Srijeda, 25.05.2022.

Od čega su oslobođeni “Vikić i ostali”: Zašto SDA mudro ne zašuti, Vikić je suđen za zločin koji su lideri te stranke decenijama zataškavali!

Petak, 22.04.2022. | BiH | Kolumne | Najnovije | Vijesti | Autor

Jedan od najpoznatijih bh. i regionalnih novinara Senad Avdić, čije kolumne ponekad izazivaju i kontraverze, ali su uvijek praćene i zanimljive najširoj čitalačkoj publici zbog izvrsne analitike, memorije i nepokolebljivog stava ovog autora, objavio je analizu povodom oslobađajuće presude Draganu Vikiću. 

Njegov tekst prenosimo u cijelosti.

– Dragan Vikić, ratni komandant Specijalne jedinice MUP-a RBiH, Jusuf Pušina, ratni ministri RMUP-a, te Nermin Uzunović i Mladen Čivčić, nepravomoćnom presudom Suda Bosne i Hercegovine oslobođeni su odgovornosti za zločin koji je prije 30 godina počinjen nad osam pripadnika JNA u sarajevskom Velikom Parku.

Jusuf Pušina
Jusuf Pušina

Presuda Sudskog vijeća koju je pročitao predsjedavajući Zoran Božić bila je za svakoga ko je pratio suđenje tokom proteklih šest godina logična, očekivana i jedina moguća. Tužiteljica Tužiteljstva BiH Vesna Ilić nije podastrla niti jedan relevantan dokaz koji bi teretio Dragana Vikića na koga je prvenstveno optužnica bila fokusirana. Niti jedan svjedok Tužiteljstva za sve to vrijeme nije doveo Vikića u neposrednu, pa čak i indirektno-zapovjednu vezu sa svirepom likvidacijom osam pripadnika rezervnog sastava JNA 22. aprila 1992. godine. Tužiteljstvo je insistiralo na komandnoj odgovornosti Vikića, odnosno Pušine, iz prostog razloga što su svi neposredni akteri i počinitelji tog zločina i njihovi šefovi odavno mrtvi.

Svjedoci likvidacije mrtve vojske

Davor Mišo Matić koji je doveo zarobljene vojnike u Dom policije ubijen je u kriminalnom obračunu tokom rata. Likvidiran je tokom rata, u Belgiji, i Jusuf Juka Prazina, komandant Specijalne jedinice Armije BiH, koja je bila smještena u Domu policije. Među živima odavno nije Nedžad Ugljen, jedan od čelnika Službe državne bezbjednosti BiH, koji je ubijen u krvavom obračunu bošnjačkog obavještajnog podzemlja 1996. godine. 

Nekoliko godina prije početka suđenja umro je Asim Dautbašić, siva eminencija SDA-ovskog policijsko-obavještajnog paralelizma, neposredni “utemeljitelj” parapolicijske jedinice “Ševe”. Dautbašić je odmah na početku agresije na Sarajevo iz centrale RMUP-a “izmješten” u Dom policije. Kao čovjek od najvišeg povjerenja vrha Stranke demokratske akcije, a to je značilo Alije Izetbegovića, Hasana Čengića i Omera Behmena imao je pored ostalog zadatak da “drži na oku” Dragana Vikića u kojeg čelništvo SDA nikad nije imalo bezrezervno povjerenje. To potvrđuje i Vikićeva nikada obrazložena smjena polovinom 1994. godine. 

Veći su ugled i povjerenje među bošnjačkom stranačkom vrhuškom imali oficiri JNA koji su neposredno prije rata pisali optužnicu protiv komandanta Specijalne jedinice. Da, mislim na Fikreta Muslimovića, predratnog regionalnog šefa KOS-a koji je teretio pred vojnim sudom Vikića i tadašnjeg pomoćnika ministra policije Avdu Hebiba zbog zaustavljanja konvoja oružja kojeg je JNA slala srpskim paravojnim grupama u istočnoj Hercegovini.

Sudija Zoran Božić, predsjedavajući Sudskog vijeća, tokom svog 40-minutnog obrazlaganja oslobađajuće presude precizno, nedvosmisleno i jasno je složio mozaik događaja od 22. aprila 1992. godine, objasnio njihovu pozadinu, utvrdio pojedinačnu ulogu i odgovornost svih optuženih uz zaključak da njihova krivica za zločin nad pripadnicima JNA nije dokazana.

Trostruka linija zapovijedanja

Unutar Doma policije koji je bio poprište tog pokolja, objasnio je sudija Božić, djelovale su tri vojno-policijske formacije. Specijalna jedinica MUP-a RBiH sa komandantnom Draganom Vikićem bila je podređena ministru policije, u to vrijeme Aliji Delimustafiću. Specijalna jedinica Armije BiH pod komandom Jusufa Juke Prazine samo je fizički bila smještena u istu zgradu. Sudija Božić je citirao Prazinu koji je u jednom intervju objasnio da je njegova jedinica samostalna, da je on član Vrhovne komande Armije BiH i da se “Vikićevim specijalcima” ponekad zajedno djeluje u oružanim akcijama. Treću oružanu formaciju “Ševe” stacioniranu u Domu policije formirala je Služba državne bezbjednosti BiH, odnosno njen čelnik Asim Dautbašić. Na njenom čelu je bio Nedžad Herenda.   

