Zbog novog Nastavnog plana i programa za predmet historija u entitetu Rs jedni traže sankcije jer se ne spominje presuda za genocid, a drugi ističu da Karadžić i Mladić predstavljaju “značajne osobe koje se ne mogu izostaviti”.
Odsustvo kvalifikacije zločina za bivšeg predsjednika bh. entiteta Rs Radovana Karadžića i nekadašnjeg generala VRS Ratka Mladića nije novost u udžbenicima historije u ovom entitetu. Haške presude i kvalifikacija genocida nisu ni do sada izučavane, ali je reakciju u javnosti ove godine izazvao prošireni Nastavni plan i program za deveti razred u udžbeniku historije. Oblast koja se obrađuje nalazi se na kraju udžbenika pod nazivom “Odbrambeno – otadžbinski rat” i proširena je sa nekoliko nastavnih jedinica.
Pojmovi koji se navode kao poseban dio prilikom obrade nastavne jedinice, odnose se na Radovana Karadžića i Ratka Mladića nakon čijih imena je kao pojam navedeno “heroji rata”. Prvi je reagovao potpredsjednik bh. entiteta Rs Ćamil Duraković, koji je pozvao Tužilaštvo Bosne i Hercegovine da reaguje.
Pukovnik, psihijatar, prohitlerovac…
“Imamo i bošnjačku i hrvatsku djecu u obrazovnom sistemu entiteta Rs, zašto nametati historijske činjenice koje nisu istinite. Imamo jasne presude ovim zločincima koji su presuđeni”, rekao je Duraković, navodeći da će djeca učiti i o posljedicama rata gdje se neće obrađivati genocid, etničko čišćenje i ostali zločini.
U aktuelnom udžbeniku pored Karadžića i Mladića, nalazi se i Alija Izetbegović, a svu trojicu prati kratak opis.
“Kao pukovnik Jugoslovenske narodne armije, imao je važnu ulogu u odbrani Srba u Hrvatskoj 1991. godine. Kao general, bio je od 1992. do 1996. godine načelnik Glavnog štaba VRS. Vlasti Srbije su ga 2011. godine izručile Međunarodnom krivičnom sudu u Hagu”, navedeno je u opisu Mladića.
“Psihijatar, pjesnik i političar. Kao osnivač i vođa SDS-a imao je izuzetno važnu ulogu u stvaranju bh. entiteta Rs, čiji je bio prvi predsjednik. Vlasti Srbije su ga 2008. godine izručile Međunarodnom sudu u Hagu, koji ga je 2019. godine osudio na doživotni zatvor”, opis je Karadžića.
Za Aliju Izetbegovića, navedeno je da se radi o pravniku, islamskom teologu i političaru. “U mladosti je bio aktivan u prohitlerovskoj organizaciji “Mladi muslimani”, zbog čega je robijao poslije Drugog svjetskog rata. Napisao je Islamsku deklaraciju u kojoj se založio za državu zasnovanu na Kuranu, zbog čega su ga komunističke vlasti ponovo osudile. Bio je vođa SDA i predsjednik Predsjedništva BiH”.
„Nema ništa sporno”
Iz Delegacije EU u BiH napominju da izmjene nastavnog plana i programa na ovakav način predstavljaju primjer nekonstruktivne politizacije obrazovanja u BiH. Međutim, profesor iz Sarajeva Enver Kazaz kaže da je to narativ koji koriste svi u BiH i da udžbenici predstavljaju ideološki instrument svih naroda.
“U njima se ciljano sprovodi retraumatizacija novih generacija, gdje su rat, ratni zločinici a potom i žrtve, ideološki upotrijebljene u cilju stvaranja mentalnog kazamata iz kojeg mladi ne mogu izaći”, smatra Kazaz, koji kao primjere navodi izlete mladih u okviru obrazovnih sistema u oba entiteta, u kojima posjećuju spomenike pripadnicima jednoj od tri vojske u BiH.
“Karadžić i Mladić, kao ratni zločinci, nametnuti učenicima kao idoli, treba da posluže postojećoj vlasti za odgoj budućih generacija kako bi se nacionalizam kapilarno proširio društvenim poljem i postavila maska kroz koju se ne vidi socijalna i ekonomska stvarnost zemlje”, kategoričan je Kazaz.
Reagovali su i iz Republičkog pedagoškog zavoda Rs koje je zaduženo za nastavni plan i program ali i iz resornog ministarstva koje ih odobrava. Prvi kažu da su iste teme obrađivane i u prethodnoj školskoj godini te da su nove izmjene rezultat zahtjeva nastavnika. Nešto konkretniji bili su u Ministarstvu obrazovanja, saopštivši da ličnosti poput Ratka Mladića i Radovana Karadžića, kao i drugih, predstavljaju osobe koje su u periodu koji se izučava obavljali značajne dužnosti u vojnom i političkom životu bh. entiteta Rs.
