Prethodnih dana Srbijom kruži priča koja slama srca. Skromna porodica Čuturilov iz banatskog sela Mošorin živi život koji je većini nas nezamisliv.
Zamislite da u 21. vijeku živite u pećini. Ova porodica to ne mora da zamišlja.Svetozaru, Marici i njihovoj djeci dom čini mala prostorija ispod zemlje u kojoj se nalaze krevet, dva šporeta, jedan sto i televizor.Tako malo, a čini se, njima sasvim dovoljno. Vodu, a ni kupatilo nemaju.Srećom, imaju dobrog prvog komšiju koji ih snabdjeva vodom.
Kupaju se u koritu i lavoru, a toalet im je šuma i priroda koja ih okružuje.Nije uvijek bilo tako. Svetozar Čuturilov, dobroćudni domaćin, ranije je živio pod kirijama ali je odlučio da više ne želi da plaća drugima i da će da se vrati kod svoje majke i na mjesto na kom je proveo djetinjstvo – u lagum.
– Došao sam kod moje mame jer je ona ovdje sama. Tu su i dvije sestre koje su bolesne, jedna treba sad da se operiše. Tu je i brat koji je operisao srce. Moja mama je takva kakva je, ja je čuvam – rekao nam je Svetozar.
Razvukao je kablove i struju uveo sam tako da ova porodica ima bar neki kontakt sa spoljnim svijetom.
Djeca mogla da stradaju
Iako je u “kući” toplo, bezbjedno svakako nije.– Ovde na krovu ima pukotina. Jednom je čak pao grumen. Ne daj Bože, moglo je da otpadne dok smo tu spavali i da nas sve poubija. I mene, i djecu. Ne plašim se za sebe, ali strahujem zbog djece – nastavlja svoju priču domaćin.A djece je troje. Zlatica, Mira i Miloš, uz svu muku i surovu realnost, ne skidaju osmijehe sa lica.
