Dželaludin Hodžić rođen je 1983. godine u Sarajevu.
Diplomirao, magistrirao i doktorirao na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Doktorsku disertaciju odbranio na Katedri za državno i međunarodno javno pravo, pod mentrostvom prof. dr. Jasne Bakšić Muftić.
Do sada mu je objavljena knjiga „Liberalizam vs. Multikulturalizam – pregled rasprave o grupnim pravima“, 2014. godine u izdanju Centra za napredne studije, Sarajevo.
Objavio više stručnih i naučnih radova u časopisima Pregled, Novi Muallim, Logos, Društvene i humanističke studije, Društvena istraživanja, Context. Političke komentare i prijevode objavio u časopisima Behar, islamske informativnenovine Preporod, Oslobođenju, portalima radiosarajevo.ba i preporod.info. Sudjelovao na naučnim skupovima u Sarajevu, Tuzli i Zagrebu. Živi i radi u Sarajevu. Oženjen je i otac troje djece. Na predstojećim izborima jedan je od kandidata Naroda i Pravde. Za PRESS je govorio o svojim očekivanjima, planovima ali i aktuelnoj temi zloupotrebe vjere u političke svrhe.
Na predstojećim izborima kandidat ste Naroda i Pravde za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH? Šta Vas je motiviralo na ovaj potez i kakva su očekivanja?
Politika je od antičkih vremena definirana kao angažman na općem dobru. Politika je izlazak iz kruga privatnosti i ličnih interesa (oikos) i angažman na onim pitanjima koja svi dijelimo kao zajednička, kao članovi iste zajednice, odnosno, društva. Ako se politika tako razumije onda se čovjek uvijek na neki način nalazi u polju politike i poseban mu motiv ne treba. Kada je riječ o konkretnom stranačkom angažmanu, motiva je više i mogu se smjestiti u različite perspektive ili nivoe. Na ličnom planu, većinu ciljeva sam u životu ostvario, tako da je ovo najprije borba za našu djecu. Naprosto, imamo odgovornost za generacije koje će tek doći. Da učinomo što je do nas da ova zemlja ne ostane pusta. Tada je sve besmisleno. Bojim se da je pred nama jedna od posljednjih velikih, pravih prilika. Osim toga, moj motiv proizlazi i iz mog obrazovnog puta. Diplomirao sam, magistrirao i doktorirao na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Posebno na magistarskom i doktorskom studiju bavio sam se teorijom države i prava, ljudskim pravima, u različitim naglascima i interdisciplinarnim preplitanjima. Mislim da bih o tim pitanjima imao šta za reći i u političkom, odnosno, parlamentarnom diskursu.
Kada je riječ o očekivanjima, opet možemo govoriti o ličnoj i stranačkoj perspektivi. Lično, očekujem da u ovoj kampanji ponudim neke druge naglaske i pokažem da se politika ne mora voditi kao zbir kalkulacija kako najbržim putem ostvariti najprizemnije interese. Time će se ponuditi alternativa i pokazati da i u toj ravni može drugačije. Rezultat je nešto drugo i njime nisam opterećen. U ovom gradu na izbore je izlazio moj profesor Zdravko Grebo i nije bivao izabran.
O stranačkim ambicijama bolje bi bilo da govore drugi, pozvaniji i, konačno, ovlašteni da govore u ime stranke. Ipak, očekujem da će Narod i Pravda nastaviti rast koji bilježi od osnivanja te da će nakon drugog oktobra biti u prilici formirati vlade na svim nivoima u Bosni i Hercegovini.
Koje su to teme i naglasci na kojima insistirate u kampanji i vlastitom političkom angažmanu?
Kao kandidat Naroda i Pravde podržavam programsku platformu i izborni program za predstojeći mandatni period. On je dostupan u različitim elektronskim i štmapanim verzijama. Pozivam građane da se u toku ove kampanje upoznaju s tim materijalom. Ono što je važno istaći, ti programi nikada nisu dovršen materijal. Život je suviše složen da bi se njegova silina i sve nepredvidivosti ukrotile bijelim papirom. Zato pozivamo sve na kritički odnos prema našem programu ali i na aktivno učešće. Otvoreni smo za sve argumentirane i obrazložene prijedloge. Naš program u empirijskoj ravni oslanja se na primjer kantona Sarajevo. Promjene su moguće, ključni pojmovi su ljudi i odgovornost! Kada je riječ o mojim teorijskim i konceptulanim pozicijama, o tome sam nešto rekao u odgovoru na prvo pitanje. U najkraćem, moramo insistirati na izoštrenom razumijevanu odgovornosti, političke, pravne i moralne. Neprihvatljivo je da se u politici promovira princip: ako valja recite svima, ako ne valja recite nama. To je otrcana ugostiteljska fraza. Govoreći rječnikom moderne države, to je poziv na zataškavanje korupcije i kriminala! Tako se odgovornost nameće kao ključni pojam.
