U izvještaju kojeg će visoki predstavnik Christian Schmidt dostaviti Vijeću sigurnosti UN-a navedena je i “potreba da se zabrana raspolaganja ublaži kako bi se osiguralo da vlasti koje se pridržavaju vladavine prava ne budu kažnjene i spriječene u pokretanju razvojnih projekata”.
U uvodu Schmidt je naveo da je kriza uslijedila nakon nedavnih akcija vlasti Republike Srpske i njenog bivšeg predsjednika Milorada Dodika protiv države i njezinih institucija, navodi se u dokumentu koji je objavila Federalna televizija.
“Međutim, ovo nisu izolirani incidenti potaknuti isključivo presudom Suda Bosne i Hercegovine i naknadnom odlukom Središnjeg izbornog povjerenstva o prestanku mandata predsjednika Milorada Dodika. Umjesto toga, oni predstavljaju najnovije poteze u dugogodišnjoj političkoj putanji, planiranoj i pripremljenoj znatno unaprijed”, navodi Schmidt.
Dalji sažetak izvještaja objavljujemo u cijelosti:
“U tom kontekstu, važno je naglasiti – možda prije svega – da mir i dalje prevladava u Bosni i Hercegovini unatoč političkim napetostima koje su uslijedile nakon napada na temeljna načela Općeg okvirnog sporazuma o miru od strane stranaka zastupljenih u vlastima Republike Srpske. Strahovi da bi agencije za provođenje zakona mogle biti uvučene u sukob bili su kratkog vijeka. Iako rizik i dalje postoji, spor je bio ograničen na političku sferu. Transformacija vojne moći u političke strukture koju je postigao Opći okvirni sporazum o miru ponovno se pokazala učinkovitom. Stabilizacijska uloga snaga Evropske unije (EUFOR) u tom pogledu i odluka o povećanju broja vojnika na terenu ne bi se smjele potcijeniti.
Politička i institucionalna cijena krize, evropske integracije i propuštene prilike
Međutim, ovi napadi na Opći okvirni sporazum o miru imali su značajnu cijenu – i političku i institucionalnu. Bosna i Hercegovina se našla u strukturnoj krizi, koja je imala geopolitičke reperkusije. Opći okvirni sporazum o miru služio je kao temelj mira, stabilnosti i napretka tijekom posljednja tri desetljeća. On ostaje okvir kroz koji se može postići značajan napredak, posebno prema Evropskoj uniji (EU). Reforme koje se neminovno provode unutar njegovog okvira – koje u značajnoj mjeri podržava i potiče Ured visokog predstavnika – poboljšale su političku, monetarnu i fiskalnu stabilnost zemlje, ojačale vladavinu prava, poboljšale institucionalnu funkcionalnost, podržale proces integracije u EU i potaknule ulaganja.
Bosna i Hercegovina pripada obitelji EU, ali put prema članstvu u EU potkopavaju i ugrožavaju postupci domaćih vlasti, prvenstveno onih koje predstavljaju vladajuću koaliciju Republike Srpske. To je dugo sprječavalo donošenje potrebnih pravnih i ustavnih odluka. Prilike koje nudi proces pristupanja EU propuštene su tijekom izvještajnog razdoblja. Unatoč tome, nedavno usvajanje Programa reformi od strane Vijeća ministara potrebnog za provedbu Plana rasta – neposredno prije roka 30. rujna i zahvaljujući neumornim naporima nekih unutar Vijeća ministara – može se činiti skromnim, ali bi moglo utrti put ponovnom napretku. Program reformi je pod revizijom Evropske komisije.
Obaveza poštivanja mirovnog sporazuma
Uporna neslaganja među političkim elitama na državnoj razini – posebno među bivšim koalicijskim partnerima – oko temeljnih načela Općeg okvirnog sporazuma o miru intenzivirala su se nakon odluke o odbijanju žalbe koju je podnio bivši predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik protiv prvostupanjske odluke kojom je proglašen krivim za nepoštivanje Općeg okvirnog sporazuma o miru. Sporna pitanja uključuju Ustavni sud Bosne i Hercegovine i njegove odluke, međunarodnu zajednicu i Visokog predstavnika, put prema EU i integraciju u Sjevernoatlantski savez (NATO), pitanje državne imovine, državni proračun i druga pitanja temeljna za suverenitet Bosne i Hercegovine.
