Tragom potresne priče iz Širokog Brijega koja je šokirala Bosnu i Hercegovinu kada je jedna od teta s pozornice, tokom božićne priredbe vrtića sklonila petogodišnjeg dječaka Jakova s Downovim sindromom, javila se jedna majka iz Sarajeva (ime poznato redakciji) koja je ukazala s kakvim problemima se ona susreće.
Kako je rekla, ona ima petogodišnje blizance s posebnim potrebama, a zbog svega ne može ni da ih upiše u obavezni predškolski program.
Djeca su, čak, u prvom upisnom roku nakon Konkursa koji je proveden u julu, primljena u cjelodnevni obavezni program privatne predškolske ustanove “Skippy Predškolski Centar”, ugovori sa ovom privatnom predškolskom ustanovom su pravovremeno potpisani, cijena za prvi mjesec korištenja usluga pravovremeno plaćena i sve druge obaveze s njene strane su izvršene.
Ljekari i stručnjaci preporučili uključivanje djece u redovni vrtić
No, kako nam je rekla, djeca ne mogu pohađati obavezni predškolski program koji je počeo 1. septembra ove godine, jer Ministarstvo za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo odbija angažirati asistenta za djecu kojoj je to potrebno kao minimalni uslov za boravak u bilo kojoj predškolskoj ustanovi.
– Mojoj djeci je nalazima Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja utvrđena 100 posto invalidnost i potreba za tuđom njegom i pomoći iz prve grupe. Dječak ima dijagnosticirane poremećaj iz spektra pervazivnih razvojnih poremećaja (autizam), poremećaj hranjenja i recidivna povraćanja, a o koliko ozbiljnom medicinskom stanju se radi govore činjenice višestrukih hospitalizacija u životnoj opasnosti i slanje na liječenje u inostranstvo posredstvom Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH. Djevojčici su dijagnosticirani usporen i disharmoničan razvoj i usporen govorno jezički razvoj, te je nalazom psihijatra od 25. avgusta ove godine postavljena dijagnoza F89 Disharmoničan razvoj sa elementima autizma – kazala nam je ova majka.
Iz objektivnih razloga uvjetovanih dječakovim medicinskim stanjem i pandemijom, djeca nisu mogla biti ranije uključena u vrtić.
– U opsežnoj medicinskoj dokumentaciji kojom raspolažem, od strane nadležnih ljekara i stručnjaka nesumnjivo je ove godine preporučeno uključivanje djece u redovni vrtić uz asistenta koji predstavlja minimalni uslov za njihov boravak tamo ili eventualno kombiniranje usluga redovnog vrtića sa uslugama nekog od centara namijenjenih djeci sa teškoćama u razvoju. Pored toga, obzirom da su napunili pet godina, djeca ujedno podliježu i zakonskoj obavezi upisa u predškolski program u ovoj školskoj godini, a kao zaposlena samohrana majka smatram da je uključivanje u vrtić svakako u njihovom najboljem interesu, pa i jedina realna opcija koju imam – navela je ona.
Konkursom koji je objavljen u julu, istakla je ona, ne samo da djeca sa teškoćama u razvoju nisu ograničena u pogledu izbora predškolske ustanove nego su im na temelju toga, a prema uslovima Konkursa, dodijeljeni i dodatni bodovi, kao i bodovi temeljem činjenice da je zaposlena samohrana majka.
– U nizu medijskih istupa ministrica Naida Hota-Muminović je dodatno najavljivala stvaranje uslova za inkluziju djece sa poteškoćama u razvoju u predškolskim ustanovama, posebno naglašavajući činjenicu kako su po prvi put ove godine i privatne predškolske ustanove dužne primiti ovakvu djecu. Međutim, još za vrijeme dok je Konkurs bio otvoren, više uposlenika JU “Djeca Sarajevo” me je uputilo da oni djecu sa poteškoćama u razvoju primaju samo u poludnevni boravak, a neki su me čak direktno uputili da se obratim privatnim ustanovama, bez obzira na moje želje i eventualni izbor opcije cjelodnevni boravak prema uslovima objavljenog Konkursa – pojasnila nam je ova majka.
