Pritisak na BiH se permanentno pojačava. U negativnom smjeru. Po svemu sudeći, oružana agresija susjeda devedesetih godina ulazi u završnu fazu, sada diplomatskim i političkim sredstvima, uz diplomatsku podršku nekih značajnih međunarodnih faktora – također kao i devedesetih godina 20. vijeka, kada su suverenoj članici UN oduzeli pravo na samoobranu.
Od većine zemalja EU ni tada a ni sada ne može se očekivati, nažalost, podrška opstojnosti multietničke i multikonfesionalne građanske države BiH jer Evropa je danas – opet nažalost – duboko islamofobna: pokazuje se kako ona ne može podnijeti da u jednoj evropskoj državi bude toliki broj muslimana i da ti muslimani – u tome jest poenta – budu ne vjerski nego državotvorni politički faktor.
To je problem Evrope, i njoj ništa ne znači činjenica da ti bosanski muslimani stotinama godina žive kosmopolitizam sa svim drugim narodima i konfesijama, čak i nakon genocida koji je izvršen nad njima 1995. Kao i svaka fobija, tako je i ova je iracionalna, slijepa, beskompromisna. Čini se da neki novi, dobri vjetrovi popuhuju u Njemačkoj. To bi mogla biti neka nada.
Veoma iznenađuje američki stav prema aktualnoj situaciji u BiH, ako je vjerovati medijima koji predstavljaju i interpretiraju taj stav. U njemu se ne može prepoznati onaj Bidenov stav prema agresiji u BiH devedesetih godina – kada je u američkom Kongresu kazao kako je suština rata u BiH i nepravičnog odnosa međunarodne zajednice prema njemu u činjenici da se rat vodi protiv muslimana.
Evropa je danas – opet nažalost – duboko islamofobna: pokazuje se kako ona ne može podnijeti da u jednoj evropskoj državi bude toliki broj muslimana i da ti muslimani – u tome jest poenta – budu ne vjerski nego državotvorni politički faktor
Toliko bi bilo dobro, uvaženi predsjedniče Biden, da danas osluhnete eho tih vlastitih riječi humanosti i kosmopolitizma!
Dakle, agresija na BiH ulazi u finiš, po svemu sudeći. Zapanjujuće je da ta nepouzdana službena Evropa, njene institucije, gotovo svakodnevno slušaju i toleriraju kako političko rukovodstvo njene članice, Republike Hrvatske koja je osuđena za UZP u BIH, atakuje na Ustav države BiH u kojoj je izvršila zločinački poduhvat, kako pristaje na laži o neravnopravnosti Hrvata u BiH jer u njoj imaju glavne pozicije i mogu blokirati sve, baš kao što i blokiraju. Čak ni bh politički subjekti me markiraju onoliko koliko bi morali tu vrstu ataka na suverenitet BiH i stalne uskočke upade najviših zvaničnika na njenu teritoriju, utoliko prije što je kontekst u kome se sve to zbiva izrazito negativan za državnost BiH. Kao da je to postalo normalno, a ne bi smjelo biti.
Govorim o HDZ, a ne o Hrvatima, jer je sudbinski važno da ne poistovjećujemo narode s njihovim političkim partijama.
Tu je i naročit problem s Bošnjacima, preciznije – s političkim partijama koje se predstavljaju kao bošnjačke i koje imaju ambiciju da zastupaju cijeli narod, što jest fatalna politička greška. Naime, svjedoci smo ovih dana kako čelništvo SDA vrši prebrojavanje ljudi i sredstava pred navodno mogući ili predstojeći rat a upravo to ide kao kec na jedanaest Dodikovom i Čovićevom separatizmu. To je siguran put ka homogenizaciji naroda koja ovdje ne može proći bez sukoba a čiji krajnji cilj je, za sve tri političke partije, stvaranje vlastitih etnoteritorija, odnosno etnički čistih država. Nebitno je što mladi svih naroda odlaze iz BiH: ovdje se sada ne vodi borba za narode već za teritorij.
Najveća prijetnja državnosti BiH danas jest mogućnost pristanka tzv. bošnjačkog političkog faktora na zaokruživanje etnoteritorija. Tenzije se dižu do onog nivoa – uz pogrešne prioritete i orijentaciju međunarodnih faktora – kada će se javnosti reći i sa bošnjačke strane da se nije moglo ništa uraditi. Tu je prava opasnost.
Najveći, životni interes Bošnjaka jest cjelovita multietnička i multikonfesionalna, građanska BiH. Samo u takvoj mogu opstati Bošnjaci, ali i muslimani, zajedno sa drugim patriotima i drukčijim vjernicima. Svako drugo rješenje bio bi siguran put ka sudbini evropskih Palestinaca
BiH kao država ne može propasti ako je Bošnjaci – zajedno s drugim patriotima – budu branili dovoljno iskreno i odvažno. Narodi ni države nisu propadali zbog snage napada spolja, koliko zbog unutrašnjih slabosti. Oni ne smiju pristati na stvaranje vlastite države, nekakve muslimanije, jer bi to bila najgora vrsta getoizacije Bošnjaka, a i muslimani, vjernici, moraju znati da bi time i oni bili sudbinski ugroženi u islamofobnom okruženju kakvo danas vlada u Evropi. Bila bi to zaista užasna sudbina.
Islamska zajednica u BiH, koja je do sada marljivo servisirala vodeću bošnjačku političku partiju, morala bi preispitati svoj stav o tome.
Najveći, životni interes Bošnjaka jest cjelovita multietnička i multikonfesionalna, građanska BiH. Samo u takvoj mogu opstati Bošnjaci, ali i muslimani, zajedno sa drugim patriotima i drukčijim vjernicima.
Svako drugo rješenje bio bi siguran put ka sudbini evropskih Palestinaca.
(Depo)
