Bosna i Hercegovina je tokom 2024. godine zauzela prvo mjesto u Europi po udjelu doznaka iz inozemstva u bruto domaćem proizvodu, pokazuju podaci Evrostat. Osobni transferi činili su čak 7,6 posto BDP-a, što je najveći udio među državama Europske unije, EFTA-e i zemljama kandidatkinjama.
Ovaj podatak potvrđuje koliko gospodarstvo Bosna i Hercegovina u velikoj mjeri ovisi o novcu koji pristiže iz inozemstva. Riječ je o plaćama, mirovinama i drugim oblicima osobnih transfera koje dijaspora redovno šalje svojim obiteljima.
Udio od 7,6 posto BDP-a ima direktan utjecaj na potrošnju, kupovnu moć i socijalnu stabilnost velikog broja kućanstava. Prema ranijim podacima, osobni transferi u 2024. godini dosegnuli su rekordnih 4 milijarde i 167 miliona konvertibilnih maraka.
Tekući transferi iznosili su 1,52 milijarde KM, a najveći dio tog iznosa čine mirovine iz inozemstva – čak 1,39 milijardi KM. Ovi prihodi za mnoge obitelji predstavljaju osnovu egzistencije i amortizer protiv siromaštva.
Bosna i Hercegovina iza sebe ima nekoliko snažnih emigracijskih valova. Do 1989. godine oko 890.000 ljudi napustilo je bivšu Jugoslaviju kao gastarbajteri. Tokom rata uslijedila je masovna emigracija iz BiH, a treći val započeo je nakon 2012. godine, kada je zbog ekonomske krize zemlju napustilo između 200.000 i 250.000 ljudi.
Iz svih tih valova danas kontinuirano pristižu doznake koje osiguravaju određenu makroekonomsku stabilnost, viši životni standard i ublažavanje socijalnog raslojavanja.
Iako doznake kratkoročno pomažu ekonomiji, nijedna država se dugoročno ne bi smjela hvaliti visokim udjelom osobnih transfera u BDP-u. Najveći problem ostaje gubitak stanovništva, posebno radno sposobnih i obrazovanih ljudi, što će u budućnosti imati ozbiljne negativne posljedice po tržište rada, mirovinski sistem i ukupni razvoj zemlje.
Dijaspora kao financijska kičma, ali bez priznanja
Dok dijaspora održava financijsku stabilnost zemlje, na granicama se često suočava sa satima čekanja. I dok kontinuirano ulaže u domovinu, država prema njoj uglavnom ima pasivan, a ponekad i nezainteresiran odnos.
Osim protokolarnih poruka dobrodošlice i povremenih strategija koje ostaju mrtvo slovo na papiru, konkretne mjere zahvalnosti gotovo da ne postoje. Administrativne prepreke, složene procedure, neujednačeni propisi i spor pravosudni sistem često obeshrabruju ozbiljnije investicije onih koji bi željeli uložiti zarađeni novac u Bosnu i Hercegovinu.
Upravo tu leži ključni izazov za budućnost – kako dijasporu, koja već godinama nosi značajan dio ekonomskog tereta, pretvoriti iz nužnog izvora prihoda u ravnopravnog i dugoročnog partnera u razvoju države.