Pored toga, saznala je i da u jedinom vrtiću JU “Djeca Sarajeva” koji im je relativno blizu, a u kojem je bilo nešto malo slobodnih mjesta, u tri postojeće odgojne grupe uzrasta njene djece već imaju četvero mališana sa poteškoćama, te da prema važećim standardima i normativima koje su oni dužni poštovati mogu imati samo jedno dijete sa poteškoćama po odgojnoj grupi.
U resornom Ministarstvu jasno je istakla da joj je jedina preostala mogućnost izbor privatne predškolske ustanove i to uz podršku u vidu asistenta, a što ovisi o Ministarstvu, ali do trenutka zatvaranja Konkursa, pa ni kasnije, nije dobila nikakve pismene upute o tome šta uraditi u ovom slučaju.
Morala je izabrati cjelodnevni boravak u privatnoj predškolskoj ustanovi, a ministarstvu je uputila pismeni zahtjev za angažiranje asistenta 18. avgusta.
No, 1. septembra oni nisu dobili asistenta, nakon čega je uputila hitne apele da se ovaj problem riješi. Iako je od nekoliko ljudi koji rade u različitim službama u Ministarstvu dobila obećanje da će, kao poseban slučaj, dobiti asistenta, to se nije desilo.
Obaveza Ministarstva je da osigura minimalne uvjete
– Pri tom sam usmeno dobijala svakakve odgovore, uključujući i neke potpuno neprimjerene “da ja hoću da oni u dva dana riješe problem”, “da doktori svašta pišu”, “da je ministrica jako zauzeta” i slično, do naznaka da je “stav ministrice da nema asistenata za privatne ustanove”… Pismeni odgovor Ministarstva sam dobila tek 20. septembra dakle po proteku više od mjesec dana od upućenog zahtjeva. U dostavljenom odgovoru ministrica me obavještava da Ministarstvo “ne finansira stručni kadar zaposlen u privatnim predškolskim ustanovama”.
Prema Konvenciji o zaštiti prava djece i o zaštiti osoba sa invaliditetom, ali i poznavanje uporednog prava i prakse u ovoj oblasti sa drugim zemljama, ona je istakla da je obaveza Ministarstva za odgoj i obrazovanje KS kao jedine nadležne “obrazovne vlasti” da osigura barem minimalne uvjete za uključivanje njene djece u predškolski odgoj i obrazovanje,
– Konačno, zaključila sam ugovore i sa Zavodom Mjedenica o probnom boravku djece samo dva dana sedmično upravo radi pokušaja obezbjeđenja podrške logopeda, edukator-rehabilitatora i psihologa u ovoj situaciji kada djeca ne mogu pohađati obavezni program vrtića u koji su upisana, te za usluge Zavoda Mjedenica pri tom dodatno plaćam, jer su subvencije potrošene na vrtić čije usluge ne možemo koristiti, ali su se već pri prvom odlasku pojavili očekivani problemi – dječak je povraćao puna dva sata poslije podne istog dana, kod njega duža vožnja bude okidač za dijagnosticirana ciklična povraćanja kojima je uzrok kako se vjeruje rijetka genska mutacija pronađena kod oboje djece i mala je vjerovatnoća da će oni moći takvo nešto podnijeti. Uostalom, temeljni cilj inkluzije je omogućiti boravak djece sa teškoćama zajedno sa djecom urednog razvoja, što u slučaju moje djece ne samo da je moguće nego je i preporučeno od strane nadležnih ljekara i stručnjaka. Tražim zaštitu prava svoje dvoje djece sa poteškoćama u razvoju, kojima je nalazima Instituta utvrđen 100 postotni invaliditet – zaključila je ona.
