Devet poginulih, tri puta više teško povrijeđenih među kojima je najviše mladih i djece, oštećena saobraćajna signalizacija te uska i frekventna cesta bez pješačke staze i rasvjete čine samo dio problema sa kojima se godinama suočavaju mještani Vrbaške kod Bosanske Gradiške. Njihovo selo, na magistralnom putu Bosanska Gradiška – Podgradci – Mrakovica, je najveća crna tačka u Potkozarju.
Na ovaj tragičan bilans u posljednjih desetak godina ukazao je odbornik Dane Malešević.
On je na nedavnoj sjednici Skupštine grada izjavio da su u Vrbaškoj, na dionici od dva kilometra, životno ugroženi stanovnici ovog sela, a saobraćajne nezgode su veoma česte.
“U Vrbaškoj, u gusto naseljenom mjestu pored puta, gdje vozači ne poštuju ograničenja, nego se kreću i tri puta većom brzinom od dozvoljene, najviše su ugroženi pješaci. Veliki broj učenika i ostale djece kreće se cestom. Gužva je velika, prolaze stotine kamiona i niko ne obraća pažnju”, kazao je Dane Malešević, insistirajući na tome da se ovaj problem bar ublaži, a u skorašnje vrijeme i riješi – u interesu opšte bezbjednosti.
“Smatram da bi policija trebalo da pronađe način da kontrolom brzine i sankcijama utiče na vozače. Takođe, neophodno je bez odlaganja postaviti rasvjetu na postojeće električne stubove. To bi bio napredak za bezbjednost ovog sela, koje je društveno veoma aktivno i gdje djeca, najčešće noću, pješke idu na probe i nastupe mjesnog KUD-a ‘Mirkovo kolo’”, naglasio je Dane Malešević, zalažući se za dugoročno rješavanje problema bezbjednosti u saobraćaju, na koji godinama bezuspješno ukazuju mještani Vrbaške.
Mile Macura iz ovog sela, udaljenog sedam kilometara od Gradiške, potvrdio je Maleševićeve navode, te zajedno sa komšijama ukazao na još dramatičnije razmjere problema u saobraćaju.
Ispred Macurine kuće je spomenik Vojislavu Ugrenoviću. Stotinu metara dalje poginuli su Sretoja Selak i Gordana Misimović, a na istom putu Savo Macura, Željko Slijepčević, Branimir Radiša… Brojne ploče sa imenima opominju, ali to malo ko shvata.
“Spomenici, obilježja poginulima, tragovi teških i tragičnih saobraćajnih nezgoda, dijelovi automobila, polomljene betonske grede, ali i oboreni saobraćajni znakovi, te uzak most na rijeci Jablanici i ludačka vožnja su naša stalna mora. Svaki izlazak iz dvorišta na cestu je opasan, a ishod nepredvidiv”, priča Macura pokazujući nam posebno kritična mjesta u njegovom selu.
“Pored ceste je 50 kuća, sa dva obližnja sokaka sa još 15 kuća. Naseljenost je velika, a prostor mali. Problematična je dionica od dva kilometra. Saobraćajni znak sa ograničenjem od 50 kilometara na sat je oboren, a vozi se 150 km/h. Zato skoro svi djecu voze u školu ili na probe folklora u Dom kulture, strahujući da je pješačenjem njihova bezbjednost veoma ugrožena”, kaže Macura.
Miki Misimović zabrinut je za bezbjednost svoje troje djece.
Ad Placeholder: article_4
“Kad izađu na put, do škole, doma ili prodavnice, samo se u sreću i Boga uzdamo. Ni na šta ne možemo uticati. Ovdje se djeca i drugi pješaci, kada se mimoilaze kamioni, mogu spasiti samo skakanjem u duboki kanal. Malo je dana u godini bez udesa u Vrbaškoj. Jedan se dogodio i ovog vikenda, ali na nezgode sa materijalnom štetom ovdje niko i ne obraća pažnju”, kaže Misimović.
On, kao i drugi sagovornici “Nezavisnih novina” u ovom selu, među kojima su Milan i Rada Golić, Živka Rebić, Zora Macura, Branislav Zorić, smatraju da bi sijalice na stubovima cijelom dionicom, osim ispred škole i doma, kao i sankcionisanje vozača zbog nedozvoljene brzine, djelimično riješili problem, prije izgradnje pješačke staze.
Gradska skupština, nakon potenciranja ovog problema i postavljenih pitanja odbornika Dane Maleševića, najavila je da će u pisanoj formi dati odgovore.