Nedžad Herenda
Nedžad Herenda

Predsjedavajući Sudskog vijeća Zoran Božić je rekao da nije bilo na njemu i kolegama sudijama da otkriju počinitelje zločina u Velikom Parku, nego da utvrde odgovornost optužene četvorice, Vikića, Pušine, Uzunovića i Čavčića. No unatoč tome, dakle što mu to nije bio posao, Božić je na osnovu svih dokaza, stotina svjedoka koji su prodefilovali kroz sudnicu proteklih šest godina utvrdio da je zarobljene vojnike likvidirao Nedžad Herenda, komandant “Ševa”. Također je utvrđeno da je jedinu efektivnu kontrolu nad tom jedinicom imao Asim Dautbašić, šef SDB BiH. Dautbašićeva sekretarica je tokom suđenja posvjedočila da je nakon zločina unezvijereni Vikić utrčao u Dautbašićevu kancelariju da mu kaže da je Herenda pobio zarobljenike riječima: “Šta mi ovo radite”, ali da to ovoga nije previše dojmilo. Ratni komandant policije Novi Grad Malik Krivić koji je proslijedio zarobljene vojnike JNA u Dom policije (pod pratnjom Davora Miše Matića) kazao je kako je narednog dana otišao do Jusufa Pušine, pomoćnika ministra RMUP-a, da se raspita za sudbinu zarobljenika. Pušina je u njegovom prisustvu nazvao Dautbašića koji mu je rekao da su “zarobljenici razmijenjeni”, na šta je Pušina kazao “da mu je drago da je tako”. 

Istu formulaciju „da su zarobljenici razmijenjeni“ mjesec dana kasnije će koristiti Jerko Doko, ministar odbrane, i Hasan Efendić, komandant Štaba TO BiH, u informaciji koju su uputili Kriznom štabu Srpske demokratske stranke koja se raspitivala za sudbinu zarobljenih mladića. I Doko i Efendić, koji su i sami bili među optuženim za Veliki park, tvrdili su da su im tu laž podmetnuli njihovi suradnici, a da su oni samo stavili svoje potpise, te da nisu raspolagali nikakvim informacijama o zločinu u Velikom parku. No kao što smo vidjeli, Ministarstvo odbrane niti komanda Teritorijalne odbrane BiH nisu bili komandno odgovorni za parapolicijsku formaciju “Ševe”.

Sijač smrti, “Brko sa heklerom”

U brojnim svjedočenjima očevidaca neposrednih svjedoka pogubljenja ponavljano je da je zarobljenike strijeljao “Brko sa heklerom”. Ubica je identificiran kao Nedžad Herenda, komandant parapolicijske jedinice “Ševe”. Sudija Božić je u svom obrazloženju presude kazao da je državni tužitelj Oleg Čavka svjedočio da je sa Herendom razgovarao 2015. u Holandiji. Čavka je prioritetno sa njim razgovarao vezano za istragu u ubistvu supruge Sefera Halilovića i njenog brata, a uz odobrenje postupajuće tužiteljice Vesne Ilić ispitao ga je i o zločinu u Velikom parku. “Brko sa heklerom” je priznao svoju umiješanost u taj zločin. Holandsko tužiteljstvo je odbacilo zahtjev Tužiteljstva BiH za Herendino izručenje, jer bi to, tvrdila je tamošnja tužiteljica, ugrozilo njegov život. Obrazloženje za to našla je u činjenici da je Herenda bio kidnapiran i pokušano njegovo ubojstvo od države, odnosno ovlaštenih ubica iz Agencije za istrage i zaštitu, bošnjačke tajne policije. Herendin status u Holandiji je, tvrde izvori iz nekadašnjeg Tužiteljstva u Haagu, učvršćen njegovim prihvatanjem da svjedoči na suđenju Aliji Izetbegoviću.

Da zaključimo, Dragan Vikić i Jusuf Pušina su oslobođeni jer nisu imali efektivnu nadležnost nad “Ševama” i njihovim komandantom-ubicom Herendom, a Nermin Uzunović i Mladen Čovčić, jer su bili pripadnici jedinice Jusufa Prazine, a ne “Ševa”.

Među brojnim reakcijama koji su uslijedile nakon oslobađajuće presude Draganu Vikiću i Jusufu Pušini, svakako treba izdvojiti onu koja je stigla iz Stranke demokratske akcije. Ona pokazuje da se odnos te stranke prema ratnim zločinima počinjenim od pripadnika Oužanih snaga BiH nije mijenjao niti kvalitativno sazrijevao tokom proteklih trideset godina. Ni kada je riječ o zločinima 10. brdske brigade nad srpskim i drugim civilima, ni prema drugim sličnim nedjelima, poput ubistava familija Ristović, Krajišnik…

– Postupak protiv Vikića i Pušine jedna je u nizu potvrda postojanja očigledne namjere da se masovnim podizanjem optužnica protiv starješina Armije BiH i MUP-a RBiH pokušava izmijeniti karakter rata i relativizirati agresija izvršena na BiH, dok je presuda još jedan poraz kreatora takvih pokušaja – navodi se u saopćenju SDA.

