„Ali Konaković recimo unosi novu energiju. On ima jedan novi entuzijazam, neke nove ideje i mislim da bi možda on bio pogodna osoba i njegova stranka da bude neki medijator toga“, tako je govorio Bakir Izetbegović o Elmedinu Konakoviću nakon neumskih pregovora, početkom februara 2022. godine.
Već danas, a približavamo se kraju marta, u medijima, na stranačkim tribinama, privatnim profilima stranačkih funkcionera, lažnim profilima kojima se upravlja ko zna odakle, Elmedin Konaković, predsjednik Naroda i Pravde proglašava se najvećim izdajnikom, križarom, otpadnikom.
Napada se čitavom paletom uvreda. Ono što je Rusima Mariupolj, to stranačkoj vojsci i SDA botovima, dođe Dino Konaković.
Šta se promjenilo u odnosu na februar i zašto se takva žestina ne ispoljava prema ostalim liderima koji sutra, na izborima, također pretnediraju na glasove SDA?
Semir Efendić je u sjenci hibridnog rata koji vodi SDA protiv Dine Konakovića osvojio veliki broj bivših novogradskih partijskih ćelija SDA i pretvorio ih u odrede njegove buduće kampanje koju će voditi kao lider Stranke za BiH.
Pritiska se oslobađa i Nermin Nikšić, a Nermin Ogrešević lider NESS-a, koji teži da učvrsti vlast u USK-, već odavno nije u dometu SDA botovske teške artiljerije. Fuada Kasumovića rješavaju drugačije.
SDA će sigurno gubiti glasove i od drugih političkih stranaka, ali je ličnost Dine Konakovića pod posebnim „udarom“ stranačke garde SDA.
Naizmjeničnu vatru bljuju Faruk Kapidžić, Haris Zahiragić, Mahir Dević, Jasmina Biščević Tokić, ponekad Salko Zildžić, Dženan Selimbegović. Uglavnom, sve fina, gradska i prigradska uhljebljena raja, kao i deseci lažnih profila kojima u trag teško može i Mark Zukerberg. Jedina zajednička im je omalovažavanje, nipodaštavanje protivnika. Koriste se starim Fikretovim udbaškim metodama, ne štedi se ni vjera, ni čast, ni porodica. A ne štede se ni novci.
Ovakvi profili i izjave koje možemo čitati uglavnom na Facebook stranicama, su mimo svake civilizacijske i etičke norme. Takve prizemne izjave i stavove nemaju, recimo Safet Softić, Adil Osmanović, Halid Genjac, Alma Čolo ili Mirsad Zaimović. Oni još uvijek drže do sebe i održavaju nivo političkog komuniciranja.
U čemu je, sem pristupa, političke etike i filozifije, razlika između ove dvije stranačke SDA garde?
Prvu, agresivnu, čine kadrovi regrutovani i zavrbovani od strane Sebije.
Drugi su nekad bili prvi izbor Bakira. I ne zna se, kakva im je sudbina, te hoće li im (ona) naći neku svrhu.
Sebija planira da u izbornu utrku koja predstoji gurne svoju strukturu.
SDA je pod uticajem Sebije promijenila svoju ikonografiju, ali i način djelovanja.
Tu je i odgovor šta se desilo između dvije runde pregovora.
Ona, kao lider SDA ispod istog krova, je procijenila, da je svaka pohvalna riječ, pa i kurtoazna o Konakoviću štetna.
Ona je, niko drugi, dala znak da se napadne iz svih raspoloživih sredstava. Razmjere vatre može osjetiti Konaković, ali nerijetko i njegova porodica i prijatelji.
S obzirom na njegov mentalitet i energiju, koju je primjetio i sam Izetbegović, neće im ostati dužan.
SDA, odnosno ona za napade, ima racionalne i iracionalne razloge. U racionalne spada i činjenica da je Konaković konkurencija. Iracionalne bolje ne nabrajati i dio su patologije, a i nezdrave psihologije.
(PRESS)
