Bosna i Hercegovina izvezla je za 11 mjeseci ove godine osam puta više mrkog uglja u Srbiju, nego što je to bio slučaj prije dvije godine. Čak 90 odsto izvoza električne energije iz Republike Srpske odlazi u Srbiju, kao i kompletna količina sirove nafte koje se “eksperimentalno” vade iz naših bušotina, piše Capital.
Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH izvoz uglja, struje pa i nafte u Srbiju, koji je eksplodirao prošle godine u naletu energetske krize, ove godine se nastavio još jačim intenzitetom.
Tako je za 11 mjeseci ove godine izvoz uglja već prestigao izvoz za cijelu 2022. godinu i to za 13 miliona maraka, te nastavio da raste.
Od početka ove godine je u Srbiju iz BiH otišlo preko 151.931.000 maraka vrijednosti mrkog uglja, tokom cijele prošle godine u ovu zemlju izvezeno je 138.758.000 maraka vrijednosti ovog energenta.
Poređenja radi, u 2021. godini, BiH je u Srbiju izvezla “samo” 18,6 miliona maraka vrijednosti uglja, a oko istog broja “vrti” se i izvoz od godinu ranije.
Poharani postojeći i ubrzano se otvaraju novi rudnici
Potražnja za ugljem u Srbiji eksplodirala je tokom 2022. godine, kada je predsjednik ove zemlje Aleksandar Vučić, putem medija istakao da su njihove potrebe ogromne, da im nedostaje četiri miliona tona i da će kupiti sve viškove tamo gdje ih nađu.
Nakon toga, izvoz uglja u Srbiju poharao je rudnike u BiH toliko da su građani na ogrev za domaćinstva, bilo da se radi o visokokaloričnom mrkom uglju za centralno grijanje ili o kamenom za obične peći, čekali do i kraja oktobra, a plaćali su ga duplo skuplje, odnosno preko 220 KM, za razliku od prethodnih godina kada je koštao do 125 KM, o čemu je portal CAPITAL pisao u više navrata.
Ugalj se, doduše, izvozi i u druge države, poput Francuske, Mađarske, Hrvatske, Crne Gore i Makedonije, Albanije i Njemačke, ali količine koje se tamo prodaju, zanemarljive su u odnosu na one koje idu u Srbiju.
Među poznatijim izvoznicima uglja ističe se kompanija “Drvo-export” iz Teslića u vlasništvu SNSD-ovog odbornika Srđana Klječanina Rufija, koji je ove godine u selu Bistrica kod Prijedora ilegalno otvorio rudnik uglja. Uprkos protestima mještana i jednoglasnoj odluci Skupštine grada Prijedora, Vlada RS naknadno je Rufijevoj firmi naknadno izdala dozvole i pogazila zahtjeve mještana.
Aktivista iz Bistrice kod Prijedora Zoran Ninić sa svojim sugrađanima se od početka godine bori protiv uništavanja sela na Kozari.
“Koliko mi znamo, sav ugalj koji se iskopa u Bistrici ide u Srbiju, Termoelektranu Obrenovac. Nezakonito su kopali ugalj, naknadno dobili neke dozvole, a bespovratno su nam uništili i njive i šume. Selo koje je ponosno nosilo ime Bistrica zbog svoje čistoće i nedirnute prirode, danas je okno rudnika u kojem život postaje gotovo nemoguć. Čak su najavili da će izmjestiti vrelo vode. Naša se priroda ne čuva, sve prodajemo u bescjenje, a naša djeca neće imati ni čistog vazduha ni zdrave okoline. To je naša tragedija”, kaže Ninić.
Mještani Bistrice tužili su Vladu RS zato što je omogućila nezakonito otvaranje rudnika u Bistrici, a na adrese raznih inspekcija, kako lokalnih, tako i republičkih, poslali su na desetine prijava.
Vlada Srpske dopustila je i istraživanja rezervi lignita na obližnjem lokalitetu Bukova Kosa na kojem se ovih dana vrše pripremna raskopavanja.
Upućeni tvrde da je upravo direktiva iz Beograda i zainteresovanost Aleksandra Vučića za ugalj bila presudna da vlast Srpske zažmiri na sve nepravilnosti oko pokretanja rudnika u Bistrici i po ubrzanoj proceduri, retroaktivno izdaju „papiri“ za eksploataciju uglja. To je kažu i presudilo da lokalna vlast u Prijedoru preko noći promijeni stav i da svoju suglasnost.
Teške posljedice iskopavanja u Medni
U selu Medna ove godine iznikao je istoimeni rudnik uglja koji je bez milosti uništio prirodne ljepote ovog mjesta. Separacija uglja vrši na magistralnom putu zbog čega predstavlja opasnost i za učesnike u saobraćaju. Mještani se žale da im jalovina iz ovog rudnika zatrpava imanja, a u potoku Medljanka koji se uljeva u Sanu ima 15 puta više teških metala od dozvolenog maksimuma.