Opći okvirni mirovni sporazum nije opcionalan. Njegova jamstva nisu stvar izbora. On definira minimalne obveze koje sve stranke moraju poštivati pod bilo kojim okolnostima. Teritorijalni integritet i politička neovisnost zemlje moraju se poštovati od strane svih na domaćem i međunarodnom planu.
Jednako temeljna u institucionalnoj arhitekturi Bosne i Hercegovine je vladavina prava. Sudske presude, bilo da ih je donio Sud Bosne i Hercegovine ili Ustavni sud Bosne i Hercegovine, moraju se poštivati i provoditi.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine donio je nekoliko ključnih presuda u vezi sa zakonima i zakonodavstvom RS koje je usvojila Narodna skupština Republike Srpske u veljači 2025. Sud je ab initio ukinuo nekoliko zakona usvojenih u Narodnoj skupštini Republike Srpske, uključujući Zakon o neprimjeni zakona i zabrani rada izvanustavnih institucija Bosne i Hercegovine, Zakon o dopuni Kaznenog zakona Republike Srpske, Odluku o mjerama i zadacima koji proizlaze iz neustavnih odluka i radnji izvanustavnih institucija Bosne i Hercegovine, Zakon o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću Republike Srpske i njegov Pravilnik o postupku imenovanja i izbora prvih članova Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća Republike Srpske.
Ovi zakonodavni akti temeljili su se na pogrešnoj pretpostavci da entitet može jednostrano povući zakonodavstvo Bosne i Hercegovine i uvesti vlastito, zajedno s paralelnim strukturama za njihovu provedbu. Nakon potvrde osuđujuće presude bivšem predsjedniku Republike Srpske i Odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine o prestanku njegova mandata, Milorad Dodik je, čini se, formalno priznao formalni gubitak svog predsjedničkog mandata registracijom svoje stranke za prijevremene izbore i nominacijom novog predsjedničkog kandidata za Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD).
Ove odluke koje su donijele državne institucije, posebno presude i odluke sudova, poslale su snažnu poruku: napadi na Opći okvirni sporazum o miru, ustavni i pravni poredak Bosne i Hercegovine, kao i nepoštivanje sudskih odluka i zakona Bosne i Hercegovine, nose pravne posljedice.
Političke posljedice i kraj državne koalicije
Kao Visoki predstavnik, uporno sam dokumentirao, uključujući i pred Vijećem sigurnosti Ujedinjenih naroda (UN), nepoštivanje obveza i opredjeljenja Republike Srpske prema Općem okvirnom sporazumu o miru, koji je u posljednjih 30 godina služio kao temelj mira, stabilnosti i razvoja u Bosni i Hercegovini. Iako su ti izazovi dosegli vrhunac tokom razdoblja izvještavanja, mjere koje su poduzele pravosudne institucije Bosne i Hercegovine nude tračak nade da bi vladavina prava na kraju mogla prevladati.
Iako je državno pravosuđe odlučno reagiralo na mjere poduzete u ime entiteta Republika Srpska, funkcionalnost drugih institucija je ugrožena. Koalicija na državnoj razini se raspala, a stranke Trojke (SDP BiH-NiP-NS) povukle su se iz saveza sa Savezom neovisnih socijaldemokrata (SNSD), dok su se Hrvatska demokratska zajednica (HDZ BiH) i SNSD opirali restrukturiranju Vijeća ministara. Koalicija koja je uspostavljena nakon izbora 2022. godine, a koja se oslanjala na potrebu pronalaska kompromisa za napredak na putu prema EU, nije mogla preživjeti ultimatum i prijetnje države koje je uputio SNSD. Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ostala je paralizirana dok rad Vijeća ministara nije dao očekivane rezultate.
