Vladimiru Vaciću (47) iz Niša danas je izrečena mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja jer je 7. aprila 2023.godine porodičnoj kući u Kunovičkoj ulici u Nišu sjekirom usmrtio brata Bobana Vacića (52) poslije svađe zbog bureka.
Vacić je bio optužen za teško ubistvo ali je vještačenjem utvrđeno da je bio neuračunljiv usljed paranoidne šizofrenije pa je Više javno tužilaštvo u Nišu, na osnovu nalaza vještaka preložilo izricanje ove mjere bezbjednosti, umjesto zatvorske kazne. Prijedlog je prihvatio Viši sud u Nišu.
Sudija Miško Radivojević rekao je da je utvrđeno da je Vacić ubio brata na svirep način, udarajući ga sjekirom po tijelu I glavi najmanje 14 puta, nanijevši mu tom prilikom povrede od kojih je preminuo. Nastradali Boban je sve vrijeme trpio bolove velikog intenziteta kao i veliki strah, prije nego što je izdahnuo.
“Izvedenim dokazima utvrđeno je da je okrivljeni počinio djelo koje je u zakonu označeno kao teško ubistvo. Tezu odbrane da se radi o ubistvu na mah nismo mogli da prihvatimo, zbog nalaza koji je dostavio vještak psihijatar da je u tom momentu okrivljeni bio neuračunljiv. Do upućivanja u Specijalnu psihijatrijsku bolnicu u Beogradu Vaciću će biti produžen pritvor”, rekao je sudija Radivojević.
U završnici suđenja, prije izricanja presude, saslušan je i predstavnik vještaka Specijalne zatvorske bolnice u Beogradu dr Svetlana Bajić Savić koja je istakla da kod pacijenata koji boluju od psihoza, a posebno kada je u pitanju jedna od najozbiljnijih bolesti tog tip kao što je paranoidna šizofrenija, nikada se ne može govoriti o stanju afekta, piše Blic.
“Priroda i vrsta višegodišnjeg, hroničnog, progresivnog i trajnog duševnog oboljenja kod ispitanika je takva da svako ponašanje i događaj iz okoline može biti protumačeno na njemu svojstven način kao provokacija i biti okidač za ispoljavanje psihopatoloških sadržaja ka određenoj osobi ili objektu. Svi motivi su psihopatološki – procjenjeno je da nije imao namjeru da nekoga povrijedi da učini zlo, već ga je na to naveo psihopatološki sadržaj u okviru duševne bolesti koja je nedovoljno liječena. Ne može se govoriti o afektu ali može o situaciji koja je za njega mogla biti provokativna, kao što je svađa, ali samo kao okidač za ispoljavanje psihopatoloških sadržaja”, rekla je dr Bajić Savić.
Javni tužilac Tatjana Stevanović u završnoj riječi navela je da je izvedenim dokazima na suđenju utvrđeno da je Vladimir ubio brata udarajući ga sjekirom najmanje 14 puta i da se predlaže mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja jer su veštaci utvrdili da je neuračunljiv usljed duševne bolesti. Vacićev branilac po službenoj dužnosti Nemanja Bogdanović, pak, u završnoj riječi je istakao da odbrana osporava kvalifikaciju djela, ali da se ne protive prijedlogu za izricanje mjere obaveznog liječenja i čuvanja u psihijatrijskoj ustanovi. On je predložio da to bude u Specijalnoj psihijatrijskoj bonici u Gornjoj Toponici, kako bi ga rodbina posjećivala, što je bio prijedlog i sudskog vještaka dr Svetlane Bajić Savić.
Vladimir Vacić je na suđenju priznao da je ubio brata ali je negirao tu kvalifikaciju krivičnog djela, istakavši da ga je brat Boban koji je bio narkoman godinama maltretirao a da je kritičnog dana situacija kulminirala kada je odbio da mu kupi burek.
“Došao je kod mene u sobu, polomio mi televizor i mobilni telefon. Uzeo mi je svu hranu i cigarete. Psovao me je prijetio mi da će me smjestiti u ludnicu. Pustio sam muziku i gledao u jednu tačku da skrenem misli. Srce mi se zgrčilo od bola. Pošao sam do prodavnice da se napijem ili do tetke da se isplačem. Dok sam silazio niz stepenice počelo je da mi se mrači. Posljednje čega se sećam je sjekira koja je stajala u hodniku”, ispričao je Vacić pred sudom. On je ponovio iskaz dat u istrazi da se ne sjeća samog ubistva.
Vladimir je na jednom od ranijih ročišta ispričao kazao da je njegov brat bio “psihopata od rođenja”, narkoman i HIV pozitivan, i da je pokušao sebi više puta da oduzme život zbog njegove torture.
“Maltretirao me je cijeli život. Zbog njega sam presjekao sebi vene prije tri, četiri godine. Pokušao sam da se objesim, ali nisam uspio. Nije mi davao po tri, četiri dana da jedem. Psovao me je, vrijeđao, trpio sam torturu kao u logoru. Šest mjeseci poslije smrti majke, nakon što smo ostali sami nisam mogao više da izdržim. Popio sam litar varikine . Psihički sam obolio zbog njega. Uvijek je imao u blizini sjekiru, palicu ili šipku. U krevetu je uvijek imao nekoliko noževa jer je bio u sukobu sa nekim ljudima. Bio sam u strahu od brata da me ne povrijedi ili ne ubije nečim”, naveo je Vladimir. On je ispričao i da mu je brat, nakon smrti roditelja uskraćivao hranu, I da se bojao njega iako je bio fizički sitnije građe jer je bio “luđi”.
Svjedoci su ispričali na suđenju da je nakon zločina Vladimir istrčao na ulicu i vikao “ubio sam brata, ubio sam brata”.
