U Hamburgu je jučer preminuo Anto Tomić, prijeratni mještanin Ljubije kod Prijedora, preživjeli logoraš i neumorni aktivista koji je decenijama davao nemjerljiv doprinos kulturi sjećanja.
Vijest o njegovoj smrti objavljena je na društvenim mrežama, uz napomenu da će informacije o datumu i mjestu sahrane u Hamburgu biti objavljene naknadno.
Tomić je početkom juna 1992. godine, u 34. godini života, uhapšen i odveden u logor Keraterm, nakon čega je prošao kroz strahote zloglasnih logora Omarska i Trnopolje. Prije izbijanja agresije radio je u rudniku Omarska, prvo kao prevodilac za njemačke inžinjere, a kasnije na poslovima separacije.
Preživjele torture i gubitak sugrađana obilježili su njegov život, ali ga nisu naveli na mržnju. Umjesto toga, izabrao je put svjedočenja i borbe protiv poricanja zločina. Svoja teška iskustva i sjećanja na stradale logoraše zapisivao je u kratkim pričama.
“Pišem i u ime onih kojih više nema i ne mogu svoju priču ispričati. Pišem i iz pijeteta prema ubijenim i nestalim, jer su zaslužili da ih se sjetimo. I pišem u nadi da se ovo nikad više neće ponoviti”, isticao je Tomić tokom godina.
Poslijeratni život nastavio je u Njemačkoj. U Hamburgu se bavio građevinskom djelatnošću, a bio je angažovan i kao izvršni direktor nevladine organizacije “Građanski monitoring” za jugoistočnu Evropu.
U svom javnom djelovanju dosljedno se protivio idejama osvete i odmazde. Insistirao je na istini, pravnom zadovoljenju pravde, te ostvarivanju prava prognanih na dostojanstven povratak i život.
Odlazak Ante Tomića veliki je gubitak za njegovu porodicu, prijatelje i sve borce za istinu i kulturu sjećanja. Ipak, njegova napisana svjedočanstva ostaju trajan podsjetnik na proživljene strahote i opomena da se zločini nikada ne smiju zaboraviti niti ponoviti.