Nedavni dogovor o Agendi reformi naglašava širi osjećaj propuštene prilike. Trenutna kriza u kojoj se nalazi Bosna i Hercegovina politički je proizvedena i rješenje bi se moglo postići putem postojećih institucija. Stalni izazovi institucionalnoj legitimnosti potkopavaju povjerenje između političkih aktera i konstitutivnih naroda, čineći kompromis nedostižnim. Ustav Bosne i Hercegovine oslanja se na podjelu vlasti i spremnost onih na vlasti da postignu kompromis. Podrivanje nadležnosti i institucija Bosne i Hercegovine te donošenje zakonodavnih i političkih akata od Narodne skupštine Republike Srpske s ciljem stvaranja paralelnog zakonodavnog i institucionalnog okvira u entitetu s onim koji postoji na državnoj razini imaju dugoročni učinak na funkcionalnost države. Političke tvrdnje da je međunarodna zajednica, posebno visoki predstavnik, prepreka domaćem političkom odlučivanju, čini se da služe kao izgovor za vlastitu neaktivnost.
Umjesto skeptičnosti prema sposobnosti institucionalne arhitekture da upravlja krizom, trenutna situacija pokazuje pravu prirodu problema s kojim se moraju suočiti svi političari u Bosni i Hercegovini. Konstruktivno sudjelovanje u institucijama stvorenim Općim okvirnim sporazumom o miru ono je što je potrebno da bi se Bosna i Hercegovina pomaknula dalje na putu prema EU. Prijava Saveza neovisnih socijaldemokrata (SNSD) za prijevremene izbore koje organizira CIK i nedavni dogovor o programu reformi mogli bi ukazivati na to da stranka želi izaći iz izolacije. Daljnji razvoj događaja po ovom pitanju morat će se pratiti.
Referendum u Republici Srpskoj
Odluka Narodne skupštine Republike Srpske od 22. augusta 2025. o raspisivanju referenduma na razini cijelog entiteta 25. listopada 2025. duboko je zabrinjavajuća. Podsjeća na sličan pokušaj iz 2011., koji je na kraju zaustavljen nakon intervencije EU. Referendumi provedeni na razini entiteta o pitanjima izvan njihove nadležnosti nemaju pravnu osnovu i riskiraju pogoršanje napetosti.
U svojoj nadležnosti kao konačnog autoriteta u području djelovanja u vezi s tumačenjem Sporazuma o civilnoj provedbi mirovnog rješenja, ovime obavještavam Vijeće sigurnosti UN-a o sljedećem:
Entitet ne može provesti referendum o pitanju koje ne spada u njegove ustavne nadležnosti.
Pitanja državnih pravosudnih institucija spadaju u ustavne odgovornosti države i ne spadaju u ustavne odgovornosti entiteta.
Status i ovlasti Visokog predstavnika su pitanja koja proizlaze iz Općeg okvirnog sporazuma za mir i međunarodno pravo i stoga ne spadaju u nadležnost entiteta.
Entiteti ne mogu donositi pravne akte o tim pitanjima, referendumom ili na drugi način.
Odluka o raspisivanju referenduma na razini cijelog entiteta krši obveze Republike Srpske koje proizlaze iz Aneksa 4 i Aneksa 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir.
U vrijeme pisanja ovog teksta, ostaje neizvjesno hoće li se referendum održati na dan koji je prvobitno najavljen. Spomenuti su i drugi datumi, uključujući 9. januar 2026., Dan Republike Srpske koji je Ustavni sud Bosne i Hercegovine proglasio neustavnim.
Dana 10. septembra 2025. predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine odobrio je privremenu mjeru kao odgovor na zahtjev 14 članova Zastupničkog doma Bosne i Hercegovine, osporavajući Zaključke Narodne skupštine Republike Srpske od 22. augusta 2025. u vezi s Informacijom u vezi s Odlukom CIK-a Bosne i Hercegovine o prestanku mandata predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine privremeno je stavio izvan snage tačke 6., 7. i 8. Zaključaka Narodne skupštine Republike Srpske od 22. augusta 2025. – datum stupanja na snagu Zaključaka Narodne skupštine Republike Srpske, kao i sve akte donesene na temelju njih, te zabranio vlastima i dužnosnicima Republike Srpske poduzimanje radnji prema tim tačkama. Tačkom 6. zaključaka zahtijevalo se od Milorada Dodika da nastavi obnašati dužnost predsjednika Republike Srpske, unatoč činjenici da mu je mandat istekao. Tačkom 7. odbacivani su prijevremeni izbori za predsjednika
Slučaj Kovačević
Nedavna odluka Velikog vijeća Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP) u slučaju koji je pokrenuo g. Kovačević također bi trebala biti shvaćena kao pokazatelj da bi o ustavnim i institucionalnim pitanjima trebali raspravljati političari u Bosni i Hercegovini, a ne da bi se nametala izvana. Sud je potvrdio prigovor Vlade na dopuštenost zahtjeva na temelju toga da je podnositelj zahtjeva, g. Slaven Kovačević, zloupotrijebio pravo na podnošenje zahtjeva u smislu Konvencije i da nije imao status žrtve prema relevantnim odredbama Konvencije o ljudskim pravima. Ova odluka ne oslobađa Bosnu i Hercegovinu od obveze provedbe prethodnih odluka Suda, uključujući i izmjene Ustava prema potrebi. Međutim, odluka pokazuje da će prilagodba ustavne strukture Bosne i Hercegovine doći iznutra Bosne i Hercegovine, a neće biti nametnuta izvana.
