Alma Mustafić je bila djevojčica kada je u Srebrenici počinjen genocid. U emotivnoj ispovijesti za N1 je ispričala kako je preživjela izlazak u autobusu iz Srebrenice te kako su izgledale ratne godine u ovom gradu do jula 1995. godine. Nakon što je uspjela pobjeći i spasiti se došla je u Nizozemsku gdje edukuje, gaji sjećanje na genocid te je uspjela predmet o genocidu u Srebrenici ubaciti u tamošnji obrazovni program.
Alma je imala 11 godina kada je počeo rat, a 14 kada je Srebrenica pala. Prvo je ispričala kako su u Srebrenicu tokom rata pristizale izbjeglice iz Foče i Višegrada i njihovih priča o logorima, silovanjima i strahotama koje su preživjeli.
“Djevojčice mog uzrasta su bile silovane, toga me je bilo najviše strah tokom agresije da padnem u ruke neprijatelju i da rade s mene šta god hoće. Strah me je bilo od granatiranja, nas nisu kao Sarajevo svakodnevno granatirali. Znali smo da će vikendom doći mi smo ih zvali vikend četinici i mi se sakrijemo u podrum i čitav vikend provedemo u podrumu. Kada udari granata ja vam to ne mogu opisati. Samo osoba koja je to doživjela može to da osjeti. Ta strah prolazi kroz vaše cijelo biće. Vi u tom trenutku pomislite ma neka me više i pogodi da se više ne plašimo, da nismo gladni, da nismo žedni i da više umremo”, prisjetila se Alma.
Izlazak iz Srebrenice
Kada su krenuli napuštati Srebrenicu, priča Alma, postojao je strah hoće li preživjeli u tom autobusu. Također, na Almu je poseban pečat ostavilo sve ono što se desilo tokom tog transporta.
“Vi nikad niste bili sigurni šta će biti s vama, kada će autobus da stane, ko će ući u autobus, koga će da izvedu, koga će da uvedu. Jedne prilike je jedan srpski vojnik ušao u naš autobus koji je imao veliki nož na kojem smo vidjeli tragove krvi i traži da predamo sav svoj novac i nakit. Djeca i žene nisu znali kako da mu predaju ono malo što su imali. Nakon toga su dvije djevojke, ne sjećam se tačno broja, mlade djevojke koje su ubačene u naš autobus i njih su žene prihvatile u autobusu i samo čujete šapat kako se pronosi kroz autobus ‘silovane, silovane’. To su traume kroz cijeli život”, navela je Alma.
Dolazak u Nizozemsku
Uspjela je Alma izaći iz Srebrenice i doći u Nizozemsku, te je odmah tamo uvidjela da ljudi ne znaju šta se u Srebrenici, ali i u cijeloj BiH desilo.
“Kada izađate van BiH, ljudi ne znaju šta se desilo u BiH i Srebrenici. Ja sam došla ‘95. godine u Holandiju i bila sam u iluziji da čitav svijet zna šta se desilo i vi dolazite do spoznaje da niko ništa ne zna i 28 godina poslije morate da objašnjavate šta se desilo u srcu Evrope”, kazala je Alma.
Borba za istinu i pravdu
Alma je odlučila da istina o Srebrenici i počinjenom genocidu bude poznata i priznata, te je krenula da to bude i sudski utvrđena činjenica.
“Ja kada sam 2002. pokrenula protiv Holandije sa svojom porodicom i Hasanom Nuhanovićem to me je koštalo 15 godina života i tokom tih 15 godina ja sam proučavala sve vezano za Srebrenicu. Nisam mogla slutiti da će mi za 10-12 godina to znanje trebati. Kada se 2013. godine okončalo i kada smo dobili presudu i onda sam ja shvatila da činjenice koje su ustanovljene u sudnici nisu napustile tu sudnicu”, ispričala je Alma.
Genocid kao dio obrazovnog sistema
Uspjela je Alma da se genocid izučava u nizozemskom obrazovnom sistemu.
“Svake godine moje kolege i desetine kolega koji se prijave da slijede taj predmet oni postaju naši ambasadori”, navela je Alma.
Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
Kako se obračunati sa problemom POTENCIJE bez trovanja tijela raznim hemijskim sredstvima?
Također, Alma je i nizozemskoj javnosti genocid predočila i u vidu pozorišne predstave.
