Snažan zemljotres koji je 6. februara prošle godine pogodio Tursku i Siriju izazvao je brojna razaranja kao i veliki broj žrtava. Ipak, u smrtonosnom zemljotresu, život je našao svoj put.
ok su se zgrade rušile kao kule od karata, na svijet je došla jedna djevojčica, prkoseći katastrofi i paklu koji se odvijao oko nje.
Njena cijela porodica je poginula kada im se nakon zemljotresa srušila kuća. Nju su rođaci i komšije pronašli dok je ispod ruševina pupčanom vrpcom bila vezana za svoju majku.
Kada je izvučena iz ruševina ona je odmah prebačena u bolnicu, gdje su joj ljekari dali ime Aja, što u prevodu sa arapskog znači “čudo” i “dar od Boga”. Nakon što se oporavila u bolnici, nju je usvojila tetka, koja je odlučila da joj promijeni ime i nazove je Afra po njenoj majci, prenosi Telegraf.-Nikada nećemo dati Afru. Mnogi žele da je usvoje, ali mi je nećemo dati. Brinućemno o njoj kao da je naše dijete – rekla je u martu prošle godine novinarima Al Jazeere njena tetka Hala.
Godinu dana kasnije Afra i dalje živi sa rođacima i potpuno se oporavila od povreda koje je zadobila ispod ruševina.Na sreću povrede nisu ostavile nikakve posljedice na nju i već uveliko hoda i pokušava da priča.– Kada sam vidjela da je prohodala bila sam neizmerno srećna. Tada sam se sjetila njenih roditelja, znala sam da bi i oni bili presrećni da to mogu da vide – rekla je tetka
Njen teča kaže da Afru od početka ne odvavaju od ostale djece.
– Moje srce ima osam djelova. Jedno pripada mojoj ženi, ostalo mojoj djeci. Nama su njeni roditelji ostavili Afru i mogu da počivaju u miru – rekao je njen ujak Halil.Tetka Hala kaže da je Afra počela da priča i da su joj prve riječi bile mama i tata.S obzirom na to da živi u kući sa još šestoro djece, tetka kaže da ona pokušava da priča sa rođacima iako je oni ne razumiju. Posebno je vezana za njenu osmogodišnju rođaku Dou.
– Volim svu moju braću i sestre, ali Afra je posebna. Volim da se igram sa njom, volim da je blizu mene. Kada plače moja mama je uzme u ruke, ali nekada i tada ne prestaje da plače. Iako se trude da žive normalno, trauma koju su doživjeli ih stalno prati – rekla je Dou.
– Ono što smo preživjeli je katastrofa u svakom smislu. Molimo Boga da tako nešto više nikada ne doživimo – rekla je Hala.