Ustav Bosne i Hercegovine pružio je osnovu za izgradnju državnih institucija i raspodjelu odgovornosti. Ni na koji način ne potkopava Republiku Srpsku niti dovodi u pitanje njezino postojanje. Sve dosadašnje sporazume o prijenosu nadležnosti podržale su vlasti Republike Srpske. Ideja da država ima sve ovlasti, dok entiteti nemaju nijednu, nije tačna. Ustav daje široke ovlasti entitetima, ali te se ovlasti moraju vršiti unutar okvira države i u njezinom interesu, a ne u suprotnosti s njom. I Republika Srpska i Federacija Bosne i Hercegovine imaju ključnu ulogu u provođenju reformi. Ne postoji sukob između Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta. Opći okvirni sporazum za mir jamči postojanje oba, uz suverenitet, teritorijalni integritet i političku neovisnost Bosne i Hercegovine.
Intervencije Visokog predstavnika i financijska stabilnost
Pokušaji erozije Općeg okvirnog sporazuma za mir neće olakšati integraciju u EU niti pomoći državi da postane funkcionalna i otporna na unutarnje ili vanjske prijetnje, ali uključiv dijalog i odgovorno upravljanje hoće. Nespremnost odgovornih institucija da obavljaju svoje dužnosti obvezala me je da interveniram kako bih spasio državu od financijskog nereda. U nedostatku takve akcije, sudske odluke kojima se priznaju dugovi Republike Srpske provodile su se protiv državnih institucija, uključujući Središnju banku Bosne i Hercegovine.
Moja odluka zaustavila je ove postupke i osigurala da financijska odgovornost leži na odgovornom dužniku. Ova je odluka u međuvremenu provedena, čime je uklonjena prijetnja institucijama i omogućeno CIK-u Bosne i Hercegovine da se pripremi za sljedeće opće izbore u listopadu 2026. Odobravanjem finansijskih sredstava potrebnih za uvođenje tehnologija u izborni proces, CIK-u omogućeno je pokretanje postupka nabave za uvođenje izbornih tehnologija na sljedećim općim izborima. Međunarodna zajednica općenito smatra da su ove tehnologije ključne za osiguranje slobodnih i poštenih izbora u zemlji.
U situaciji u kojoj Vijeće sigurnosti UN-a i dalje kvalificira Bosnu i Hercegovinu i širu regiju kao prijetnju miru i sigurnosti (posebno Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1031(1995.), 1144(1997.) i najnovija Rezolucija 2757(2024.)), prisutnost i vojnih i civilnih međunarodnih institucija ne bi trebala biti prekinuta kako bi se pružila sigurnost koja je nekima još uvijek potrebna. To je također jamstvo u zemlji koja je i dalje nestabilna i podložna geopolitičkim podjelama. U tom kontekstu, provedba uvjeta uključenih u Agendu 5+2 kasni i mogla bi pružiti dokaz da je Bosna i Hercegovina samoodrživa.
Državna imovina
Pitanje državne imovine ističe se kao pitanje koje zahtijeva našu pozornost. Trenutna situacija u kojoj je svako raspolaganje tom imovinom zabranjeno zbog odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine stavlja one koji se pridržavaju pravila u nepovoljan položaj. Zbog većeg stepena poštivanja odluke Ustavnog suda i zabrane raspolaganja, Federacija Bosne i Hercegovine je izloženija negativnim ekonomskim posljedicama koje bi mogle dovesti do potpune blokade.
