Ovo je historijski korak koji čini sve NATO-ove saveznike snažnijima i sigurnijima, objavio je na Twitteru u ponedjeljak navečer Jens Stoltenberg, generalni sekretar Saveza. Apsolutno tačno, iako će NATO-ov samit u Viljnusu donijeti niz važnih, pa i historijskih odluka, konačno rušenje turske blokade ulasku posljednje nordijske zemlje u Savez najvažniji je rezultat. Linija od Arktika do Crnog mora sada nema ranjive tačke, a strategijska se situacija iz temelja mijenja Rusiji jer je njezina eksklava Königsberg, kojoj je dala ime Kalinjingrad, sada okružena članicama Saveza, što joj je minimiziralo važnost i vrijednost, piše Željko Trkanjec, kolumnista Jutarnjeg lista.
Njegovu kompletnu kolumnu prenosimo u nastavku.
– Redžep Tajip Erdoan (Recep Tayyip Erdoğan) odigrao je rizičnu, ali donekle uspješnu igru. Prije više od godinu dana počeo se protiviti ulasku Finske i Švedske u NATO, tvrdeći da ova potonja pruža utočište teroristima i misleći pritom na kurdsku zajednicu u toj zemlji. Štokholm je učinio mnogo kako bi ublažio zabrinutosti Ankare, a ostale su zemlje s pravom prigovarale Erdoğanu jer je njegova definicija terorista pretjerano široka i uključuje sve koji mu se protive. Sultan, kako ga od milja zovemo a njemu to ne smeta, odlučio je iskoristiti Švedsku kao pregovarački adut dok je Finsku u međuvremenu pustio u Savez.
Primarni je cilj bio osigurati da mu SAD isporuči nove borbene avione F-16. Američki predsjednik Joe Biden bio je sklon tome, ali Kongres se usprotivio. Aslı Aydıntaşbaş iz instituta Brookings u The Washington Postu piše: “Prema mojim izvorima, Bijela je kuća postigla napredak tijekom vikenda u uvjeravanju čelnika Kongresa – posebice predsjednika Odbora za vanjske poslove Senata Roberta Menendeza (demokrat) – da je bolje zadržati Tursku unutar NATO-a odobravajući prodaju.” Moglo bi to djelovati kao sultanova pobjeda, ali zbog kupnje ruskog protivraketnog sistema S-400 ostao je bez najmodernijih borbenih zrakoplova F-35 koje imaju drugi NATO-ovi saveznici, a sad ih kupuje Njemačka. Utješna nagrada, dakle.
Kritična masa
Turski je predsjednik shvatio i da na planu ruske agresije Ukrajine dolazi do promjena, pobuna Jevgenija Prigožina, vlasnika plaćeničke grupe Wagner, signalizirala je moguće slabosti ruskog sistema, a ne treba dvojiti da je pročitao poruku Džejka Salivena (Jake Sullivan), savjetnika američkog predsjednika za nacionalnu sigurnost, da i u Pekingu raste kritična masa zagovaratelja završetka agresije. Poziva stoga ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, najavljuje novi sastanak s Putinom, ali i diplomatsku borbu radi opstanka sporazuma o izvozu ukrajinskog žita koji istječe 17. srpnja, a Moskva opet, po običaju, prijeti da ga neće obnoviti. Poseže sultan za novom pregovaračkom taktikom, u nedjeljnom razgovoru s američkim predsjednikom Bajdenom traži političku deklaraciju EU o članstvu Turske. To ne dolazi u obzir, ali ostavlja prostor dogovoru koji je postignut tijekom trostranog razgovora u ponedjeljak – Jens Stoltenberg, generalni sekretar NATO-a, švedski premijer Ulf Kristerson i turski predsjednik Erdoan.
– Švedska i Turska dogovorile su jačanje ekonomske saradnje Zajedničkim ekonomskim i trgovinskim odborom Turske i Švedske (JETCO). I Turska i Švedska nastojat će maksimizirati mogućnosti povećanja bilateralne trgovine i ulaganja. Švedska će aktivno podržati napore da se ponovno oživi proces pristupanja Turske EU, uključujući modernizaciju carinske unije EU-Turska i liberalizaciju viznog režima.”
Umjesto članstva, promjene sporazuma slobodne trgovine i mogući lakši ulazak Turkinja i Turaka u članice EU, što je dijelom i posljedica razgovora turskog predsjednika i Šarla Mišela (Charles Michel), predsjednika Evropskog vijeća. Nije neki poseban uspjeh. Ali, dovoljno da u turskim medijima upravo taj dio dobije poseban naglasak.
Mađarska se krila iza Turske
Utorak ujutro stiže glas koji smo čekali. Peter Sijarto (Peter Szijjarto), mađarski ministar vanjskih poslova, izjavljuje da Budimpešta “podržava pristupanje Švedske NATO-u i ostaje čisto tehničko pitanje zatvoriti dugotrajni proces ratifikacije u parlamentu”. Iz mađarskog parlamenta u utorak poručuju kako čekaju razgovor premijera Viktora Orbana s turskim predsjednikom i da će nakon toga odlučivati o sjednici na kojoj bi ratificirali članstvo Švedske. Ni u jednoj od tih izjava nema podsjećanja na prijašnje prijetnje mađarskog političkog vrha da će tek vidjeti što s ratifikacijom jer je “Švedska loše govorila o mađarskoj demokratiji”. I Finska je, pa su joj ratificirali članstvo. Većina članica EU i NATO-a loše govori o mađarskoj demokratiji jer je u lošem stanju.
Sramotno je ovo podložništvo vrha mađarske politike koje se kukavički sakrilo iza Turske, uvjereno da Ankara neće bez velikih ustupaka odustati od blokade. Podložništvo ne prema Turskoj, nego prema Moskvi čijeg je ministra zdravstva Mihaila Muraška 5. srpnja u Budimpešti primio – Szijjarto. Koji je u travnju bio u Moskvi kako bi pregovarao o opskrbi energentima, plinom, naftom i nuklearnim gorivom. Istodobno se Mađarska žali Briselu kako su cijene transporta nafte JANAF-om previsoke.
Sve to samo da bi Orbán, nada se, nakon rata u Ukrajini opet dobio ruske energente po niskim cijenama kako bi on i njegova klika mogli na račun toga zarađivati. Ne razmišljajući, primjerice, da Ukrajina gotovo sigurno neće obnoviti ugovore o transportu ruskih energenata. JANAF, Viktore, JANAF.
