Nedavno je tjednik „Stav“, u broju od 21.2.2022., objavio tekst u kome se tvrdi da su Hrvati „antidržavni element“ , što se očituje kroz projekte „Herceg-Bosne“, „hrvatske samouprave“, HDZ-a i HNS-a. O ovim „projektima“ se govori i piše već trideset godina, i to najkritičnije od strane Hrvata, ali se nikada nije tvrdilo da je cijeli hrvatski narod u BiH „neprijatelj države“.
Piše: Prof. dr. Ivo Komšić
Među be-ha Hrvatima je od početka formiranja „Herceg-Bosne“ došlo do podjele, prema toj paradržavnoj tvorevini u BiH oštro se reagiralo, vodila otvorena politička kampanja sve do njenog gašenja u Washingtonu. U tu kampanju su bile uključene sve političke stranke izvan HDZ-a, te kulturne i crkvene organizacije, nacionalna društva, nevladine organizacije.
Završni politički udarac „Herceg-Bosni“ je zadan na Općem saboru Hrvata, u Sarajevu, 6. veljače 1994. godine, na kome se okupilo preko 400 sudionika, iz cijelog svijeta, od Amerike do Njemačke, Austrije, Hrvatske i BiH.
Sabor je usvojio novi mirovni plan za BiH, plan federalizacije BiH u njenim međunarodno priznatim granicama. To je jedini mirovni plan koji je bio mirovni uistinu, koji nije dijelio BiH nego je reorganizirao decentralizacijom vlasti na kantonalnoj osnovi.
Washingtonski sporazum
Tim planom su prekinuti ženevski pregovori koji su dijelili BiH na tri nacionalne republike i koji je bio dovršen, trebalo ga samo potpisati 9.2.1994. Hrvatski plan je prihvaćen od tadašnje američke administracije kao osnova za Washingtonski sporazum.
Dakle, da preciziramo: Washingtonski sporazum koji je spasio BiH od podjele i koji je zaustavio rat Armije BiH i HVO-a (koji je bio pod kontrolom „Herceg-Bosne“), hrvatski je prijedlog. Uz to, brigade HVO-a koje su bile izvan kontrole „Herceg-Bosne“ i koje su branile zajedno s brigadama Armije BiH neka značajna područja BiH od srpske agresije, podržavale su bez rezerve plan Sabora.
Plan je prezentiran na sjednici Skupštine Republike BiH, 7.2.1994., dan nakon usvajanja. Predstavnici Sabora su tražili da se s tim planom ide na nastavak pregovora u Genevi i da se odbaci plan „unija tri republike“.
Gospodo iz „Stava“, koji sve Hrvate BiH označavate kao neprijateljsku metu, znate li tko je bio protiv toga i zašto? Protiv je bila SDA. Predsjednik njihovog kluba u Skupštini, Muhamed Kupusović, izašao je za govornicu i predložio potpuno suprotan plan.
U ruci je držao samo jedan list papira s kojega je čitao. Bilo je čudno što je toliko važno da se moralo zapisati, a da je tako kratko. Prijedlog koji je pročitao, koji je dakle prethodno dogovoren i preciziran, bio je: ukinuti Skupštinu BiH i postojeće Predsjedništvo, proglasiti muslimansku državu, muslimansku skupštinu i muslimansku vladu, Aliju Izetbegovića odmah izabrati za predsjednika te države.
To je bio šok! Na sjednici Predsjedništva koju smo imali prije skupštinskog zasjedanja, Alija je prihvatio bez dvoumljenja prijedlog Sabora Hrvata. Došlo je do rasprave, mnogi prisutni bili su protiv, bili su za prijedlog Sabora. Raspravu je prekinuo Alija s prijedlogom da se na nastavak pregovora u Genevu ide s oba prijedloga, pa koji prođe.
Prethodno, pregovarači u Genevi uvjeravali su i ubjeđivali Aliju da formira „muslimansku državu“, tako da nije bilo teško pretpostaviti koji će prijedlog dobiti prolaz kod njih. (Bio sam prisutan kada su to radili). Trebao sam u Genevi u konkurenciji s „muslimanskom državom“ Tuđmanu, Miloševiću, Karadžiću, i lordu Owenu ponuditi federativnu BiH.
Na sreću, sa mnom je u Genevu otišla velika delegacija Sabora koja je faktički predstavljale sve Hrvate izvan Herceg-Bosne. Predvodio sam tu delegaciju u dvostrukom svojstvu, kao član Predsjedništva države i kao predsjednik Hrvatskog Narodnog Vijeća koje je bilo izvršni organ Sabora. Ta delegacija je dobila ogromnu medijsku pažnju izvan pregovora i više se nije mogla zaobići.
Bosnu i Hercegivinu je spasila Alijina neodlučnost i strah od povijesne odgovornosti. Po svaku cijenu želio je izbjeći staviti svoj potpis na podjelu države. Zato je insistirao da u Genevu idu ispred legalnih organa države Haris Silajdžić, predsjednik Vlade, Miro Lazović, predsjednik Skupštine BiH i ja. Odgovornost je prenesena na nas.
Silajdžićeva ključna uloga
Silajdžić, Lazović i ja složili smo se na putu do Ženeve daprijedlog SDA o formiranju „muslimanske države“ uopće ne ćemo iznositi pred Owena, Stoltenberga i ostale. Stali smo čvrsto uz prijedlog hrvatskog Sabora koji sam opširno obrazložio. To je bilo šokantno i za medijatore pregovora i za Miloševićevu i Tuđmanovu delegaciju. Sve su odbacili. Silajdžić, Lazović i ja napustili smo Ženevu i proglasili kraj pregovora. Silajdžić je odigrao ključnu ulogu kao vođa delegacije.
