U užurbanom ritmu sarajevskih ulica, među automobilima, bukom i prolaznicima, svakog dana možete sresti Nenada Šostara – čovjeka koji svojim kolima s tri točka i osmijehom koji ne silazi s lica pokazuje šta znači dostojanstveno živjeti i ne odustajati, bez obzira na sve.
Već devet godina Nenad skuplja stari papir i karton, obilazeći kvartove i ulice glavnog grada. Na taj način dopunjava socijalnu pomoć od 150 KM, i, kako kaže, sam određuje svoj radni ritam:
“Najviše volim biti svoj šef. Koliko uradim – toliko zaradim. Imam potpunu slobodu.”
Njegova svakodnevnica nije laka, ali je ispunjena ponosom. Godinama je živio u stanu bez podova i osnovnih uslova, sve dok dobri ljudi i gledatelji, dirnuti njegovom pričom, nisu pomogli da dobije uređen dom u centru Sarajeva.
Ipak, stan je star – prozori i stolarija stari su više od 60 godina i propuštaju hladnoću svake zime. Nenad se ne žali:
“Nova stolarija bi mi mnogo značila, ali zahvalan sam na svemu što imam.”
Osim skupljanja papira, Nenad često pomaže na lokalnoj tržnici – prenosi voće i povrće, pomaže prodavačima, a ponekad i sam prodaje. Kaže da zna cijeniti svoj rad i ne pristaje na mizerne dnevnice.
“Neki nude deset ili dvadeset maraka za cijeli dan teškog posla. Nije to pošteno – znam koliko vrijedi moj rad.”
Njegova kolica s tri točka postala su prepoznatljiv simbol ulice. Četvrti točak odavno je otpao, ali on ih i dalje gura, svakodnevno prelazeći kilometre po Sarajevu.
“Volio bih imati lakša kolica ili ona na baterije – olakšala bi mi život, ali idem i ovako.”
Nenad živi sam, ali nije sam. Građani ga poznaju, često mu priđu, popričaju s njim ili ga samo ohrabre osmijehom.
Njegova priča nije samo priča o borbi za preživljavanje – to je priča o dostojanstvu, upornosti i zahvalnosti. Nenad pokazuje da vrijednost čovjeka ne mjeri ono što posjeduje, nego snaga duha i volja da se krene dalje, čak i kad život ima samo tri točka.
