Zakonom o hraniteljstvu FBiH dogodile su se značajne promjene, a jedna od sredina u kojoj se bilježe pozitivni pomaci je i Hercegovačko-neretvanski kanton.
Jedan od pozitivnih primjera je i porodica Barbarić iz Mostara koja je prošla čitav proces i usvojila dvoje djece.
Počinjući svoju priču, Ozrenka Barbarić navodi kako su suprug i ona još prije nego što su sklopili brak saznali da ona vjerovatno neće moći zatrudnjeti i dobiti svoje biološko dijete.
“Ta želja da imamo dijete je postojala bez obzira na tu činjenicu. Puno smo razgovarali i nismo željeli da se podvrgnemo bilo kojoj metodi te smo počeli razmišljati o usvajanju kao načinu da postanemo roditelji“, kazala je Ozrenka.
U svemu tome, dodaje, važno je imati podršku supružnika jer to moraju željeti oba partnera.
Prvo su se informirali u Centru za socijalni rad Mostar te preko nekih drugih parova koji su prošli proces usvojenja.
“Sve počinje tako što napišete jedno afirmativno pismo, pošaljete svim centrima i onda zovete, zovete, zovete dok se nešto ne počne dešavati. Nama čak nije bilo bitno da li je muško ili žensko, koje je biološko porijeklo, nacionalnost, dob djeteta, pa čak i ako ima neke medicinske, urođene probleme. Sve smo napisali da nam to nije važno. Nekako sam u srcu vjerovala da će nas naše dijete naći i tako se i dogodilo”, priča Ozrenka.
Pozvali su ih, kaže, vrlo kratko nakon što su poslali molbe, nekih četiri do pet mjeseci.
“Rekli su da imaju jednu djevojčicu koja je rođena prije vremena. Tad joj je bilo devet dana, bila je u inkubatoru jer je rođena sa manje od kilogram i po, borili su joj se za život. Ona je dijete koje bi išlo prvo na hraniteljstvo, a ukoliko se steknu uslovi, nakon toga onda i na usvojenje. I tako je krenula naša priča, od borbi, svakodnevnih zvanja i Centra za socijalni rad odakle je bilo dijete i bolnice. Kada je imala dva mjeseca bila je spremna da izađe iz inkubatora i mi smo došli po nju”, kazala je Ozrenka.
Ipak, kako dodaje, nije sve bilo tako savršeno.
“Prvo su nam rekli da imaju sumnju da djevojčica ima Down sindrom, ali mi smo rekli uredu, ako je to tako i ‘Daunići’ trebaju mamu i tatu i ponijeli smo je kući sa sobom. Ispostavilo se da je djevojčica samo prijevremeno rođena s blagim problemima u motorici, na početku u govoru i slično. Sve je to nekako išlo s ljubavlju i ljubav je sve iscijelila. Rita sad ima jedanaest godina, odlična je učenica, ide u drugi razred muzičke škole, svira klavir, vrlo radosno dijete i pomalo stidljivo, umjetnička duša”, kazala je.
Kad dobiješ jedno dijete, kaže Ozrenka, onda želiš još, barem je tako bilo kod njih, iako su smatrali da će to vjerovatno ići teže.
“Nikada ta želja da imamo još djece nije prestala, ali znali smo da će biti vjerovatno malo teže dobiti drugo dijete jer uvijek vam to ide: ‘A vi ste već usvojili, a ima 250 parova koji nisu, oni čekaju’. Moraš biti i realan i reći, pa jeste tako, toliki ljudi nemaju a žele dijete, ne možeš stati ispred njih. Onda smo opet razgovarali, jer se tada usvojio Zakon o hraniteljstvu u FBiH, da li bismo ušli u proces hraniteljstva jer ako uđete u taj proces morate završiti obuku da postanete certificirani hranitelj. Ta obuka se organizirala u Centru za socijalni rad Mostar i prijavili smo se”, navodi ona.
Bilo je to, kaže, pred koronu, kraj trećeg mjeseca 2020. godine. Prošli su tu obuku i postali certificirani hranitelji.
“Kada ste hranitelj vi morate sarađivati s Centrom za socijalni rad na planu pokušaja vraćanja, integriranja djeteta u biološku obitelj. I mi smo bili svjesni toga da bi možda to dijete koje bismo dobili kroz hraniteljstvo bilo samo neko određeno vrijeme kod nas, ali nama to nije bio problem”, istakla je.
Dodaje je kako je drugo dijete, mali dječak, došao u njihovu porodicu u jeku koronavirusa.
