Sjedinjene Američke Države i Izrael su 28. februara započele zračne napade na Iran, osam mjeseci nakon američko-izraelskog bombardovanja iranskih nuklearnih postrojenja. U međuvremenu su Amerikanci uhapsili venecuelanskog predsjednika Nikolasa Madura.
Ipak, cijena sirove nafte tipa Brent, koja je svjetska referentna vrijednost, porasla je na više od 82 dolara (136 KM) po barelu, odnosno za 13 posto u odnosu na 27. februar. Kasnije je cijena pala na 80 dolara (133,50 KM), što je i dalje najveći rast cijene sirove nafte u posljednje četiri godine. Ako se napadi na Iran nastave, cijena bi mogla biti i znatno viša.
Na tržištu je vladala nervoza uoči samih američko-izraelskih udara. Prošla radna sedmica zaključena je sa cijenom nafte od 72 dolara (120 KM) po barelu, što je najviša cijena od jula prethodne godine.Tom Rid iz agencije za izvještavanje o cijenama Argus Media napomenuo je da je to za 10 dolara (16 KM) više nego što bi bilo u normalnim okolnostima ponude i potražnje.Analitičari su početkom godine očekivali superzasićenje tržišta naftom zbog rasta ponude zaljevske nafte i slabe potražnje, predviđajući da će cijena pasti na 55 dolara (91 KM) po barelu. Procjena je bila da će prosječni dnevni suficit na strani potražnje iznositi 3,7 miliona barela.Međutim, ove godine, zbog rastućih tenzija u Zaljevu i strožih zapadnih sankcija Iranu, cijene nafte porasle su za 20 posto. Regionalni sukobi i blokada Hormuškog moreuza, kroz koji se dnevno transportuje 15 miliona barela, odnosno trećina svjetskog pomorskog transporta nafte, mogli bi uzrokovati rast cijene “crnog zlata” na 100 dolara (166 KM) po barelu.U satima nakon prvih izraelskih napada prošlog ljeta, cijena Brenta porasla je na 74 dolara (123 KM) po barelu, odnosno za sedam posto. To je, prema listu Economist, bio razumni, ali ne ogroman rast. Razlog je što na meti tih napada nisu bila energetska postrojenja, a izvoz iranske nafte, koji čini četiri posto svjetskog pomorskog transporta, nije presudan za globalnu opskrbu. Američka intervencija tada je bila kratka, a iranski odgovor simboličan. Cijene su se nakon toga spustile.Sada je situacija drugačija. Donald Tramp najavio je da će snažno i precizno bombardovanje Irana biti kontinuirano dok se ne postignu ciljevi. Iranski odgovor je mnogo ozbiljniji i uključuje raketiranje arapskih susjeda koji imaju američke vojne baze.
Ništa od toga ne smiruje tržište. Kolika će panika biti i koliko će trajati, zavisi od tri faktora. Prvi faktor je šta će Iran napasti u Zaljevu. Prvobitno su gađali američke vojne baze, tvrdeći da djeluju u samoodbrani, zatim luke, aerodrome i civilnu infrastrukturu arapskih država.U rano jutro gađana je najveća saudijska rafinerija, koja je zatvorena iz predostrožnosti. Katar je potvrdio da je gađano njihovo glavno postrojenje za izvoz plina, zbog čega je proizvodnja obustavljena.Većina proizvodnje nafte u iračkom Kurdistanu, kao i nekoliko velikih izraelskih plinskih polja, privremeno je obustavljena kako bi se spriječila eventualna šteta.Suočeno s egzistencijalnom prijetnjom, iransko rukovodstvo može susjede uvući u duboku krizu kako bi prisililo Ameriku da se vrati za pregovarački sto.
Karlos Belorin iz konsultantske kuće Welligence ističe da su brojna saudijska, emiraćanska i kuvajćanska naftna polja u dometu iranskih projektila i dronova.Gađanje naftnih polja moglo bi biti nasumično. Iranski napad na zaljevska naftna polja izazvao bi reakciju država u kojima se ta polja nalaze, a koje su prvobitno pozivale na deeskalaciju.Čak i ako proizvodnja nafte ne bude pogođena, ostaje pitanje da li ona može doći do tržišta. Hormuški moreuz nikada nije bio zatvoren za pomorski saobraćaj, čak ni tokom iransko-iračkog rata 1980-ih.Zatvaranje moreuza bi antagonizovalo Kinu, koja kupuje skoro svu iransku naftu. Preko ovog prolaza ostvaruje se 37 posto kineskog uvoza sirove nafte pomorskim putem.Dojam je da Iran planira otežati prolaz kroz Hormuški moreuz. Tokom pregovora sa SAD-om 17. februara zatvorili su prolaz na nekoliko sati zbog pomorskih vježbi s bojevom municijom. To je bio izraz nezadovoljstva Irana.
