Iako je prošlo skoro tri i po stoljeća od njene gradnje, munara u selu Kazanci, smještenom dvadesetak kilometara od Gacka i svega dvjestotinjak metara zračne linije udaljenog od Crne Gore, ostala je i opstala uprkos svim ratovima i zubu vremena i svjedok je da je tu nekada postojala džamija Osman-paše Kazanca, bosanskog vezira iz 1683. godine.
Bez obzira što je građena skoro prije 350 godina, na munaru visoku 15 metara se i sada može popeti stepenicama isklesanim u kamenu. Tajna opstanka munare, smatra se, leži u tome da je njen svaki kamen međusobno povezan metalnim spojnicama i zaliven olovom i zato je, vjerovatno, ostala do sada uprkos svim nedaćama u proteklim desetljećima i stoljećima. Lokalitet gdje je bila smještena džamija, a koju je, inače, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH 2005. godine proglasila nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, poprilično je zapušten, ali uskoro bi se i to trebalo promijeniti.
Zahvaljujući Muftijstvu mostarskom, lokalitet na kome se nekada nalazila džamija Osman-paše Kazanca bit će uređeno uz pomoć učenika Karađoz-begove medrese iz Mostara, koji će se ubuduće koristiti kao mjesto za održavanje historijskih časova, ali i kao arheološki lokalitet za posjete učenika, studenata i turista.
Također, na munaru džamije bit će postavljena ploča na kojoj će se navesti osnovni podaci o džamiji i njenoj historijskoj ulozi u tom mjestu, ali i širem prostoru. Džamija u Kazancima je zadužbina Osman-paše Kazanca, koji je rođen u Kazancima 1620. godine. On je 1675. imenovan vezirom u Šamu, a 1683. godine je postao vezir u Bosni.
Navodi se da je u rodnome mjestu Kazancima Osman-paša 1675. godine sagradio džamiju, mekteb, medresu i šadrvan. U Kazancima je stalno bio stacioniran izvjestan broj vojnika koji su čuvali pašine konake i muslimanske kuće od napada uskoka i hajduka.
Druga polovica 17. stoljeća za Osmansko carstvo je predstavljala neprekidno ratovanje, počevši od Kandijskog rata s Venecijom (1645-1669), rata s Poljskom, Rusijom i Velikog bečkog rata s Austrijom (1683.-1699. godine).
Za vrijeme Kandijskog rata, a i poslije njega, Mlečani su stalno upadali na bosanski teritorij, prodirući u istočnu Hercegovinu sve do Gacka sa uskočko-hajdučkim četama čija je glavna baza bila u Perastu. Brojne hajduke i uskoke Mlečani su našli na prostoru Crne Gore. Plaćali su ih, hranili i obučavali.
Kotorski providur Antonije Zeno je 1684. godine angažirao Baju Pivljanina, davši mu oružje, opremu i hranu, koji je skupio 700 hajduka iz Crne Gore i napao selo Kazance. Oni su do temelja spalili naselje, razorili džamiju, medresu, kule i dućane, zadužbine koje je sagradio Osman-paša u Kazancima. Tom prigodom je ubijeno mnogo muslimanskog stanovništva, a preostale muslimanske obitelji su izbjegle i naselile se u obližnja mjesta.
Od objekata iz osmanskoga doba u Kazancima su ostali samo munara do šerefe, temelji džamije i džamijski harem u kojem nema nišana. Ovo su podaci do kojih je došla Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH o džamiji u Kazancima i historiji samog mjesta.
