeku Plivu, nakon čega će biti proučena fatiha za žrtve. Centralni dio obilježavanja bit će održan u Carskoj (Sultan Bajazidovoj) džamiji poslije podne-namaza.

Sjećanje na stradale iz Jezera dodatno dobija na značaju i zbog zločina počinjenog 10. septembra 1992. godine u Čerkazovićima i Ljoljićima, kada su ubijena 23 civila, za šta su nedavno izrečene sudske presude.

Iako porodice žrtava i lokalna zajednica iz godine u godinu čuvaju uspomenu na stradale, mnogi smatraju da Jezero i njegove žrtve ne dobijaju pažnju kakvu zaslužuju od viših nivoa vlasti. Podrška najčešće dolazi od Medžlisa IZ Jajce, Općine Jajce i institucija Srednjobosanskog kantona, dok izostaju predstavnici viših nivoa vlasti.

Ostaje da se vidi hoće li ovogodišnje obilježavanje privući veću pažnju javnosti i političkih aktera, te potvrditi da sjećanje na nevine žrtve ne smije biti predmet političkih kalkulacija. Budući da je predizborna godina, bit će zanimljivo vidjeti ko će se pojaviti u Jezeru i koliko će njihova podrška trajati nakon izbora.

Tragedija iz juna 1992.

Početkom juna 1992. godine, pripadnici Prve partizanske pešadijske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), pod komandom potpukovnika Milorada Vukaševića, izvršili su napad na civilno stanovništvo Jezera. Tokom artiljerijskog i pešadijskog napada, korišteni su minobacači i protivtenkovske rakete. Većina mještana, suočena s blokiranim putnim pravcima, pobjegla je čamcima preko Plivskog jezera prema Jajcu. U Jezeru su ostali uglavnom stariji stanovnici i oni koji nisu htjeli napustiti svoje domove.

Tokom i nakon napada, pripadnici brigade zarobili su i ubili 34 civila, uključujući troje djece, deset žena i deset osoba starijih od 70 godina. Među 57 jezeračkih žrtava, sedmero su bila djeca, a jedan dječak preživio je strijeljanje. Pored ubistava, imovina Bošnjaka, uključujući džamiju, potpuno je razorena. Za 18 žrtava još uvijek traje potraga za posmrtnim ostacima, dok su posmrtni ostaci 15 žrtava ekshumirani 2002. i 2003. godine iz masovnih grobnica u blizini Jezera.

Fond za humanitarno pravo (FHP) podnio je 25. februara 2025. godine krivičnu prijavu protiv Milorada Vukaševića i drugih pripadnika brigade Javnom tužilaštvu za ratne zločine Republike Srbije, uz priložene dokaze, uključujući iskaze svjedoka i vojne dokumente. Međutim, do danas niko nije odgovarao za ovaj zločin pred međunarodnim ili domaćim sudovima.

Pravda djelimično dostignuta

Samo nekoliko mjeseci kasnije, 10. septembra 1992. godine, u selima Čerkazovići i Ljoljići, u blizini Jezera, dogodio se još jedan stravičan zločin. Pripadnici VRS, uključujući Jovu Jandrića i Slobodana Pekeza, nasilno su izveli 23 civila iz njihovih domova i odveli ih na lokalitet Tisovac. Tamo su civili postrojeni uz ivicu provalije i ubijeni rafalnom paljbom. Pet osoba je preživjelo strijeljanje, dok su žrtve bile komšije, rođaci i članovi porodica stradalih u junu u Jezeru.

Za ovaj zločin, iako je u njemu sudjelovalo jedanaest zločinaca, osuđena su svega četverica (Zoran, sin Branka, Marić; Mirko, sin Mile, Pekez; Mirko, sin Špire, Pekez i Milorad, sin Ljupka, Savić). Pravosuđu Bosne i Hercegovine poznata su imena svih sudionika zločina. Navedena su u presudama osuđenim zločincima.