Mještani su za CAPITAL ispričali da je firma “Medna NV” koja je otvorila rudnik, uništila okolinu i navela neke građane da prodaju imanja. Žalbe i tužbe koje su podnesene zbog ovog rudnika protiv nadležnih institucija nalaze se pred Okružnim i Vrhovnim sudom.
Udruženje “Greenways” iz Mrkonjić Grada podnijelo tužbu protiv ekološke dozvole te se sada čeka odluka Okružnog suda. Pravnik u Centru za životnu sredinu Ratko Pilipović kaže da je ovaj centar podnio dvije tužbe protiv nadležnih institucija za izdavanje dozvola i rad rudnika “Medna”.
“Vodna inspekcija je izašla na teren i maltene odokativnom metodom utvrdila da nema nikakvih nepravilnosti. Nakon sedam dana smo angažovali Institut za javno zdravstvo RS koji je izvršio uzrokovanje vode i nakon analize je utvrđeno da je voda prepuna teških metala, a taj potok Grabovac se ulijeva u Medljanku, a Medljanka u Sanu. To su sve vode prvog reda“, rekao je ranije Pilipović.
Takođe, ugalj iz BiH izvoze i “ArcelorMittal” Zenica, “ETF – Rudnik i termoelektrane” Stanari, kao i “Metalleghe Silicon” iz Mrkonjić Grada koji je prije 11 mjeseci obustavio proizvodnju, a ovih dana je otpustio 110 radnika u pogonu u Jajcu.
Ugalj izvoze i rudnici u Banovićima, Đurđevik, ali i onaj u Ugljeviku. Među izvoznicima su i i RiTE Gacko, Breza, kao i kontroverzna kompanija “SNK Metali” poznata po tome što namjerava sprovesti rudarska istraživanja u Jezeru u kojem su navodno otkrili i zlato. Protiv njihovih istraživanja se bune mještani i ne dozvoljavaju njihov nastavak strahujući da se radi o “prljavom rudarstvu” i iskopavanju ruda koje će zauvijek uništiti dolinu Plive.
Ekonomista Admir Čavalić za CAPITAL kaže da su ovo očekivani podaci ako se ima u vidu promišljena i dobro isplanirana energetska taktika susjedne Srbije u jeku energetske krize. To je, međutim, nama napravilo probleme i to u najosjetljivijim kategorijama, kod građana koji su osjetili poskupljenja, nestašice i kašnjenje u nabavci energenata.
“Problematično je što je prekomjeran izvoz imao izuzetan uticaj na neformalna tržišta u Bosni i Hercegovini, prije svega na građane koji plaćaju skuplji ogrev i gorivo. Takođe, to je dovelo viših troškova za pojedine termoelektrane. Kako u Srbiji raste potražnja za ovim energentima, očekujem da se nastavi trend nabavke iz regiona, ne samo BiH, već i drugih zemalja poput Crne Gore i tako dalje”, kaže Čavalić.
Napominje da je veoma bitno to što se ovdje radi o sirovinama, energentima, a ne gotovim proizvodima, što može ukazivati i na to da je naša ekonomija u recesiji.
“Kada govorimo o energentima, treba imati u vidu posljedicu, odnosno da smo “zaklonili” vlastito tržište, građanstva, tako i privrede. Vidim tu dvije stvari. Prvo, zašto mi nemamo rastuću potrebu za energentima pa ih izvozimo? Da li naša ekonomija usporava dok se ostale razvijaju? Drugo, Srbija vjerovatno ima strateški plan i okvir za nabavku uglja. To pokazuju podaci, vidi se da značajno raste uvoz. Pitanje je da li se ovaj energent koristi ili skladišti da bi se pripremili za eventualne krizne situacije”, kaže Čavalić.
Nagrada za najboljeg izvoznika za ERS
“Elektroprivreda Republike Srpske” nedavno je dobila nagradu za najboljeg izvoznika u Srbiju i to od Spoljnotrgovinske komore BiH. Tada je rečeno da je Mješoviti holding ERS prošle godine na slobodno tržište plasirao 1.175.436.718 kilovat-časova električne energije, od čega je u izvoz otišlo čak 582.749.000 kilovat-časova, a u Srbiju 90 odsto toga.
BiH je prošle godine smo Srbiju izvezla daleko više struje nego ranijih godina. Preciznije, u Srbiju je 2022. godine otišlo 418.541.000 KM vrijednosti električne energije, dok je godinu ranije izvezeno 257 miliona maraka. Zanimljivo je da je 2020. godine u Srbiju iz BiH izvezeno struje u vrijednosti od 131 milion maraka. Međutim, izvoz se ove godine “smanjio” i vratio se za sada na 265 miliona maraka, a u posljednje dvije godine vođstvu za glavnu zemlju izvoza smjenjuju Srbija i Hrvatska.
