Budeš direktor Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo. Budeš zastupnik u Parlamentu Federacije BiH. Budeš zastupnik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Budeš član Predsjedništva Bosne i Hercegovine jedan mandat, budeš i drugi. Zatim sa suprugom odabereš, ko će u tvoje ime biti treći, da bi ti mogao biti opet.
U međuvremenu si i predsjednik političke organizacije koju si naslijedio nakon bolesti i smrti prethodnog predsjednika.
U međuvremenu si i delegat u Domu naroda.
Nakon svega toga, izađeš pred narod i kažeš: “Ako mi date mandat, učinit ću sve da zaustavim odlazak mladih.”
Izađeš i hladno za sebe tražiš mandat.
Odeš onda u Krajinu, te ponovo kao 2017., pričaš o povezivanju Krajine i Sarajeva. Govoriš o humanosti, o količini novca koji si podijelio od svojih plata. Ponašaš se kao da živiš od plate, a svi znaju da ne živiš.
Ponižavas sve druge kandidate, a prethodno si organizovao i platio jedinice botova da izgovaraju ono što misliš, ali ne bi valjalo da ti izgovaraš u javnom prostoru.
Vi mislite da se vama može. Ali ne leži u svemu gore navedenom tvoja krivica. Ona leži u tvojoj percepciji i doživljaju ovog naroda. Ti misliš da ovaj narod ne pamti, da je zaboravan ili da ne zna. Na plakatima pišeš da zna, a misliš da ne zna. Bakir Izetbegović misli, da će ako zagrli majku šehida ili slika sa djecom humanizirati njegovo djelo. Ni riječi Bakire Izetbegoviću nigdje ne čujemo od tebe o tome je li ti žao novca bačenog za respiratore? Ni riječi o životima izgubljenim zbog grešaka koje su učinjene od strane tvojih ministara, direktora, premijera tokom pandemije? Misliš da će buka botova na internetu i kilogram jeftinog populizma i najjeftinijeg patriotizma zamijeniti zvanične pokazatelje o odlasku mladih? Ne čujemo o potpunoj devastaciji naših sela i gradova!
Misliš da će skretanjem pažnje, narod zaboraviti sve obećane, a neizgrađene ceste, tunele, sve namještene tendere, stranačka zapošljavanja, uspostavljeni sistem štela.
Zar misli izborni štab SDA, da se može braniti imenovanje direktora bez diploma? Zar je normalno, da si kao lider nekada najjače političke partije dozvolio da tvoja supruga postane politički moćnija i od tebe? Je li politička kultura polemisati sa narodom na ulici, a parkirati gdje ti padne napamet? Je li normalno da kao šef diplomatije, kao prvo kadrovsko rješenje, postaviš sina negdje u ambasadu? Je li normalno da ti je predsjednik nekog političkog organa i direktor u kompaniji koja očajno treba direktora tehnokratu i stručnjaka, a ne Asimovog prijatelja?
Je li u redu da te zbog ponašanja na političkoj sceni upozoravaju najveći politički prijatelji i ambasada najveće sile svijeta? Je li u redu da se svako malo slikaš sa poluuniformisanim licima i promovišes kod Bošnjaka militantni patriotizam, a svi znamo, ako i budemo napadnuti, ti nisi onaj ko će krvariti za ovu zemlju, niti će neko tvoj.
Imao si dovoljno vremena Bakire. Sve što obećavaš danas, mogao si uraditi za sve potrošene mandate ranije. Ko ovdje više vjeruje tebi i zbog čega? Radiš kampanju prije zakonskog roka i uvjeravaš narod da živi dobro. Za svoje dobro, prestani.
(PRESS)
