Obavezno penzionisanje i nije tako obavezno, ako tako odluči jedan od Bakirovih ankera, Osman Mehmedagić Osmica.
Najsvježiji primjer su dvije vrlo važne osobe iz Ministarstva sigurnosti koje ne moraju u penziju iako su za to ispunjeni svi zakonski uslovi.
Prvi je Ismail Sarić, jedna uobičajeno nevažna figura u sigurnosnom sektoru, ali poznatiji kao suprug DF-ove nekadašnje zastupnice Hanke Vejzović. Osmici je ipak jako važan i potreban kao član drugostepene komisije koju formira Vijeće ministara BiH koja se bavi žalbenim postupcima u postupku sigurnosnog provjeravanja. Dakle, onaj isti postupak kojim Osmica ostavlja bez posla sve pripadnike sigurnosnih organa koji mu se suprostave. Sarić je ispunio uslove za penziju u junu 2020. godine, tako što je napunio 40 godina plaćenog radnog staža. Nekih par mjeseci prije rata u Željeznicama, gdje je tada radio, mu nisu uplaćeni i sada Sarić zbog odluke ministra Cikotića da mu nisu uredne uplate u MIO/PIO ulazi već u 42. godinu plaćenog staža i radiće do februara naredne godine kada puni 65 godina starosti.
Očito da za Osmicine saradnike ne važe isti zakoni kao za radnike Krivaje, Agrokomerca, Zraka i slično, koji penzionisani nakon 40. godina, moraju tužiti svoje predratne firme.
A novi slučaj, još rigidniji, je nepotističko-familijarna pomoćnica ministra sigurnosti za pitanja migracija Murveta Džaferović, koja je aktom MIO/PIO naznačena kao službenica koja je 01.09. ove godine ispunila uslove za penziju. No, ponovo isti aršini za miljenike, jer gospođa Džaferović je snaha Šefika Džaferovića i ni njoj nije uplaćeno par mjeseci u društvenoj firmi prije rata. I naravno, ni ona nema isti status kao hiljade radnika, te nastavlja raditi dok ne napuni 65 godina starosti, a što će se desiti u januaru 2024. godine.
Ovo je politika koju nam nudi SDA, da zakoni važe za sve, osim za njihove važne članove po feudalno-robovlasničkim principima.
(PRESS)
