Niko ne želi doći da radi u hitnu pomoć, niti da se opredijeli za specijalizaciju iz urgentne medicine, kazala je “Nezavisnim novinama” prije nekoliko dana Nevena Todorović, direktorica Doma zdravlja u Banjaluci.
“Obraćali smo se nadležnima, Ministarstvu, gradu, nema doktora da se zaposli u Službu hitne pomoći. Nema ih ni na birou. Nema doktora u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, ni u porodičnoj ni u hitnoj pomoći. Da imamo više kadra, vjerovatno bismo mogli obezbijediti veći protok i drugih pacijenata”, priznala je tada Todorovićeva, a sve povodom priče “Nezavisnih” da se pacijentima koji nisu hitni slučajevi u banjalučkoj Hitnoj pomoći naplaćuje puna cijena participacije na pregled, zbog čega oni često ne žele da budu pregledani iako su se, kako su tvrdili, tada osjećali loše.
Ove navode sada je “Nezavisnim” potvrdila i dr Nada Banjac, načelnik Službe hitne medicinske pomoći u Banjaluci, koja je istakla da je ovaj odjel banjalučkog Doma zdravlja oduvijek imao mali broj timova.
Kako ističe Banjčeva, ako se u najvećem gradu u Srpskoj uzmu u obzir potrebe građana koji im se svakodnevno javljaju, Banjaluka bi morala da ima najmanje deset timova Hitne pomoći, a trenutno to nema ni približno.
“Treba nam najmanje sedam timova u svakom trenutku da pokrijemo najfrekventnija mjesta u Banjaluci. Pored toga, najbolje bi bilo da ovdje imamo uvijek dva tima za ambulantni rad i naveče jedan za dječju, dakle ukupno deset. Kao što i vatrogasci uvijek moraju biti spremni jer ne znaju kada će imati požar, tako i mi, ali imamo samo tri ekipe na ovoliki grad i to je definitivno malo”, kaže Banjčeva.
Ovo je problem na koji, tvrdi, ukazuju još od 2002. godine. Više od dvije decenije oblast hitne medicinske pomoći, urgentne medicine, nije dovoljno uređena. Nisu mnogo pomogli ni apeli upućeni nadležnima. Pored toga, Banjčeva smatra da bi Banjaluka morala da ima i zdravstvene punktove, kako bi se, kada bude trebalo, moglo lakše stići do mjesta gdje su pozvani.
“U špici da dođemo u Budžak kada nas pozovu nama treba pola sata, a zamislite koliko je pola sata nekome ko je bez svijesti. Evo, sad da se nešto desi u centru grada zove nas 500 građana, zagužva se linija, a može se desiti da nemamo ekipu jer je već na terenu. To je zaista strašno. A onda građani i mediji krenu da pišu kako Hitna ne želi da izađe na teren, a to nije tačno, nemamo čime. Rješenje, po mom mišljenju, je povećati broj timova”, naglašava Banjčeva.
Kad je već pomenula građane i ljekare nije mogla a da se ne osvrne na dešavanja u Hitnoj pomoći po pitanju sve većeg dolaska pacijenata koji, tvrdi, nisu hitni slučajevi… Tu je posebno ljuta na Fond zdravstvenog osiguranja RS.
“Fond nikad nije razdvojio hitna stanja od nehitnih u Hitnoj pomoći. Mi ne bi trebalo to da radimo jer smo specijalizovani prioritetno za hitna stanja, a dolazi nam veliki broj nehitnih pacijenata jer se, na primjer, ne mogu naručiti kod porodičnog, izbjegavaju participaciju, misle da će doći u Hitnu pa će onda tu dobiti uputnicu za Klinički centar… Pa, čekajte, naravno da niko ko je zdrav nije došao tek onako u Hitnu pomoć, svakoga nešto boli, ali nije vitalno ugrožen. Valjda mi to znamo, učili smo specijalizaciju šest godina, a prije toga pet godina osnovnih studija. Najteže je vratiti pacijenta kući, nije niko toliko neodgovoran da to uradi”, ističe ona.
Jedno od rješenja za Banjaluku je formiranje Zavoda za urgentnu medicinu, koji bi, smatra Banjčeva, zdravstveni sistem podigao na viši nivo.
“Zakon o zdravstvenoj zaštiti RS je omogućio lokalnim zajednicama formiranje ovog zavoda. To ima Sarajevo, Beograd, Kragujevac, Niš, a mi ne. U Hrvatskoj, recimo, svaka županija ima svoj zavod sa dva specijalista. Ja imam 20 specijalista, a i dalje sam obična hitna pomoć”, poručila je Banjčeva.
Ko će i kako riješiti ove probleme pitanja su koja smo poslali na više adresa.
Odgovor do zaključenja ovog broja “Nezavisnih novina” stigao je samo iz FZO RS.
Prvo na šta su se osvrnuli jeste broj timova Hitne pomoći. Podsjećaju da su po standardima i normama lokalne zajednice, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS, kao i domovi zdravlja ti koji određuju broj tih timova, a ne Fond.
Dalje, na tvrdnje Banjčeve da FZO RS nikad nije razdvojio hitne od nehitnih stanja pacijenata, ponovo podsjećaju da trijažu određuje isključivo nadležni ljekar.
Pošto smo na početku ovog teksta već prenijeli stav direktora Doma zdravlja Banjaluka o ovom pitanju, sljedeća adresa bili su nam Gradska uprava, ali i resorno ministarstvo. Niko od njih do zaključenja ovog broja “Nezavisnih” nije dostavio odgovore na naša pitanja.
