Dok se regionalni mediji već mjesecima bave temom cijena sarajevskih ćevapa, zanemarena je činjenica da su isti ti ćevapi – ili njihova lokalna verzija – daleko skuplji u znatno manje razvijenim sredinama.
Na Romaniji, planinskoj visoravni svega sat vremena vožnje od Sarajeva, porcija ćevapa iznosi 16 KM.
U Foči, jednom od najslabije razvijenih gradova u BiH prema podacima Agencije za statistiku BiH, cijena je ista – 16 konvertibilnih maraka.
Iako se radi o područjima bez masovnog turizma, skromnije kupovne moći i nižih životnih troškova, cijene ćevapa ne zaostaju – štaviše, nadmašuju cijene u glavnom gradu.
Sarajevo, koje nosi epitet turističkog, kulturnog i gastronomskog centra BiH, trenutno nudi ćevape u prosjeku za 14 KM, što su ranije prenijeli i vodeći regionalni portali i televizije.
Ipak, poređenja radi, u Mostaru – gradu s izraženom sezonom i znatno manjom domaćom ponudom – cijena porcije ćevapa penje se i do 20 KM.
Ovakva situacija postavlja legitimno pitanje: da li je došlo vrijeme da Sarajevo koriguje cijene ćevapa i uskladi ih s tržišnim okruženjem i realnim troškovima poslovanja?
Ugostitelji iz Sarajeva sve češće ukazuju na rast cijena mesa, kirija, energenata i rada, te na nelojalnu konkurenciju i pritisak javnosti kada je riječ o „previsokim“ cijenama. No činjenica da su ćevapi u Foči i na Romaniji skuplji, a da su tamošnji uvjeti poslovanja znatno manje zahtjevni, otvara prostor za korekciju cijena u glavnom gradu.
Ako Sarajevo, kao najposjećeniji grad u BiH s najvećim brojem restorana i tradicijom ćevapa, drži najnižu cijenu, postavlja se pitanje – da li time potcjenjujemo vlastiti proizvod, trud i identitet?
Možda je vrijeme da Sarajevo, umjesto da se pravda zbog „skupih ćevapa“, s ponosom digne cijenu na realnih 18 KM, kao što je slučaj u drugim turističkim metropolama regije koje znaju cijeniti vlastiti brend.
