Srbija je nedavno bila izložena oštrim kritikama iz Moskve zbog toga što srpsko oružje i municija završavaju u posjedu ukrajinske vojske.
Vanjska obavještajna služba Rusije (SVR), nakon godina ignorisanja izvještaja o toj temi, izdala je dva oštra saopćenja u samo mjesec dana. U prvom, od 28. maja, navela je „da je želja srpskih proizvođača oružja i njihovih pokrovitelja da profitiraju na krvi bratskog slavenskog naroda potpuno potisnula svijest o tome ko su im pravi prijatelji, a ko neprijatelji.“
Dok javno njeguje narativ o vojnoj neutralnosti i bliskosti s Moskvom, vlasti u Srbiji prodaju municiju koja – preko trećih zemalja koje su formalno krajnji korisnici – završava u posjedu ukrajinskih oružanih snaga. Nakon godina negiranja, predsjednik Aleksandar Vučić je u intervjuu za Financial Times u junu 2024. i sam priznao ovu praksu.
Međutim, osim što oružje i municija koje proizvode srpske fabrike završavaju u Ukrajini, BIRN otkriva da Srbija preko svoje teritorije odobrava i tranzit artiljerijske municije namijenjene kompanijama koje opskrbljuju ukrajinsku vojsku.
Prema zvaničnoj dokumentaciji do koje je došao BIRN, Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije je 12. juna, uz saglasnost ministarstava odbrane i vanjskih poslova, odobrilo tranzit 960 artiljerijskih HE M107 granata kalibra 155 mm bosanske proizvodnje preko državne teritorije.
U dokumentima se kao “krajnji korisnik” navodi Ministarstvo odbrane Češke, države koja je jedan od najvećih ukrajinskih saveznika i koja od februara 2024. predvodi Initiative to supply artillery ammunition to Ukraine.
Prodavač je bosanskohercegovačka firma Podin d.o.o., a pošiljku je naručila češka kompanija Omnipol a.s., jedna od pet firmi koje je češka vlada zadužila za nabavku artiljerijskih granata za ukrajinsku vojsku.
Vuk Vuksanović, viši istraživač Beogradskog centra za bezbjednosnu politiku (BCBP), kaže za BIRN da vlastima u Srbiji, koje su godinama gradile imidž kao proruske, nikako ne odgovara curenje informacija da Srbija pomaže ukrajinske obrambene kapacitete.
„Javni dokazi da Srbija omogućava isporuku municije Ukrajini, kao i ruska upozorenja, ne idu u prilog slici koju je Vučić godinama gradio kod kuće“, kaže Vuksanović.
Istraživanje BIRN-a baca svjetlo na dio lanca opskrbe koji Ukrajini obezbjeđuje dragocjene granate – od male posredničke firme iz zapadne Hercegovine, preko većinski državne fabrike iz Sarajeva s utjecajnim američkim manjinskim vlasnikom, pa sve do vodeće češke odbrambene kompanije, ključnog aktera Češke inicijative za pomoć Ukrajini.
Tranzit granata – uz dozvolu svih ministarstava Srbije
Kamioni sa 132 palete dobili su dozvolu da iz Bosne i Hercegovine uđu u Srbiju preko graničnog prijelaza Sremska Rača.
Prema zvaničnoj dokumentaciji do koje je došao BIRN, u kamionima je trebalo da se preveze ukupno 960 granata. Ruta je bila jasno određena: iz sela Kuzmin, autoputem E-70 do Beograda, zatim E-75 do graničnog prijelaza Horgoš, gdje bi ušli u EU.
Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije je zahtjev za odobrenje tranzita primilo 3. juna, samo šest dana nakon što je ruska služba izdala prvo saopćenje u kojem optužuje Srbiju da učestvuje u „traci smrti“ protiv ruskog naroda.
Odobrenje je stiglo brzo.
Tri dana nakon prijema zahtjeva, Ministarstvo vanjskih poslova Srbije je dalo saglasnost za transport. Tri dana kasnije, 9. juna, Ministarstvo odbrane je takođe dalo saglasnost, čime su se ispunili zakonski uslovi da MUP 12. juna i zvanično odobri tranzit najtraženijeg kalibra granata na svijetu.
Prema odobrenju, transport je trebao biti obavljen od dana izdavanja dozvole, pa najkasnije do 11. jula.
Iako formalno neutralna, informacije da Srbija posredno potpomaže Ukrajinu konstantno dospijevaju u javnost. U februaru 2023, ruski medij Mash izvijestio je da ukrajinska vojska koristi srpske rakete GRAD kalibra 122 mm. Dva mjeseca kasnije, Reuters je pisao o povjerljivom dokumentu Pentagon-a u kojem se navodi da je Srbija pristala isporučiti oružje Kijevu – ili je to već učinila. U junu prošle godine, Financial Times je otkrio da su srpski proizvođači od 2022. izvezli municiju vrijednu oko 800 miliona eura zapadnim zemljama koje su je potom proslijedile Ukrajini.