Uz malo više pažnje lako je uočiti da reakcija SDA nije fokusirana na oslobađajuću presudu i konačnu pravdu za oslobođene čelnika policije i vojnike Armije BiH. Najveća bošnjačka stranka manje-više eksplicitno pokušava osporiti samo krivično djelo za koje se sudilo, odnosno zločin nad zarobljenim vojnicima masakriranim u Velikom parku.

Tužiteljstvo BiH nije krivo, kako mu to podlo, antidržavnički podmeće Stranka demokratske akcije, za to što je podizanjem optužnice za nesumnjivo počinjeni zločin, “pokušalo izmijeniti karakter rata i relativizirati agresiju izvršenu na BiH”. Odgovornost državnog Tužiteljstva je u tome što je to učinilo na površan, šeprtljav i tenedenciozan način. Suđenje za ratni zločin kojeg su nad ratnim zarobljenicima počinile parapolicijske formacije nije čin pokušaja izmjene karaktera rata, nego je karakter rata i izjednačavanje “zaraćenih strana” mijenjao, da budemo blagi, neadekvatan odnos države prema tom zločinu. Zataškavanje zločina, odbijanje da se provede pravovremena, profesionalna istraga i kazne ubice išlo je na ruku agresorima na Bosnu i Hercegovinu. Sarajevo je tokom rata imalo sasvim dovoljno policijskih, istražiteljskih i pravosudnih kapaciteta da ovaj zločin sankcionira. Imalo je i javnost spremnu da se ogradi od “naših zločina” i osudi ih. Što to nije učinjeno, može se samo objasniti činjenicom da su “Ševe” i njihov komandant Nedžad Herenda, kao i njihov nadređeni Asim Dautbašić, imali zaštitu vrha bošnjačke vlasti, da su bili favorizirani parapolicijski kileri i da je u njihovim zločinima, ma kako bili odvratni, bilo nekog sistema i “višeg” cilja.

I nekažnjavanje zločina je zločin

U ratu se dešavaju zločini, ali država postoji da bi ih sankcionirala, ako ona to ne čini, tada je ona ubistvo zarobljenika u Velikom parku izjednačila sa masakrima koje je Kažnjenička bojna Mladena Naletilića Tute činila nekažnjeno nad zarobljenim Bošnjacima Hercegovine, ili “Crvene beretke”, Arkanovi “Tigrovi”, Škorpioni… sa nesrpskim stanovništvom na svakom pedlju Republike Srpske.

Da je istragu zločina u Velikom parku sprečavala i na sve načine opstruirala tzv “politička volja”, stranačka politika pravilno raspoređena po zarobljenim institucijama, policiji, vojsci, pravosuđu, govori i jedan primjer kojeg je jučer uzgredno pomenuo sudija Željko Božić. Citirao je izjavu sudije Milorada Potparića koji je nedugo nakon masakra u Velikom parku kao istražni sudija na poziv građana otišao na fatalnu Darivu gdje se nalazilo sedam leševa. Potparić nije uspio privesti kraju uviđaj jer se na njega zapucalo sa armijsko-policijskih položaja: nekome nije odgovaralo da se provede istraga, a pogotovo da to radi sudija “četnik”. Inače, taj je “četnik”, čuveni sarajevski sudija Potparić, nekoliko godina ranije presudio prvog “zvaničnog” četnika u bivšoj državi, Vojislava Šešelja, na osam godina robije.

Na tragu reakcije vrha Stranke demokratske akcije, u čijem se krilu, ponovimo to, stvorila zlikovačka formacija “Ševe”, glatko su se nadovezali i neki ugledni članovi i simpatizeri te stranke. Tako je Jusuf Nurkić, povremeni NBA košarkaš i međunarodni ekspert za komparativno pravo (šerijatsko, plus anglosaksonsko), sa safarija po Africi dao svoje viđenje ovog predmeta. “Snagom dokaza i argumenata ovom presudom je uništen pokušaj izjednačavanja krivice”.

Ništa ovom presudom nije uništeno niti negirano, osim što je maratonsko suđenje značajno urušilo zdravlje nedužno optuženog Dragana Vikića. Sudsko vijeće predvođeno sudijom Zoranom Božićem presudilo je “samo” to da Vikić i Jusuf Pušina nisu naredili niti su mogli spriječiti, kao ni sankcionirati jedan težak zločin. Oni koji su to mogli, a nisu učinili, već trideset godina “izjednačavaju krivicu”, kriminaliziraju državni aparat, svoje privatne zločine i kriminal pokušavaju (i uspijevaju) natovariti na leđa svim borcima i onim koji se nisu žrtvovali za bilo kakvu Bosnu i Hercegovinu: nego za demokratsku, pravnu i slobodnu.