“Zbog toga se ne mogu izostaviti prilikom predstavljanja događaja koji se odnose na nastanak bh. entiteta Rs i ‘Odbrambeno-otadžbinski rat’”, kažu iz ministarstva, navodeći i da “svaka predložena promjena ima svoju naučnu utemeljenost i potkrepljena je mišljenjem stručnih članova koji su radili na izradi tog nastavnog plana i programa”.
Empatija samo prema svom narodu
Reagovali su i iz OHR-a, istakavši da se obrazovni sistem i dalje zloupotrebljava za dalje stvaranje nepovjerenja.
“Etnocentrične perspektive i dalje dominiraju udžbenicima historije i vidimo nove planove. Da se ide i korak dalje u iskrivljavanju činjenica o ratnim zločinima počinjenim tokom devedesetih i pojedincima odgovornim za te zločine. Kvalitetno obrazovanje mora uključivati i europske vrijednosti, uključujući toleranciju”, naveli su iz OHR-a, na čiju adresu se obratio i predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bećirović, koji je tražio smjenu ministrice Željke Stojičić, kao i nalog o zabrani upotrebe novih nastavnih programa.
Zanimljivo, izvještaj Misije OSCE-a u BiH iz prošle godine obrađuje ovu tematiku, u kojem se navodi da se u osnovnim školama ratne devedesete posmatraju kao godine vlastite žrtve i stradanja i gdje se promoviše empatija samo prema svom narodu.
“U svim analiziranim udžbenicima u kojima je prikazan period 1992. do 1995. godine u BiH, uočen je jednostrani prikaz u kojem se nalaze tri isključive historije”, navedeno je u izvještaju.
Misija OSCE-a izdala je pet preporuka koje se odnose na unapređenje i uzajamno razumijevanje, kako bi se ojačalo pomirenje i promovisao održivi mir u BiH, a među kojima je izrada posebnih nastavnih planova koji bi bili “rasterećeni” dosadašnjim učenjem predmeta historija. U izvještaju OSCE-a koji potpisuje autorica Heike Karge, profesorica sa Univerziteta u Regensburgu, navedeno je da se 30 godina nakon rata istorija koristi za promovisanje jednostranih narativa.
“Zaključak je da je došlo vrijeme za suočavanje sa proteklim ratom. Od njega je prošlo 30 godina i sada je vrijeme da se tom temom pozabavimo u udžbenicima historije”, navedeno je u izvještaju iz prošle godine. Ipak, za sada je ostalo samo na preporukama, kao i na početku revizije udžbenika u BiH.
Revizija udžbenika
Proces revizije udžbenika u Bosni i Hercegovini pokrenut je početkom 1998. godine, na osnovu Sporazuma o reviziji udžbenika za “nacionalnu grupu predmeta”. Uspostavljena je Međuentitetska komisija za udžbenike radi utvrđivanja eventualno uvredljivog sadržaja u udžbenicima. Proces je trajao do 2006. godine kada su donesene “Smjernice za pisanje i ocjenu udžbenika historije za osnovne i srednje škole u BiH”. Do tog perioda u bh. entitetu Rs korišteni su udžbenici historije koji su se oslanjali uglavnom na beogradska izdanja sa izdavaštvom u Istočnom Sarajevu, u kantonima sa hrvatskom većinom na udžbenike iz Zagreba sa izdavaštvom u Mostaru, dok su za kantone sa većinski bošnjačkim stanovništvom štampana izdanja sa sadržajem koji su se uglavnom odnosili na historiju bošnjačkog naroda.
Nakon uspostavljanja „Smjernica za pisanje”, na osnovu kojih je u periodu od skoro osam godina trajalo izbacivanje uvredljivog i sadržaja koji nije u skladu sa evropskim standardima, kvaliteta udžbenika je značajno poboljšana, iako se i dalje većina njih oslanja samo na svoje historije.
“Zloupotreba obrazovanog sistema kao ideološkog aparata vlasti, dovodi to toga da što se više odmičemo od rata kao traumatičnog događaja, sve više raste trauma u obrazovnom sistemu odnosno u društvu. To je put u propalo društvo, zbog čega postaje sve više agresivno, uključujući i demografsku katastrofu jer je tu psihološku traumu nemoguće izdržati”, zaključuje profesor iz Sarajeva Enver Kazaz, piše Deutsche Welle.
