Fojničanka Ana Sudar, žena u 80. godini, može biti primjer svima kako se treba boriti u životu. U poplavama je stradao veći dio porodične kuće u Dusini, izgubila je namještaj, kućanske aparate, rijeka Željeznica odnijela je 50 kokoški, voćnjak sa desetinama stabala, a dvorište u kojem je imala i zasađenu palmu bilo je preplavljeno muljem, kamenjem, blatom, drvećem, smećem… Trideset i devet dana kasnije zatekli smo je kako u plasteniku bere povrće.
Odvaljeni zidovi
Plastenik je na uzvisini, nedaleko od kuće, preživio je i donio svježe povrće njegovoj vlasnici, koja se trudi da na život i poslije ove nedaće gleda pozitivno. Na neki način to povrće simbolično predstavlja novi početak, novi život u donjem dijelu Dusine.
– Vojska mi je ravnala zemlju koliko je mogla. Izbacili su blato iz kuće. Hvala im do neba, pomogli su mi puno. Sve vrijeme sam tu, trudim se koliko mogu. Posijala sam travu na nekim mjestima. Angažovala sam jednu ženu koja mi pomaže. Finansijske pomoći još nisam dobila, ne znam da li ću i dobiti. Pisali su me. Gdje sam živjela u prizemlju, sve je odneseno, od kašike do aparata, namještaja. Na spratu sam spavala, tu sam bila kada se desila poplava, priča Sudar.
Bili smo odsječeni i od Boga i od svijeta. Sada je dobro, govori nam hrabra Fojničanka
Na kući od kćerke i zeta, koja se nalazi 30 metara niže, odvaljeni su zidovi. Niko se, kaže, za njihovu kuću ne javlja niti daje pomoć.
– Hvala Bogu, sada je dobro. Bilo je stvarno teško gledati onakve slike. Govorili su da će čistiti korito rijeke na ovom dijelu, da li će to biti, vidjećemo. Kako je bilo, ja sam zadovoljna. Nisam sama, na sve strane je isto. Ja sam zadovoljna, govori nam.
U kući je bilo u visini od gotovo dva metra mulja, granja, drveća… Bila je šokirana prizorom kada se odvažila da siđe sa sprata. A to se desilo na poziv komšija iz Dusine koji su došli pomoći.
Fojničanka Ana Sudar, žena u 80. godini, može biti primjer svima kako se treba boriti u životu. U poplavama je stradao veći dio porodične kuće u Dusini, izgubila je namještaj, kućanske aparate, rijeka Željeznica odnijela je 50 kokoški, voćnjak sa desetinama stabala, a dvorište u kojem je imala i zasađenu palmu bilo je preplavljeno muljem, kamenjem, blatom, drvećem, smećem… Trideset i devet dana kasnije zatekli smo je kako u plasteniku bere povrće.
Odvaljeni zidovi
Plastenik je na uzvisini, nedaleko od kuće, preživio je i donio svježe povrće njegovoj vlasnici, koja se trudi da na život i poslije ove nedaće gleda pozitivno. Na neki način to povrće simbolično predstavlja novi početak, novi život u donjem dijelu Dusine.
– Vojska mi je ravnala zemlju koliko je mogla. Izbacili su blato iz kuće. Hvala im do neba, pomogli su mi puno. Sve vrijeme sam tu, trudim se koliko mogu. Posijala sam travu na nekim mjestima. Angažovala sam jednu ženu koja mi pomaže. Finansijske pomoći još nisam dobila, ne znam da li ću i dobiti. Pisali su me. Gdje sam živjela u prizemlju, sve je odneseno, od kašike do aparata, namještaja. Na spratu sam spavala, tu sam bila kada se desila poplava, priča Sudar.
Bili smo odsječeni i od Boga i od svijeta. Sada je dobro, govori nam hrabra Fojničanka
Na kući od kćerke i zeta, koja se nalazi 30 metara niže, odvaljeni su zidovi. Niko se, kaže, za njihovu kuću ne javlja niti daje pomoć.
– Hvala Bogu, sada je dobro. Bilo je stvarno teško gledati onakve slike. Govorili su da će čistiti korito rijeke na ovom dijelu, da li će to biti, vidjećemo. Kako je bilo, ja sam zadovoljna. Nisam sama, na sve strane je isto. Ja sam zadovoljna, govori nam.
U kući je bilo u visini od gotovo dva metra mulja, granja, drveća… Bila je šokirana prizorom kada se odvažila da siđe sa sprata. A to se desilo na poziv komšija iz Dusine koji su došli pomoći.
Raselili smo se
– Seljani su nam pomogli. Spasili su mi sestru i svaka iz kuće koja se nalazi nizvodno pedesetak metara. Kuća je tonula, rušila se, a voda je tekla kroz kuću. Spasili su ih od davljenja u posljednji momenat. Sestrična je bila u kući iznad i nju su izvukli. Dva dana smo svi bili kod njih. Nestalo je signala za telefon, struje, vode. Sada imamo i internet, struju, vodu, ima se i pojesti. Narod je donosio hranu, govori Ana.
Sestrična Mirjana je, kaže, bila u šoku, teško je pogodilo stanje nakon prirodne nesreće, pa su je nekoliko dana poslije djeca odvela u Njemačku na liječenje. Sestra Ruža i zet Franjo Tomić bili su smješteni neko vrijeme u domu, a prije nekoliko dana su otišli u Zadar.
U Fojnici su tri osobe smrtno stradale u poplavama koje su 4. oktobra zadesile ovaj kraj. U Dusini je stradala jedna, a na području Gojevića dvije osobe. U Dusini je stradala Lucija Prajo, supruga Aninog rođaka Stjepana, piše Oslobođenje.