Druga važna tema jeste pitanje političke kulture i našeg najšireg razumijevanja politike i političkog. Politički angažman u prvom redu je intelektualni angažman. Ozbiljno bavljenje politikom podrazumijeva odgovarajući pojmovni instrumentarij i intelektualne kapacitete, koji se ne mogu nadomjestiti drugim manevrima. To se pokaže prije ili kasnije i dugoročno je pogubno. Svjedočimo tome sve ove godine. Jedan od većih problema naše političke scene jeste u činjenici da su njeni protagonisti ljudi koji su zadnju knjigu pročitali u srednjoj školi. Moramo mijenjati paradigmu u kojoj se politički nastup i djelovanje temelji na vjerskim pamfletima i zaklanjanju za vjerski žargon. To je višestruko opasna obmana i manipulacija. Uvjeren sam da to naši ljudi sve bolje razumiju i da će to pokazati na predstojećim izborima. Odgovorni političari moraju djelovati i emancipatorski. Političari su tu, naravno, da služe ali to ne znači da podilaze građanima. Djelovati emancipatorski ne isključuje služenje ili servis građanima.
Kako objašnjavate tu potrebu za manipuliranjem vjerskim osjećanjima?
U pitanju je složen fenomen i teško ga je obrazložiti u kratkom vremenu. To je jedna od opasnosti, da složene fenomene objašnjavamo u plakativnoj ravni, na nivou aforizama i dosjetki. Za početak, jedan od razloga jeste ispražnjenost od stvarnog političkog sadržaja. Kada je tako, onda ste primorani na različite manevre i manipulacije zarad održanja na vlasti. Otuda bi jedan od naših ključnih ciljeva trebao biti u repolitizaciji politike. To je jedno od ključnih mjesta značjnog mislioca biopolitike Giorgia Agambena. Nadam se da će biti prilike da o ovim stvarima govorimo opširnije nekom drugom prilikom. Konačno, vjera se živi. Ona se u svakodnevnom životu vidi ili ne vidi. Onog trenutka kada se svede na parole prerasta u svoju suprotnost.
Kako razumijete vanjskopolitičke prioritete Bosne i Hercegovine u narednom periodu?
Naši vanjskopolitički prioriteti su poznati i ne mijenjaju se. Tako će mislim ostati i ubuduće. To su NATO i Evropska unija. Tim redom. Kada bi stvar bila postavljena tako da ćemo članicom NATO saveza postati mjesec ranije ali da zbog toga u EU nećemo nikada, izabrao bih to.
Možete li obrazložiti takav stav?
On je, naravno, pojednostavljen. Htio sam, ustvari, naglasiti da je prioritet prvog reda članstvo u NATO savezu. Sve ostalo, pa i članstvo u EU dolazi poslije. Takvom stavu, uostalom, uveliko doprinosi sama Evropska unija i njene vodeće članice često nedosljednim stavovima. Doduše, odgovornost je i nama. Uvijek treba polaziti od sebe. To je neki principijelan stav.
Još bih nešto, ako dozvolite, naglasio. Kada je riječ o vanjskoj politici BiH tu među tzv. probosanskim strankama postoji konsenzus. Pa ipak, ne doprinose svi tom putu jednako. To ljudi vide. Ne možete danas govoriti o NATO savezu i EU, a sutra se svađati s ključnim zapadnim saveznicima. Ali, o tome je, ipak, dosta toga rečeno u reagiranjima ambasade SAD-a proteklih mjeseci. Ne treba ništa dodavati.
Zaključna poruka biračima?
Volio bih dvije stvari: prvo, da se na predstojećim izborima dogodi masovan odziv birača, koji bi premašio dosadašnje prosjeke i drugo, da ljudi glasaju pravedno i strogo. Da prilikom glasanja pred očima imaju sliku svoje djece!
Dželaludin Hodžić rođen je 1983. godine u Sarajevu.
Diplomirao, magistrirao i doktorirao na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Doktorsku disertaciju odbranio na Katedri za državno i međunarodno javno pravo, pod mentrostvom prof. dr. Jasne Bakšić Muftić.
Do sada mu je objavljena knjiga „Liberalizam vs. Multikulturalizam – pregled rasprave o grupnim pravima“, 2014. godine u izdanju Centra za napredne studije, Sarajevo.
Objavio više stručnih i naučnih radova u časopisima Pregled, Novi Muallim, Logos, Društvene i humanističke studije, Društvena istraživanja, Context. Političke komentare i prijevode objavio u časopisima Behar, islamske informativnenovine Preporod, Oslobođenju, portalima radiosarajevo.ba i preporod.info. Sudjelovao na naučnim skupovima u Sarajevu, Tuzli i Zagrebu. Živi i radi u Sarajevu. Oženjen je i otac troje djece.