Za naftu se čeka ugovor
BiH naftu izvozi od 2019. godine i to iz bušotine u Obudovcu kod Šamca, a najveći dio ide u Srbiju preko prelaza Karakaj, dok su manje količine otišle u Rusiju i to 2021. godine.
Najveća količina izvezena je prošle godine i to u vrijednosti od oko 10,5 miliona maraka, a najmanje ove godine, samo 570.000 maraka.
Godinu ranije izvezeno je 9,3 miliona, a 2020. godine 833.000 maraka. Prve godine izvoza nafte, preko Drine je prešlo 605.700 maraka vrijednosti sirove nafte, pokazuju podaci UIO BiH.
Međutim, komisija Ministarstva energetike i rudarstva RS tek je 26. 10. 2023. godine odredila granice eksploatacionog polja.
Trenutno je u izradi glavni rudarski projekat, a očekuje se da će početkom sljedeće godine biti započeta eksploatacija nafte i potpisan ugovor, što je potvrđeno za CAPITAL iz opštine Šamac gdje se nalazi bušotina.
Komisija Ministarstva energetike i rudarstva RS 26. 10. 2023. godine odredila je granice eksploatacionog polja, a trenutno je u izradi glavni rudarski projekat. Očekuje se da će početkom sljedeće godine biti započeta eksploatacija nafte i potpisan ugovor.
“Primjenom Zakona o geološkom istraživanju koncesionar uplaćuje u budžet naknadu od pet odsto od prihoda ostvarnog korišćenjem uzete nafte. Međutim, ovdje se radi o klasičnoj eksploataciji i trebao bi se primijeniti Zakon o rudarstvu koji prilikom određivanja naknade upućuje na Zakon o koncesija, gdje bi opštini Šamac kao nerazvijenoj opštini pripalo 80 odsto od tih pet odsto, od prihoda ostvarenih od koncesione djelatnosti”, rekli su nam u ovoj opštini.
Okruženje radi pametno, za razliku od nas
Na pitanja opravdanosti izvoza energenata, posebno sirovina, ministar rudarstva i energetike Republike Srpske Petar Đokić nije htio posebno da komentariše, pa je kratko rekao da se radi o tržištu i cijenama koje se slobodno formiraju.
“O izvozu mogu govoriti oni koji trguju. Za uvoz i izvoz po zakonima nisu dužni tražiti saglasnost Vlade, a cijene su komercijalne na osnovu interesa obje strane”, rekao je Đokić za CAPITAL.
Ekonomista Igor Gavran kaže da se iz podataka vidi da u zemljama koje od nas uvoze ove energente rade vrlo pametno, za razliku od nas gdje je dominantna glupost.
“Znamo da izvoz sirovina rade nerazvijene zemlje, prije svega eksploatisane afričke države i ovakvi kao mi. To je znak da se mi nikada nećemo razviti. Zemlje koje kupuju sirovine od nas, koriste ih za sopstveni razvoj i izvoz finalnih proizvoda. Domaće vlasti uglavnom gledaju ako se može nešto obaviti i zaraditi za jednog mandata, oni to sprovode. Ne razmišljaju dugoročno”, kaže Gavran za CAPITAL.
Kada se govori o uglju, kaže, vidi se tu nisu jasna i čista posla, posebno kada se uzme u obzir da Elektroprivreda ponavlja da je poskupljenje struje posljedica nedovoljne proizvodnje uglja u rudnicima.
“Plaćaju desetine miliona maraka privatnim firmama za iznajmljivanje mašina i mehanizacije koju bi morali imati u svom vlasništvu. To su apsurdne stvari i ne vjerujem da je neko toliko naivan, takvih nema u politici. Vrlo je vjerovatno da se pogoduje privatnim interesima, jer da nije tako, ove stvari se ne bi dešavale”, kaže Gavran.
Dodaje da svi znaju da u BiH ima nafte i plina, ali se to ne istražuje ozbiljno jer zahtijeva mnogo vremena i ulaganja. Međutim, on govori da bi mnogo pametnije bilo da se uvozi sirova nafta i prerađuje kada već imamo rafinerijske kapacitete.
“Umjesto što sirovu naftu izvozimo a uvozimo gotovo gorivo za vozila, pametna odluka bi se napravila da se prerađuje sirova nafta kod nas. Tada bismo imali, kaže, povoljne cijene goriva i potjerali našu privredu u nekom boljem pravcu. Umjesto toga, mi izvozimo i ono malo što izvadimo iz naših polja”, kaže Garan.