U trenutnom političkom kontekstu, nerealno je očekivati da se sveobuhvatno rješenje o raspodjeli državne imovine može postići na državnoj razini uz suglasnost vlasti Republike Srpske. Međutim, za Bosnu i Hercegovinu je važno da se zabrana raspolaganja ublaži kako bi se osiguralo da vlasti koje se pridržavaju vladavine prava ne budu kažnjene i spriječene u pokretanju razvojnih projekata.
Godinu dana prije Općih izbora 2026. godine, Bosna i Hercegovina mora izaći iz zastoja u kojem se nalazi. Iako postoje znakovi da bi zemlja mogla prevladati krizu koja je kulminirala ove godine, političkim će čelnicima trebati politička hrabrost da odstupe od svojih ukorijenjenih stavova i prihvate da je dijalog jedini mogući put naprijed u situaciji u kojoj će pripreme za izbore sve više diktirati tempo. U tom kontekstu, program integracije u EU morat će se iskoristiti za okupljanje političkih stranaka. Uloga međunarodne zajednice je stvaranje poticaja za konstruktivan angažman unutar okvira postojećih institucija.
Vojna misija Evropske unije u Bosni i Hercegovini
Događaji u posljednjih šest mjeseci jasno su pokazali da je jednoglasno odobrenje Vijeća sigurnosti UN-a 1. novembra 2024. za produljenje misije EUFOR-Althea od najveće važnosti za mir i stabilnost u Bosni i Hercegovini.
Zbog pravnih i političkih događaja koji izravno dovode u pitanje strukture Općeg okvirnog sporazuma za mir i funkcionalnost zemlje, EUFOR-Althea je itekako potrebna kao stabilizirajuća snaga. Povećana vidljivost, mobilnost i aktivnosti trupa EUFOR-Althea, kao i dostupnost Prekookeanskih pričuvnih snaga i uspješan završetak godišnje vježbe Brzi odgovor 25 u septembru 2025. pokazali su se ključnima za pružanje sigurnosti, pomoć u deeskalaciji i za pripremu odgovarajućih odgovora na eventualno pogoršanje sigurnosne situacije.
To je zauzvrat omogućilo EUFOR-Althei da smanji broj svojih snaga na redovnu veličinu deaktiviranjem svojih pričuvnih snaga u listopadu 2025. Međutim, s obzirom na nedostatak pomirenja i nepostojanje rješenja na vidiku za temeljne uzroke nestabilnosti, potrebna je kontinuirana budnost. Međunarodna zajednica ne može dopustiti sigurnosni vakuum u Bosni i Hercegovini.
Prema člancima I. i II. Priloga I-A te člancima I., II. i IV. Priloga I-B Općeg okvirnog sporazuma za mir, sve strane su predane kontroli naoružanja i složile su se surađivati s međunarodnim organizacijama. EUFOR-Althea i dalje preuzima ulogu u kontroli naoružanja provođenjem provjera i inspekcija. Zbog tekuće političke krize, ova je uloga postala još značajnija za održavanje sigurnog okruženja, u bliskoj suradnji s nadležnim ministarstvima. EUFOR-Althea također ostaje ključni doprinos u području humanitarnog razminiranja putem Strategije protuminskog djelovanja Bosne i Hercegovine.
Od poziva u Akcijski plan za članstvo u NATO-u 2010. godine, Oružane snage Bosne i Hercegovine postale su pouzdan partner u euroatlantskoj sigurnosnoj arhitekturi. Iako su Oružane snage Bosne i Hercegovine ključne institucije na državnoj razini u kojima najbolje funkcionira suradnja unutar multietničke strukture, njihova kohezija i jedinstvo također su testirani zbog političkih događaja. Operativne i zapovjedne sposobnosti Oružanih snaga Bosne i Hercegovine i dalje ovise o podršci partnera iz NATO-a i EU.
Fiskalna održivost
Finansiranje institucija Bosne i Hercegovine ostaje neizvjesno i nedovoljno. Iako je posljednji kvartal 2025. godine, državni proračun za ovu godinu još nije usvojen. Iako je moja Odluka od 7. juna 2022. osigurala neprekinuto privremeno finansiranje institucija Bosne i Hercegovine, ovo je samo privremena mjera”, navodi se u izvještaju.
