Dragi Bošnjaci, muslimani, može se kao ders, hutba ili kao upozorenje, skretanje pažnje, početi ovaj tekst.
Nekoliko je presedana, iznimki, anomalija, odnosno nenormalnosti, kojima svjedočimo ovih dana u vlastitim redovima, a koje nećemo naći, kod zrelih nacija i država.
Red bi bio, upitati se, zastati nad nekim činjenicama, sagledati ih hladne glave.
Jer ovo stanje, ovakvu političku šizofreniju, rijetko ćete naći, čak i u udžbenicima povijesti.
Nađite zemlju, naciju, čiji lider ili onaj koji pretendira da to bude, vodi kampanju, kako to danas, vodi bračni par Izetbegović!
On za sebe, ona za sebe, za različite funkcije.
On bi kao trebao da stavi pod kontrolu državnu vlast.
A, ona bi se u ovom slučaju zadovoljila najbogatijim kantonom.
Može li se navesti ili navedite primjer, gdje je neki par istovremeno vodio kampanju da postane predsjednikom, a supružnik članom parlamenta!
Možete li zamisliti da supruga Milanovića, Vučića, Pahora, Džukanovića, Dritana Abazovića, Kurtija, Orbana ili bilo kog drugog lidera, pa i u manje demokratskoj zemlji, radi svoju vlastitu kampanju za neku funkciju, dok joj se muž, u isto vrijeme, utrkuje za mjesto “predsjednika”?
Navedite primjer u modernom i civiliziranom svijetu, gdje je moguće da neko obnaša funkciju predsjednika u dva mandata, zatim pauzira, a zatim se pojavi i nanovo kandiduje, obećavajući stvari, koje prije toga u nekoliko mandata, ni blizu nije mogao realizovati!
Navedite primjer, modernog političara u modernom svijetu, koji se u svojoj kampanji, na tako brutalno otvoren način poziva na svog oca ili majku ili bilo kojeg drugog člana porodice!
Navedite primjer, gdje se kandidat, u svojoj političkoj kampanji, za državne organe vlasti, u državi koja baštini sekularno zakonodavstvo, tako brutalno i otvoreno želi okoristiti vjerom, vjerskim licima, vjerskim manifestacijama i osećajem vjernika!
Dragi Bošnjaci, muslimani, zar nije dovoljno jasno?
Uskoro dolazimo na raskrsnicu sa koje se može u dva smijera.
Jedan, stari, retrogradan, oronuli i teško prohodan. Put za dokidanje slobode govora, put za potpunu kontrolu naših života i put ropstva maloj skupini odabranih.
Drugi je put nade, put izbora, put novih pogleda i šansi. Put kojim bi okončali sa starom stazom kojom se krećemo sa povezom na očima, već trideset godina.
Drugi je put kojim se kreću moderni, snažni i zreli narodi.
Dragi naši Bošnjaci, vrijeme je da se kaže: “Dosta”!
Dosta, da ste nam od srca otpali.
(PRESS)
