Krvnik iz Gradačca, Nermin Sulejmanović (35) ubio je svoju nevjenčanu suprugu Nizamu Hećimović, kao i oca i sina, državljane Turske, pritom ranivši još dvoje ljudi u tom krvavom piru, izbjegao je da mu se sudi kada je i sebi oduzeo život.
Kriminolog Dobrivoje Radovanović govorio je o profilu trostrukog ubice iz Gradačca, kao i uopće o zloupotrebi moći jednog pola nad drugim.
– Čini mi se da je u pitanju čista psihopatija, dakle čovjek je bio potpuno svjestan onoga što radi. Međutim, njegov sklop osobina je takav da on može uraditi bilo kakvo djelo nasilja i da je bilo samo pitanje vremena kada će to uraditi. Čovjek je imao napade besa kada se žena žalila na nasilje koje trpi. A prema istraživanju, oko 70% ubistava koja su se dogodila, dugujemo psihopatiji, to je upravo takav sklop osobina ličnosti koje dovode do toga da počine ubistvo – objasnio je Radovanović, za portal Republika.
Podsjetimo, Nermin Sulejmanović ubio je Nizamu Hećimović pred njihovom devetomjesečnom kćerkom i svoj zločin prenosio uživo na svom Instagram nalogu. Tog 11. avgusta ubio je još dvoje ljudi, a ranio troje, pa potom izvršio samoubistvo. Kako se moglo vidjeti na uznemirujućem snimku koji je sada obrisan sa profila monstruma, on je nekoliko minuta prije nego što je ispalio metak u glavu svoje nevjenčane supruge, upitao zašto ga je prijavila policiji, a ona je odgovorila da se bojala za sebe i dijete.
S druge strane, društvo ističe da je porodica privatna stvar, međutim, kada dođe do nasilja, ovaj stav dovodi do činjenice da se u tom slučaju nasilje, u većoj mjeri, prešućuje, pa tako onaj slabiji u toj porodici gubi ono najvažnije, a to je sloboda da se izjasni i izađe iz tog vrtloga nasilja.
Dobrivoje Radovanović naglašava da u momentima kada žena prijavi nasilje, država ne zna šta će s nasilnikom. U najgorem slučaju, žene sve više prešućuju ovakve situacije, a pored mnogobrojnih razloga kao što su trenuci u kojima nema podršku bližnjih i nema gdje da ode, tu su i faktori straha od nasilnika i borba za djecu.
Naučeni da dominiraju u porodici, muškarci nasilnici koriste sve načine da postignu to, makar to bilo i nasilno.
– Žena trpi i ne prijavljuje. I kada prijavi nasilje, tad ne zna ni ona šta će, a ni država. Kod nas još uvijek nije riješen problem kada žena prijavi nasilje i kada se mužu ili partneru iskaže zabrana prilaska, to dakle nije definitivna kazna, već neka mjera zabrane da se to ne ponovi. Međutim, država ne zna šta će sa njim, gdje će da ga smjesti. Ne postoji jaka socijalna zaštita, nema rješenja, nema mogućnosti smještanja tih potencijalnih ili stvarnih nasilnika, u neke posebne ustanove, koje nisu kazna, već obezbjeđenje žrtve – ističe kriminolog.
Dakle, strah je veliki neprijatelj ženama koje trpe nasilje, a one koje se odluče na hrabar korak i progovore, nerijetko dožive još veću kaznu.
– Iako 70% žena uopće ne prijavi nasilje, ima i onih koje prijave, zatim se ističe zabrana prilaska, a ko onda obezbjeđuje porodicu? Nije samo dovoljno izreći zabranu prilaska čovjeku koji ne posjeduje nikakve zakonske norme. Morate imati nadzor nad njim ili nadzor nad porodicom, ili napravite pravni mehanizam koji kaže hitna presuda i hitno zatvaranje nasilnika na duži rok, iz razloga što će se nasilje ponoviti – zaključio je kriminolog Dobrivoje Radovanović.
