Bosnu i Hercegovinu potresla je vijest o tragičnoj smrti Husnije Porče iz Donjeg Moštra kod Visokog, koji je jučer izgubio život u teškoj saobraćajnoj nesreći na magistralnom putu Neum – Stolac, u mjestu Blace.
Nesreća se dogodila oko 11:20 sati, a u sudaru su učestvovali motocikl kojim je upravljao Husnija Porča i putnički automobil. Porča je od zadobijenih povreda preminuo na mjestu nesreće.
Prema nezvaničnim informacijama, vozačica automobila navodno je tokom preticanja preko pune linije direktno udarila u motocikl kojim je upravljao Porča. Okolnosti nesreće bit će utvrđene zvaničnom istragom nadležnih organa.
Nakon tragedije, društvenim mrežama proširila se emotivna objava njegove supruge Ajline, koja se dirljivim riječima oprostila od supruga, opisujući ga kao čovjeka velikog srca, požrtvovanog supruga i brižnog oca njihovoj kćerki Hani.
Njena objava izazvala je brojne reakcije i izraze saučešća, a mnogi su poručili da su ostali bez riječi pred boli koju je opisala.
Objavu supruge Ajline prenosimo u cijelosti:
Husnija… bio je čovjek ogromnog srca i dobre duše. Uvijek je bio tu za svakoga. Kad god je nekome nešto trebalo, nije pitao zašto ni kako – pomagao je. Brinuo je o svima i bez razmišljanja dao bi svoju posljednju marku ako je nekome bila potrebnija, svoj zadnji komad hljeba, svoju zadnju majicu.
Bio je najbolji babo kojeg je naše dijete moglo imati. Babo pun ljubavi, pažnje i nježnosti. Meni i našem djetetu pružio je cijeli svoj svijet. Ništa nam nije nedostajalo dok je bio uz nas, jedino nam je on nedostajao kada bi bio sedmicu na terenu. Bio je naš oslonac, naša sigurnost i naša najveća ljubav.
Za tebe ću disati do posljednjeg daha. Svaki moj korak, svaki moj osmijeh i svaki osmijeh naše Hane bit će posvećeni tebi. Živjet ću onako kako bi ti želio, noseći te u svom srcu svaki dan. Dok ja dišem, živjet će i dio tebe. Tvoje srce nastavit će kucati kroz mene i kroz naše dijete. Tvoja ljubav nikada neće nestati.
Nedostajat će mi tvoji pozivi, tvoje poruke: „Treba li ti šta? Hoću li ti šta donijeti da jedeš? Ili jedan sokić?“ Nedostajat će mi tvoj glas, tvoj zagrljaj i način na koji si uvijek brinuo o nama. Moj nadimak „lino, bebo“… i sve naše male riječi koje su bile samo naše. Nedostajat ćeš nam svakog dana, u svakom trenutku.
Kada uđem u našu kuću, osjetim tu prazninu, to mjesto gdje smo bili zajedno, gdje smo pričali o svemu, naš dom koji smo tek krenuli graditi.
Otišao si na izlet sa svojim jaranima da odmoriš. Bilo vam je lijepo i drago mi je zbog toga, što si se lijepo proveo i što si uspio odmoriti glavu.
Želim da spomenem zlatne ljude, naše prijatelje, koji su bili tu za mene i koji su i dalje uz mene sa jakom podrškom. Njihove riječi mi mnogo znače u ovoj teškoj situaciji. Posebno Kemu i moju Lili K, Enisa i Faruk D, Ajla i Jasmin B, Zerina i Mirza O, i Nusreta B. Ljude od zlatnog srca.
Molim dragog Allaha da ti podari najljepše mjesto u Džennetu, da nas čuvaš odozgo. Znam da bi mi sada rekao: „Nemoj se brinuti, ljubavi. Tu sam. Bit će sve uredu i ne sikiraj se za gluposti.“ Te riječi će zauvijek živjeti u mom srcu.
Također vas molim za razumijevanje. Teško mi je pronaći snagu da odgovaram na poruke, pozive i brojna pitanja. Još uvijek pokušavam prihvatiti stvarnost i svaki dan vodim svoju najtežu životnu bitku. Molim vas da mi ne zamjerite ako ne odgovorim odmah ili ako se ne javim. Nadam se da ćete razumjeti da mi je za sve potrebno vrijeme.
Vole te tvoja Ajlina i Hana više od svega na ovom svijetu. Zauvijek ćeš biti dio nas. Nikada te nećemo zaboraviti. Husnija moj… Husnija…
