Adnan Imamović spada među rijetke proizvođače lubenica u Tešnju, području koje nije tipično za uzgoj ove ljetne poslastice. Ipak, njegova proizvodnja uspješno se plasira na tržištu, iako se suočava s izazovima poput manjka radne snage i zastarjele mehanizacije.
“Ovo podneblje i nije karakteristično za proizvodnju lubenica, ali u tome i jest poenta da mi proizvodimo nešto čega nema. Bez obzira na to, moji stari su se bavili lubenicom – pradjed rahmetli Imamović Avdo, djed Adil, otac Adem, pa evo, i ja danas proizvodim lubenicu”, rekao je Imamović.
Adnan uzgaja šest sorti lubenica na površini od 20 duluma, što odgovara gotovo 50 košarkaških terena. Očekuje da će ovogodišnji urod premašiti 60 tona lubenice i oko tri tone dinje. Iako je kilogram njegove lubenice dvostruko skuplji nego u tržnim centrima, tvrdi da nema problema s plasmanom.
“Nećete vjerovati, mi nemamo ni sekunde problema s prodajom. Sve što poberemo, prodamo. Ljudi dolaze iz svih susjednih sela, pa čak i iz drugih općina kupovati naše lubenice”, dodaje Imamović.
Pomoć u proizvodnji pruža mu porodica i prijatelji, među kojima je i Armin Sinanović:
“Cilj je proizvesti domaći proizvod koji se što brže plasira, jer dok lubenica dođe iz drugih dijelova, prođe nekoliko dana i izgubi se svježina i kvalitet”, rekao je Sinanović.
Ipak, proizvođač upozorava da nadležni u BiH poljoprivredu često doživljavaju kao socijalnu djelatnost, a ne ozbiljnu proizvodnju. Imamović ističe da bi volio više programa za povoljniju nabavku mehanizacije, jer traktor koji trenutno koristi star je gotovo 50 godina.
“Bez obzira na izazove, proizvodnja lubenica i dalje je uspješna i cijenjena u našem kraju, ali za dugoročnu održivost potrebna je veća podrška nadležnih“, zaključuje Imamović.
