New York City tone djelomično zbog izuzetne težine njegovih vrtoglavih zgrada, što pogoršava prijetnju od poplava, pokazalo je novo istraživanje.
Velika jabuka je možda grad koji nikada ne spava, ali to je grad koji svakako tone, spuštajući se za otprilike 1-2 mm svake godine u prosjeku, a neka područja New Yorka tonu dvostruko većom brzinom, naveli su istraživači.
Ovo potonuće pogoršava uticaj porasta nivoa mora koji se, kako se svjetski glečeri tope i morska voda širi zbog globalnog zagrijavanja, ubrzava oko dva puta više od globalnog prosjeka. Voda koja okružuje New York City porasla je za oko 22 cm od 1950. godine, a velike poplave zbog oluja mogle bi do kraja stoljeća biti do četiri puta češće nego sada zbog kombinacije porasta nivoa mora i uragana.
“Duboko koncentrisana populacija od 8,4 miliona ljudi suočava se s različitim stepenom opasnosti od poplava u New Yorku”, napisali su istraživači u novoj studiji, objavljenoj u časopisu Earth’s Future.
Autori su dodali da će rizike s kojima se suočava New York City dijeliti i sa mnogim drugim obalnim gradovima širom svijeta kako se klimatska kriza bude produbljivala. “Kombinacija tektonskog i antropogenog slijeganja, porasta nivoa mora i sve većeg intenziteta uragana impliciraju sve veći problem duž obalnih i riječnih područja”, napisali su.
Ovaj trend je uvećan golemim dijelom izgrađene infrastrukture New Yorka. Istraživači su izračunali da gradske strukture, koje uključuju čuveni Empire State Building i Chrysler Building, teže kao otprilike 140 miliona slonova. Ova ogromna težina gura hrpu različitih materijala pronađenih na tlu New Yorka. Dok su mnoge od najvećih građevina postavljene na čvrstu podlogu, kao što je škriljac, postoji mješavina drugog pijeska i gline koji su pregrađeni, što doprinosi efektu potonuća koji se ionako prirodno javlja duž većeg dijela istočne obale SAD-a čije kopno reaguje na povlačenje ogromnih glečera nakon završetka posljednjeg ledenog doba.
“Ne treba paničariti, ali postoji taj proces koji je u toku i koji povećava rizik od poplava”, rekao je Tom Parsons, geofizičar iz američkog Geološkog zavoda, koji je vodio ovo istraživanje.
„Što je tlo mekše, to je veća kompresija od zgrada. Nije bila greška graditi tako velike zgrade u New Yorku, ali moramo imati na umu da svaki put kada gradite nešto tamo malo više gurate tlo.” 2012. godine New York je pogodio uragan Sandy, koji je poplavio dijelove podzemne željeznice i izazvao veliku štetu. Zatim, 2021. godine, uragan Ida je poplavio područja grada, uzrokujući i smrt nekoliko osoba utapanjem. Naučnici kažu da su oba događaja pogoršana efektima globalnog zagrijavanja.
Parsons je naveo i da New York i drugi obalni gradovi „moraju imati ovo u vidu. Ako ste opetovano izloženi morskoj vodi, to može dovesti do korodiranja čelika i destabilizacije zgrada, što očito ne želite. Poplave ubijaju ljude, što je vjerovatno najveća briga.”
federalna.ba/The Guardian/Press
