Advokat Haris Kaniža, koji je zastupao grupu roditelja iz Vrbanjaca, objavio je na svom Facebook profilu da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine donio presudu u korist roditelja i djece.
Kaniža se zahvaljuje Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine na pozitivnoj odluci u slučaju diskriminacije u vezi sa pravom na nacionalnu grupu predmeta i bosanski jezik u Vrbanjcima.
Njegovu objavu podijeli li su i iz OŠ 1. mart Vrbanjci na svom Facebook profilu.
“Ovom prilikom zahvaljujem Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine na još jednoj velikoj odluci u slučaju diskriminacije u pogledu prava na nacionalnu grupu predmeta i bosanski jezik u Vrbanjcima.
Također izražavam posebno poštovanje roditeljima koji daju ogroman doprinos u ovoj mukotrpnoj borbi za osnovna prava.
Borba je veoma teška, ali nikada ne treba odustajati. Koliko god vlasti RS čine sve na postojanju diskriminacije, toliko mi moramo još više činiti da se ista otkloni i zabrani.
Tačno je da vrijeme prolazi, ali trebamo imati u vidu da se borimo za buduće naraštaje, a ne samo za sadašnjost. Zato sam radostan i uvijek spreman dati pravnu podršku”, napisao je Kaniža na svom Facebook profilu.
Odluku Ustavnog suda objavljujemo u cijelosti:
“U ovom predmetu Ustavni sud je, između ostalog, djelimično usvojio apelaciju 13 maloljetnih apelanata (F. B., A. Ć., A. A., H. T., Dž. M., I. S., A. S., M. H., A. V., M. A., E. H., M. B. i I. B.) i utvrdio kršenje njihovog prava na obrazloženu odluku kao segmenta prava na pravično suđenje jer su redovni sudovi u predmetnom izvršnom postupku propustili uzeti u obzir sve relevantne okolnosti za donošenje odluke u postupcima koji se odnose na otklanjanje posljedica diskriminacije.
Osporenim rješenjem Okružnog suda u Banjoj Luci obustavljen je izvršni postupak u odnosu na ove apelante jer je, prema mišljenju suda, izvršenje postalo nemoguće zato što apelanti više nemaju status učenika Osnovne škole Sveti Sava u Kotor-Varoši, koja zbog toga nije u mogućnosti izvršiti radnje naložene izvršnom ispravom. Naime, apelanti su u ranijem parničnom postupku, zajedno s drugom djecom (njih ukupno 128), svi bošnjačke nacionalnosti, kao učenici područne škole u Vrbanjcima podnijeli tužbu protiv RS i Osnovne škole Sveti Sava u Kotor-Varoši, između ostalog, zbog neuvođenja nacionalne grupe predmeta i propuštanja da se na tim predmetima zaposle nastavnici povratnici tražeći da im se omogući obrazovanje na ravnopravnom osnovu. Taj postupak je okončan presudom Vrhovnog suda RS kojom je usvojen tužbeni zahtjev apelanata i tuženim naloženo da izvrše radnje kojima će se ukloniti diskriminacija prema apelantima, kao i njene posljedice, te im se omogućiti pravo na jednako postupanje.
Ustavni sud smatra da obrazloženje presude Vrhovnog suda potvrđuje tvrdnje iz apelacije da su okolnosti da određeni apelanti ne pohađaju osnovnu školu bile poznate tokom parničnog postupka i da nisu bile od utjecaja na donošenje konačne i obavezujuće presude Vrhovnog suda. Prema tome, Ustavni sud ukazuje da je, u smislu sadržaja člana 47. stav 1. ZIP-a i člana 63. ZIP-a i drugih relevantnih odredbi, bilo nužno dati jasan i detaljan odgovor na pravno pitanje zbog čega su redovni sudovi na osnovu razloga poznatih tokom parničnog postupka najprije odbili prigovore izvršenika, a zatim te iste razloge cijenili kao razlog za obustavljanje izvršnog postupka. U tom pogledu je bilo nužno navesti jasno i detaljno obrazloženje da li je u smislu relevantnih odredbi ZIP-a pravno moguće da okolnosti koje su postojale u trenutku donošenja presude kao izvršne isprave i koje nisu utjecale na njenu pravnu valjanost naknadno predstavljaju razlog za obustavljanje izvršnog postupka.
Razmatrajući navode apelanata kojima osporavaju zaključak redovnih sudova da provođenje izvršenja nije bilo moguće jer 13 apelanata nisu učenici Osnovne škole kao izvršenika, Ustavni sud ukazuje da je odredbom člana 21. stav 4. ZIP-a propisano da se na materijalnopravne pretpostavke i posljedice provođenja izvršnog postupka na odgovarajući način primjenjuju odredbe zakona kojima se uređuju stvarna prava, odnosno obligacioni odnosi i drugi propisi. Dakle, nesporna je činjenica da se u tom slučaju radilo o provođenju presude Vrhovnog suda kojom je utvrđena diskriminacija A. A. i druge djece bošnjačke nacionalnosti (njih ukupno 128), među kojima su bili i apelanti koji su podnijeli prijedlog za izvršenje.
Zbog toga su redovni sudovi u smislu navedene odredbe bili dužni voditi računa da se na materijalnopravne pretpostavke i posljedice provođenja izvršnog postupka primjenjuju odredbe ZZD-a, Okvirnog zakona, Sporazuma i Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju. Ustavni sud ukazuje da iz sadržaja tih zakona proizlazi obaveza poštovanja visokih standarda i načela ljudskih prava kojima se omogućava jednako pravo pristupa i jednake mogućnosti u obrazovanju i odgoju bez diskriminacije prema bilo kojem osnovu te propisuje obaveza javnih vlasti da uspostave okvir za ostvarivanje jednakih prava i mogućnosti svim osobama u Bosni i Hercegovini i urede sistem zaštite od diskriminacije.”