Apelacioni sud u Beogradu prošle godine donio je odluku kojom je Jovi Jandriću povećana kazna zatvora sa 13 na 15 godina, dok će se Slobodanu Pekezu ponovo suditi za ratni zločin protiv civilnog stanovništva počinjen 10. septembra 1992. godine na području Jajca. Zvanična presuda Apelacionog suda biće objavljena naknadno, sa detaljnim obrazloženjem.

Podsjećamo, Odeljenje za ratne zločine Višeg suda u Beogradu donijelo je 16. decembra 2024. prvostepenu presudu kojom su Jandrić i Pekez proglašeni krivim za ubistvo 23 civila bošnjačke nacionalnosti iz sela Čerkazovići i Ljoljići. Prema toj odluci, Jandrić je bio osuđen na 13, a Pekez na 10 godina zatvora.

Ni za ovaj zločin – kao ni za zločin 2. i 3. juna – niko nije odgovarao po komandnoj dužnosti.

Da su srpski vojni i civilni organi adekvatno reagirali prema počiniocima zločina 2. i 3. juna u Jezeru – među kojima je vjerovatno bilo i onih koji su počinili zločin 10. septembra – vjerovatno se ovaj posljednji masakr ne bi ni desio. Međutim, odsustvo bilo kakve adekvatne reakcije tih organa i njihovih sankcija pokazalo je zločincima da mogu nekažnjeno ubijati nezaštićene i potpuno nedužne bošnjačke civile.

Od pedeset i sedam jezerskih žrtava sedmero je djece (jedna djevojčica i šest dječaka). Još jedan dječak je izveden na strijeljanje, ali je preživio.

Borba za pravdu i sjećanje

Manifestacija „Spomen njima, po(r)uka nama“ okuplja porodice žrtava, predstavnike civilnog društva, vjerske lidere, političare i aktiviste kako bi se održalo sjećanje na žrtve i zatražila pravda. Porodice i dalje traže posmrtne ostatke svojih najmilijih i procesuiranje svih odgovornih, uključujući one koji su djelovali po komandnoj odgovornosti. Iako su za zločine u Čerkazovićima i Ljoljićima izrečene presude, zločin u Jezeru ostaje nerazjašnjen, a pravda nedostižna.

Ovi događaji podsjećaju na važnost zajedničke borbe za istinu i pravdu. Manifestacija u Jezeru pruža prostor za razmjenu iskustava i solidarnost, naglašavajući potrebu za izgradnjom društva temeljenog na pravdi i poštovanju. Uporedo s tim, Fond za humanitarno pravo nastavlja pritisak na pravosudne institucije kako bi se procesuirali odgovorni i osigurala pravda za žrtve i njihove porodice.

Cvijet sjećanja

Bijela ruža ili cvijet “Sjećanja” postao je neslužbeni simbol u znak sjećanja na žrtve genocida koji se dogodio na području općine Jezero, a osmislila ga je Amela Iskrić-Hadžić diplomirani inžinjer arhitekture.  Upravo nošenjem ovog jezeračkog cvijeta želi se poslati poruka širom Bosne i Hercegovine da se genocid neće zaboraviti.

Niz manifestacija

U okviru ove manifestacije, pored Jezera, proučene su dove šehidima u Cvitoviću, Pšeniku i Kokićima tokom džuma-namaza.

Tokom godine, Medžlis Islamske zajednice Jajce organizuje 13 šehidskih mevluda, koji služe za obnavljanje sjećanja na najhrabrije sinove Bosne i Hercegovine i civilne žrtve rata. Ovim aktivnostima MIZ Jajce nastoji oživjeti kulturu sjećanja, podići kolektivnu svijest i očuvati memoriju kulture.

Pored toga, MIZ Jajce je objavio dvije knjige o ratnim događajima: „Zločini nad Bošnjacima Jajca, Jezera i Šipova, 1992-1995“ i „Vječna pouka – monografija šehida i poginulih boraca Jajce 1992-1995“.