“Bio je jek korone, lockdown. Dobili smo pismo da postoji jedan dječak od godinu i par mjeseci koji bi bio pogodan za smještaj u hraniteljsku porodicu. On je tad bio smješten u SOS Dječjem selu. Oko osamdeset parova je kontaktirao u tom momentu i jedini mi smo rekli da bismo vidjeli dijete i primili ga bez da smo ga prije vidjeli. Bilo je to ili da ili ne i rekli smo “da”.
Eto tako nam je u sedmom mjesecu 2020. došao taj naš mali dječačić. Tad mu je bilo godinu i pet mjeseci i imao je kao srčanu manu, astmatični bronhitis. Opet adekvatna njega, ljekarsko praćenje i evo to je sada zdrav dječak” naglašava Ozrenka.
Dječak je kod njih bio skoro dvije godine na hraniteljstvu, sve dok se nisu stekli uslovi za njegovo usvajanje.
“Prolazili smo cijeli proces s njim. Izjasnili smo se da bismo usvojili dječaka ukoliko se ispune svi uslovi, ali u takvim slučajevima nikad ne znate, jer moguće da se biološki roditelj oporavi od te neke svoje situacije i da se dijete vrati u biološku porodicu. Imali smo duboko suosjećanje za tog biološkog roditelja, za biološku majku. Nakon te dvije godine koje je proveo kod nas na hraniteljstvu, stekli su se uslovi za usvajanje i njega smo usvojili otprilike u jedanaestom mjesecu 2021. godine. Sad je to dječak od četiri godine, vrlo veseo, ekstravert, otvoren,… tako kaže ima pet cura s četiri godine”, dodaje Ozrenka.
Napominje kako djeci uvijek pričaju o osobama koje su im dale život.
“Svojoj djeci uvijek pričamo o osobama koje su ih rodile, koje su im dale život. Nekako smo usmjereni na to da je to predivno što su oni došli na svijet i da bi došli u našu porodicu morao ih je neko roditi. I uvijek u tom nekom pozitivnom svjetlu djeca se od početka odgajaju da sve znaju”, pojašnjava Ozrenka.
Kaže kako bi voljela da se još koji put ostvari bilo kao hranitelj ili kao usvojitelj.
“Sve dok možemo i dok zakon dopušta mi ćemo imati otvorenu mogućnost da primimo još djece. Ta želja nikada nije prestala i neće prestati”, poručila je.
Ozrenkino mišljenje dijeli i njen suprug Ivica, koji kaže kako bi bez razmišljanja sve opet ponovio.
“Kad bi nas sad zovnuli da imaju dvoje, troje djece ne bismo se puno mislili. Vrijedi svake sekunde koja se potroši na sve to. U cijelom društvu ništa nije jednostavno, bez obzira o kakvoj stvari se radi, pa tako ni ovaj proces. Ali, kad se dvoje ljudi odluči za taj put, kad je to ono čemu streme i teže, mislim da ništa nije nepremostivo”, poručio je.
Svima onima koji namjeravaju postati hranitelji ili usvojitelji poručili su da se naoružaju strpljenjem i da ne odustaju bez obzira koliko taj proces trajao.
“Nekako sam uvjerena da vas to vaše dijete čeka. Samo hrabro i ko god želi bilo kakvu informaciju, a može doći do mene, slobodno neka me kontaktira. Suprug i ja smo već razgovarali s preko pedeset parova i nije nam problem da i s ostalima podijelimo naše iskustvo”, poručila je Ozrenka.
Poziv za “hitno hraniteljstvo”
Inspektorica za socijalnu i dječiju zaštitu na području Hercegovačko-neretvanskog kantona Janja Milinković naglasila je kako je taj kanton uspio razbiti i predrasude prema romskoj djeci te je dvoje takve djece do sada već usvojeno.
Po njenim riječima, u zadnje vrijeme prioritetno im je “hitno hraniteljstvo”, odnosno potrebni su im hranitelji koji su spremni hitno prihvatiti male bebe.
“Ovim putem pozivam sve porodice koje imaju uslove i mogućnosti da se bave hraniteljstvom bilo profesionalno ili evo iz razloga da žele usvojiti dijete, jer je to nekakva procedura koja je prvi korak ka usvojenju djeteta, da se jave u nadležne centre za socijalni rad na području HNK, da podnesu zahtjev i tako postanu potencijalni hranitelji djece bez odgovarajuće roditeljske zaštite. Hitno hraniteljstvo nam je prioritetno jer ukoliko nemamo hranitelje koji su spremni hitno prihvatiti dijete mi smo, nažalost, prinuđeni smjestiti dijete određeni period u ustanovu socijalne zaštite”, poručila je Milinković.
radiosarajevo/press
