Uobičajena situacija za putnike je da prilikom leta i obraćanja pilota čuju kako izgovara: “Dame i gospodo, sada smo na našoj visini letenja od 36.000 stopa (11.000 metara)”, a zašto se najčešće bira ta visina postoji niz razloga.
Prema USA Today, uobičajena visina letenja za većinu komercijalnih aviona je između 33.000 (10.000 metara) i 42.000 stopa (ca. 13.000 metara), ili između šest (9.000 metara) i gotovo osam milja (12.000 metara) iznad razine mora. Tipično, avioni lete na visini oko 10.000 i 11.000 metara.
Područje se naziva donja stratosfera, koja je neposredno iznad troposfere, najnižeg dijela atmosfere, prema UCAR Centru za naučno obrazovanje. Letenje u ovom području ima mnoge prednosti koje ga čine jednim od vodećih načina da putnici stignu s jednog mjesta na drugo.
Najveći razlog za ovu visinu leži u učinkovitosti goriva. Rijetki zrak stvara manje otpora, što znači da avion može potrošiti manje goriva kako bi održao brzinu.
Let na većoj nadmorskoj visini znači da avioni mogu izbjeći ptice (obično), dronove i lake letjelice te helikoptere koji lete na nižim visinama. Također, smjer u kojem vaš avion putuje može utjecati na visinu na koju će se popeti. Avioni koji lete prema istoku letjet će na neparnim visinama, a svi ostali smjerovi letjet će na parnim visinama. Rute koje idu u istom smjeru također se često planiraju tako da su avioni 1000 stopa (300 metara) jedan iznad ili ispod drugoga kako bi se izbjegao sudar.
Prema USA Today, let na većoj nadmorskoj visini također može minimizirati turbulencije. Nadmorska visina također može pilotima dati jednu dragocjenu prednost kada su u zraku: vrijeme. Prema Travelleru, ako se dogodi nešto što bi zahtijevalo hitno slijetanje, visina daje pilotima mnogo više vremena da poprave situaciju ili pronađu sigurno mjesto za slijetanje nego da su u lakom avionu koji leti na 3.000 metara.
klix/press
