Da život piše romane i ponekad slaže nevjerovatne scenarije za film pokazuje i priča Farisa i Fahira Sake, sina i oca iz sela Dugandžić kod Olova.
Farisova borba sa opakom bolešću bubrega trajala je pune 22 godine. Kaže kako je majka, kad je imao četiri godine, primijetila da nešto nije u redu i odvela ga kod ljekara.
– Od tada je počelo moje liječenje, moja borba za život, da bi 2008. biopsijom bubrega ustanovljena dijagnoza – Proliferativno Membranozni Glomerulonephritis. Zdravstveno stanje počelo se pogoršavati 2019, a u januaru 2021. ljekari su me uputili na hemodijalizu. Preselio sam se u Sarajevo, gdje sam radio u Call centru jedne firme, kako bi lakše odlazio na hemodijalize na koje sam išao dvije godine i sedam mjeseci, tri puta sedmično po tri i po sata. Nikad nijednu nisam preskočio – prisjeća se Faris toka svoje bolesti.
Dok je dijaliza trajala Farisov otac Fahir (60) čvrsto je odlučio da svom sinu pomogne tako što će mu donirati bubreg, pa su u junu 2022. njih dvojica krenuli put Istanbula.
U međuvremenu, kako porodica Saka nije mogla finansirati odlazak i liječenje u Turskoj, jer je Farisov otac stolar, a majka Ševala domaćica, u BiH i inostranstvu pokrenut je apel za pomoć i ubrzo od dobrih ljudi prikupljan je novac za transplantaciju piše Faktor.
No sreća oca i sina kratko je trajala. Pretrage u bolnici u Istanbulu, kojima se donori uobičajno podvrgavaju prije transplantacije, pokazale su da Fahir ima karcinom na lijevom plućnom krilu.
Zaključak turskih ljekara bio je da se transplantacija ne može uraditi dok se ne sanira Fahirov zdravstveni problem.
– Tada prikupljena sredstva, oko 60.000 KM, potrošena su na operaciju oca, njegovo liječenje, dodatne pretrage, kemoterapiju. Imao je tri kemoterapije od jula do oktobra 2022, a poslije toga tri kontrole do juna 2023. kada su nam saopćili da je karcinom ugušen, da se nije povratio i da moj babo može donirati bubreg – govori Faris.
