„Ako hoćete da živite, morate biti spremni da umirete, ako hoćete mir, morate biti spremni na rat“ – podizao je moral narodnim masama Bakir Izetbegović, a prije toga nam je, za zamjenicu predsjedavajućeg Vijeća ministara i ministricu vanjskih poslova BiH postavio Biseru Turković.
I, ko od mladih, nadobudnih, ne bi imao motiva da uzme za oružje, upravo ono oružje, koje proizvede namjenska industrija Fadila Novalića, te da na januarskim minusima istrči i zauzme busiju negdje na Trebeviću, Treskvici ili Vlašiću?
Ko ne bi zapucao, kada vidi Bakira, generale i Asima Sarajlića kako ćaskaju o visokom moralu i spremnosti Bošnjaka da brane Bosnu i Hercegovinu od mrskog Dodika.
Pogledajte, uvjerite se, kako je borbu realizira prvi funkcioner u Bošnjaka u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Bisera Turković.
Ona nije bila razmažena i lijena, isto kao ni njena djeca. Od Zagreba, preko Beča, Sidneja, Vašingtona, Brisela i mnogih drugih destinacija. Mučila se Bisera i teško zarađivala svoj crni diplomatski hljeb, sve dok se nije dopala Seki i postala ministrica.
Jedan od njenih prvih kadrovskih i ministarskih poteza je obezbjeđivanje pozicije za agenta OSA-e u ambasadi u Dohi u Kataru. Već drugi, regrutovanje sina za OSA-inog agenta u toj istoj ambasadi. Voli dijete Katar, mada više nosa tašne majci po Sarajevu.
Kada pošaljete sina ili kćer da polaže testove fizičke spreme kako bi ispunili uslove i postali kadeti u SIPA-a, Graničnoj službi, nekom od ministarstava unutrašnjih poslova ili Oružanim snagama, uvijek se sjetite, kako je to ekspresno uradio vrijedni sin Bisere pravednice. On nije morao da trči. Doduše i ne može, gurman je kao i mama.
Njega je gospođa majka, odmah poslala na tajni zadatak u Katar. Mama je rekla: „Sine Ali, ako te potjeraju neki teroristi, ne trči, predaj se, budi ponosan tajni agent svoje zemlje“.
Dijelila je Bisera savjete i kćeri, koja se jedva nekad „ubacila“ u službe OSCE-a, rijetke međunarodne organizacije gdje države mogu delegirati i predložiti službenika, za razliku od UN agencija, gdje je potrebno proći stroge testove i ispuniti uslove za određene pozicije.
Nije Bisera zaboravljala ni zetove. Dok ste zet, ne trebate se sekirati. Tu je uvijek poneko ambasadorsko mjesto. Kad prestanete biti zet, onda vam se smiješi Trebević i Treskavica.
Zapošljava Bisera redovno. Nešto po Bakirovom, nešto po svom. Nekad džine, nekad ine, nekad muževi i sinovi estradnih zvijezda, mnoge rahiće i begoviće.
Unapređuje, raspoređuje, sve po babu, rodbini, prijateljima, Bakiru, Seki i stričevima.
Ona od sekretarica estradnih umjetnika, sinova, kćeri i rodbine pravi diplomate visokog ranga. Blago onima, koji su prošli Biserinu diplomatsku školu. Ona nije za umažene i lijene, njih čeka njemačko i slovensko tržište rada.
