Danira Aletović je majka maloljetne kćerke koja godinama vodi pravnu bitku zbog skrbništva s bivšim suprugom nakon što mu je bila izrečena i zabrana prilaska zbog nasilja.
U više navrata je tražila da se izmjeni starateljstvo nad kćerkom zbog, kako kaže, nasilja koje je izvršeno prema njoj. Tvrdi kako sve tuzlanske ustanove, od kojih je tražila pomoć, nisu imale sluha za ovaj problem.
Aletović je rekla kako je njena bračna zajednica s bivšim suprugom prekinuta 2017. godine, a zatim i pravosnažno 2018. godine u Tuzli.
“Problemi su se pogoršali nakon razvoda braka, a eskalirali su kada sam ja ponovo stupila u bračnu zajednicu sa sadašnjim suprugom koji je tada živio u Austriji, zbog toga što je logičan slijed događaja bio taj, da ćemo se moja kćerkica i ja preseliti u Austriju”, navela je ona.
Njeni problemi počinju u novembru 2019. godine te nisu prestali do danas. Ona se tada žalila Centru za socijalni rad u Tuzli jer je njena kćerka od četiri godina “iskazivala strah i negodovanje kada god bi trebala ići kod biološkog oca”.
“Socijalna radnica me je tada drsko i cinično upitala: ‘Je li se to dijete nikada ne smije udariti!?”‘, navela je ona.
U augustu 2020. godine, na dan kada je njena kćerka slavila rođendan, odvela ju je kod bivšeg supruga. Međutim, kaže da ju je on vratio sa “vidnim povredama u predjelu stražnjice i vanjskog, gornjeg dijela butine”.
“Moja kćerkica je suprugu i meni rekla da ju je tata jako udarao jer je tokom kupanja plakala zbog toga što joj je voda išla u oči”, navodi Aletović.
Kako je pojasnila javno i putem Facebook statusa, njeno dijete je bilo pretučeno do podliva na koži od biološkog oca.
“Dotični ju je nagu, u kupatilu, u kadi udarao rukama, toliko jako da je došlo do podliva na koži. Moje dijete je tada imalo četiri godine i to je uradio na njen četvrti rođendan”, navela je ona.
Sljedeći mjesec je njenom bivšem suprugu izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja žrtvi nasilja u porodici na udaljenosti od 100 metara na bilo kojem području u trajanju od tri mjeseca.
Dio dokumenta o zabrani prilaska zbog nasilja u porodici (Foto: Privatna arhiva)
“Nakon isteka zaštitne mjere, sve je trebalo da se vrati u prvobitno stanje, tj. da dijete ponovo viđa oca svakog utorka i četvrtka te svaki drugi vikend, što ja kao majka, nisam dozvolila. Išla sam u Policijsku stanicu u Tuzli, gdje mi je rečeno da oni kao institucija ne mogu učiniti ništa, izuzev, ako ponovo ne izvrši nasilje nad djetetom. Išla sam ponovo i u Centar za socijalni rad Tuzla, gdje su se svi uporno držali neke očigledno njima poznate definicije koja koja ističe da je u najboljem interesu djeteta da ponovo uspostavi kontakt sa ocem, dodajem, ocem nasilnikom”, tvrdi ona.
Zatim je, prema njenim riječima, krajem novembra iste godine bila ugrožena sigurnost i nje i njene kćerke od bivšeg supruga nakon čega je pozvala policiju. Ističe da je tadašnja tužiteljka izjavila da je “samo ponašanje osumnjičenog, odnosno udarci otvorenom šakom u predjelu guze djeteta u konkretnom slučaju su više bili odgojnog karaktera”.
Pojašnjava da je pokrenula sudski postupak sa akcentom na izmjenu viđanja djeteta, ali je njen zahtjev odbijen.
“Nakon izvršenog nasilja u porodici nad mojim djetetom, od strane biološkog oca, ponovo sam pokrenula sudski postupak, ovoga puta za oduzimanje roditeljskog staranja, nakon čega je moj sudski zahtjev ponovo odbijen. Tokom sudskog procesa, uposlenice Centra za socijalni rad Tuzla su izjavile da, po njihovom stručnom mišljenju, nema osnove za oduzimanje roditeljskog staranja. Da sve bude još bolnije, sud je donio odluku da se sve vraća na prvobitnu presudu kojom je određeno viđanje djeteta svakog utorka i četvrtka, te svaki drugi vikend, iako im je poznata činjenica da je biološki otac izvršio nasilje u porodici nad maloljetnim djetetom, iako im je poznato da je dijete doživljavalo traume u više navrata od biološkog oca, iako im je poznato da djevojčica koja sada ima deset godina, biološkog oca nije vidjela više od pet godina, iako im je poznato da moje dijete živi, odrasta i pohađa školu u drugoj državi, tačnije Austriji. Zamislite očaj, bijes, strah, razočarenje jedne majke koja se bezbroj puta osjećala ismijanom, ignorisanom, nebitnom od svih ustanova čiji je primarni cilj trebao biti zaštita djece i njihovih prava?”, poručila je Aletović.
Tvrdi kako “niti jedna jedna ustanova u Tuzli ne želi preuzeti odgovornost i zaštititi jednu djevojčicu koja sada ima deset godina i koja biološkog oca nije vidjela više od pet godina (ova porodica godinama živi van BiH) i koja ne želi imati nikakav kontakt sa čovjekom koji joj je u životu nanio samo bol”.
