Snažan zemljotres koji je 6. februara pogodio Tursku i Siriju izazvao je brojna razaranja kao i veliki broj žrtava. Međutim, u ruševinama zgrada se rodila djevojčica, čija porodica je cijela poginula, a nju su pronašli pupčanom vrpcom vezanu za svoju majku.
Kada je izvučena iz ruševina odmah je prebačena u bolnicu, gdje su joj ljekari dali ime Aja, što u prevodu sa arapskog znači “čudo” i “dar od Boga”. Nakon što se oporavila u bolnici, nju je usvojila tetka, koja je odlučila da joj da drugo ime, odnosno nazvala je Afra po njenoj majci.
Afra je u međuvremenu napunila 40 dana i sada živi sa svojom novom porodicom. Njena 31-godišnja tetka po ocu Hala, tetak i njihova djeca sada zajedno brinu o maloj Afri i trenutno žive u šatoru u jednom sirijskom kampu, budući da je i njihova kuća uništena tokom zemljotresa.
Porodicu su u šatoru posjetili novinari Al Jazeera na dan kada je mala Afra napunila 40 dana.
Promjena preko noći
Halin muž Halil prisjetio se da je kobnog dana bio budan kada je zemljotres pogodio dio zemlje u kom oni žive. Njima je tog dana u posjeti bio njegov 26- godišnji zet, kome je on nakon večere predložio da ostane i prespava kod njih.
Kada je osjetio prvi zemljotres, odmah mu je bilo jasno da se kuća njegovih rođaka srušila. Kada je istrčao napolje njegovi strahovi su se obistinili. Počeo je da kopa prvo rukama, a zatim i alatom koji mu je pozajmio prijatelj. U jednom trenutku neko je došao do njega i rekao mu da su pronašli tijelo žene i da pođe sa njima kako bi pokušao da je identifikuje.
Kada je prepoznao da se radi o ženi njegovog rođaka, a onda je ispod ruševina čuo zvukove. Prvo je pomislio da je njegova druga rođaka živa, a onda je shvatio da je u pitanju bebin plač.
Ubrzo su uspjeli da pomjere dio ruševina i dođu do bebe koja je pupčanom vrpcom bila vezana za majku, koja nažalost nije bila živa.
Halil je držao bebu u rukama, dok je druga osoba otrčala po nož i presjekla pupčanu vrpcu.
– Tada sam već znao da niko drugi od njene porodice nije živ i odmah sam uzeo bebu i s njom otišao u vojnu bolnicu kako bih pokušao makar nju da spasim. Moja žena je tada bila u poodmakloj trudnoći, porodila se dva dana kasnije. Zbog trudnoće nije mogla da pođe sa mnom, pa je umjesto nje krenula naša komšinica – prisjeća se on.
On kaže da su im u bolnici rekli da beba izgleda dobro i da je potrebno da pronađu ženu koja bi mogla da je doji.
– Otišli smo u grad Afrin gdje je u bolnici imala ljekara koji je sve vrijeme brinuo o njoj. Tamo su vodili računa o njoj dok nije izašla iz bolnice – kazao je bebin tetak Halil.
Redovne kontrole
Tetka Hala ispričala je u kakvom je stanju bila Afra po dolasku u bolnicu.
– Imala je tri polomljena rebra i prašinu u plućima jer je rođena ispod ruševina. Vodimo je na redovne kontrole u bolnicu, ali se generalno dobro osjeća. Ja dojim obje devojčice. Nikada ne bih odustala od Afre. Ona je moja bratanica, ona je moja krv. Mnogi su htjeli da je usvoje, ali mi to nismo dopustili. Brinućemo o njoj kao da je naše dijete – kazala je Hala.
Halil je saglasan sa ženom i kaže da je nikada neće odvajati od svoje dece.
– Mnogo sam volio naše rođake. Brinućemo o njihovoj kćerci kao da je naša. Razgovarao sam sa njenom drugom babom i dedom i oni su nam dali blagoslov da je usvojimo – kazao je Afrin tetak.
U šatoru u kom sada žive svi vode računa o djevojčici, a nedavno je ponovo bila u bolnici jer je imala probleme sa disanjem.