Vučić je u istom intervjuu za FT praktično potvrdio šemu: „Ne možemo izvoziti u Ukrajinu ili Rusiju… ali imamo mnogo ugovora s Amerikancima, Špancima, Česima i drugima. Šta oni s tim rade na kraju – to je njihova stvar. Čak i ako znam gdje municija završava, to nije moj posao.“
Ipak, 23. juna ove godine, Vučić je najavio potpunu obustavu izvoza oružja i municije. Neki to vide kao reakciju na kritike da Srbija prodaje municiju Izraelu, međutim istog dana je objavljeno drugo upozorenje ruske službe SVR, koja je optužila srpske proizvođače oružja da „iz pohlepe“ brišu tradicionalne veze s Rusijom, svjesni da će „rakete i granate biti korištene za ubijanje ruskih vojnika i civila u ruskim naseljima“.
Bosanskohercegovačka proizvodnja, američki kapital
Prema dokumentima do kojih je došao BIRN, prodavač granata je firma Podin d.o.o. iz Gruda, jugozapadna Bosna i Hercegovina.
Iako je firma registrovana za iznajmljivanje i upravljanje nekretninama, posjeduje i licencu za izvoz vojne opreme i naoružanja.
Identitet proizvođača granata nije jasan, kao ni zašto je firma primarno registrovana za nekretnine preuzela ulogu posrednika.
U dokumentaciji se navodi samo da su granate proizvedene u BiH.
Ako granate nisu iz državnih zaliha, stručnjaci s kojima je BIRN razgovarao smatraju da ih je vjerovatno proizvela fabrika Pretis, vodeći proizvođač artiljerijskih granata 155 mm u BiH.
Fabrika se nalazi u Vogošći, predgrađu Sarajeva, svega 1.5 km od firme Bučan transport d.o.o., jedne od kompanija angažovanih za prevoz granata.
Prema stručnjacima, jedna HE M107 granata kalibra 155 mm košta između 2.000 i 3.500 eura – ako kupac može čekati. „Ako vam treba odmah, cijena ide i do 8.000 eura po komadu“, kaže sarajevski stručnjak za vojnu tehnologiju Berko Zečević.
Klix.ba je objavio da je Češka naručila preko 30.000 granata iz fabrike Pretis. Iako je fabrika većinski u državnom vlasništvu, američka kompanija za trgovinu oružjem Regulus Global posjeduje 41.5 % udjela i predložila je investiciju od 100 miliona dolara za modernizaciju fabrike.
Regulus ima i 25.7 % udjela u fabrici Binas, takođe u većinskom državnom vlasništvu BiH. Direktor Regulus-a, Joe Wallis, izjavio je za Al Jazeera Balkans da njihova investicija „služi evropskim odbrambenim potrebama i pomaže ekonomskom rastu BiH.“
O ratu u Ukrajini rekao je da je artiljerija „ponovno u fokusu“ savremenog ratovanja: „S obzirom da Rusija dnevno ispaljuje hiljade granata, to stvara ogroman pritisak na zapadne zalihe i otkriva ranjivosti u lancima snabdijevanja.“
Regulus Global tvrdi da je Ukrajini već isporučio „preko 100.000“ granata 155 mm, ali ne ide sve glatko – prema Financial Times-u, kompanija vodi sudski spor u Londonu zbog neispunjenog ugovora s Ukrajinom vrijednog 1,7 milijardi dolara.
Češka Inicijativa za municiju
Poput Srbije, Bosna i Hercegovina ne izvozi direktno u Ukrajinu zbog protivljenja Milorada Dodika, koji u Rusiji vidi saveznika svojih separatističkih ciljeva.
Zato se municija iz BiH prodaje članicama NATO-a poput Češke, koja predvodi Artillery Initiative for Ukraine. Inicijativa je pokrenuta u februaru 2024. kao koalicija država posvećenih kontinuiranom snabdijevanju Ukrajine municijom, posebno nakon usporavanja američke pomoći.
Prema Biznis.info, izvoz vojne industrije BiH značajno je porastao u prvom kvartalu 2024, a Češka je postala drugi najveći kupac – odmah iza SAD.
U okviru ove inicijative, firma Omnipol je dobila ekskluzivna prava za posredovanje. Kritičari, međutim, dovode u pitanje transparentnost – tvrdeći da su neke firme povezane sa vladinim zvaničnicima i da uzimaju previsoke provizije.
Uprkos svemu, češki predsjednik Petr Pavel objavio je u februaru da je Prag isporučio 1,6 miliona granata Ukrajini.
Berko Zečević naglašava da BiH ne može biti odgovorna ako municija završi u Ukrajini jer je nosilac end-user certificate Ministarstvo odbrane Češke. „Ako dođe do preusmjeravanja, to nije u skladu s pravilima i nema veze s BiH. Činjenica je da su pravila građena decenijama – a sada su pala u vodu“, zaključuje Zečević.