Daljnji tok događaja se zna, ista delegacija Predsjedništva BiH je otišla u Washington, sa istim prijedlogom i postigla Washingtonski sporazum kojim je „Herceg-Bosna“ formalno pobrisana i prestala postojati.
Prijedlogom SDA o formiranju „muslimanske države“ legalizirala bi se i „Herceg-Bosna“ i „Republika Srpska“ , BiH bi se podijelila na tri etničke državice i nestala na karti Evrope. Hiljadugodišnja povijest države bi se ugasila. To je bio prijedlog SDA, „prijatelja države“ i njenih čuvara, to nije bio prijedlog be-ha Hrvata, „neprijatelja države“.
Gospodine Prliću, otkud Vi ovdje?!
Ovim se borba SDA za očuvanje „Herceg-Bosne“ ne završava.
Nakon Washingtonskog sporazuma (potpisan 18. marta 1994.), kojim je formirana Federacije BiH, kao država u međunarodno priznatim granicama, 30. marta, održava se Ustavotvorna skupština Federacije koja usvaja novi Federalni ustav. Skupštinom predsjedava Miro Lazović, delegati su bivši zastupnici u Republičkoj skupštini jer imaju izborni legitimitet iz 1990. godine, a to znači u najvećem broju predstavnici SDA i HDZ, koji su u međuvremenu činili „Sabor Herceg-Bosne“.
Na zasjedanje dolaze svi, plus ministri „Herceg-Bosne“ na čelu s premijerom i predsjednikom HVO-a, Jadrankom Prlićem. Pri otvaranju Ustavotvorne skupštine, Miro Lazović reagira na njihovo prisustvo i pita: „Gospodine Prliću, otkud Vi ovdje, niste član Skupštine i niste pozvani na ovo zasjedanje, molim vas napustite dvoranu“.
Bilo je nezamislivo da osnivač logora za Bošnjake u Hercegovini sjedi zajedno s njegovim žrtvama. Reakcija je slična kao i na hrvatski prijedlog o kantonizaciji BiH. Pošto je nakon Lazovićeve reakcije došlo do komešanja, traži se pauza – iako sjednica nije ni počela!? U pauzi, SDA i predstavnici Herceg-Bosne donose zajedničku odluku da u nastavku Ustavotvorne skupštine ne predsjedava Miro Lazović nego Mariofil Ljubić.
Lazović je žrtvovan da nitko nije trepnuo, da nitko u nastavku sjednice ni pitanje nije postavio. Ovaj put, SDA je uspjela izbrisanu „Herceg-Bosnu“ u Washingtonu, oživjeti i legitimizirati kao dio novoformirane Federacije BiH.
Tvorci logora u vlasti
Treće spašavanje „Herceg-Bosne“ i potpuno etabliranje u državu, SDA poduzima prilikom formiranja federalne Vlade. HNV je kao idejni tvorac Washingtonskog sporazuma polagao i političko i moralno pravo da bude okosnica nove Vlade. Bilo je nezamislivo da rušitelji države i tvorci koncentracionih logora za one koji su je branili, uđu u Vladu i da izgrađuju državu. Zakazan je sastanak s rukovodstvom SDA, 30. marta 1994., na dan zasjedanja Ustavotvorne skupštine. Bilo je važno prije konstituiranja Federacije utvrditi kriterije na kojima će se formirati vlast, posebno Vlada federacije.
Na sastanak je došlo kompletno rukovodstvo SDA na čelu s Alijom Izetbegovićem. Nismo tražili da se opredjeljuju „za“ i „protiv„ HDZ-a nego za kriterije po kojima će u vlast ući ljudi koji žele i mogu provesti Washingtonski sporazum, koji ga neće opstruirati. To bi isključilo one koji su učestvovali u agresiji na BiH, koji su činili zločine i slično.
Naša uvjeravanja su bila uzaludna, SDA je imala unaprijed odluku, prihvatili su ministre „Herceg-Bosne“ kao partnere. Na upozorenje da će ovi i dalje graditi „Herceg-Bosnu“ i održavati je u stvarnom životu, rečeno je: „Ne brinite ništa, mi znamo s njima, vi jeste uradili veliki posao, ali oni imaju oružje i pare“.
Naše primjedbe da su oni to imali i prije Washingtonskog sporazuma, a mi ništa, pa smo, ipak, mi zaustavili rat a ne oni, nisu prihvaćene.
Mi smo žrtvovani
Alija je insistirao na tome da uzimaju za partnere one „iza kojih stoji narod“. Mi smo žrtvovani, odbačeni, uz sve pohvale. Nacionalistička koncepcija je pobijedila, bolje reći objelodanjena. SDA je ponovno sačuvala „Herceg-Bosnu“, i to u punom i stvarnom kapacitetu. Tko je tada bio „prijatelj“ a tko „neprijatelji“ države?
Uvođenjem ministara „Herceg-Bosne“ u vladu Federacije BiH počinje stvarno i dugoročno partnerstvo SDA i HDZ. S pozicije vlasti koju su zauzeli održavaju se preko 25 godina.
„Stav“, ideološko glasilo Bakira Izetbegovića i SDA, nakon svega, sve Hrvate označava kao „neprijatelje države“. Cijelo vrijeme održavaju jedni druge na vlasti i drže se u čvrstom političkom zagrljaju. To partnerstvo na državnom nivou prošireno je na lokalne zajednice, kako na kantone tako i na općine.
Ne postoje „hrvatske“ ili „bošnjačke“ lokalne zajednice, postoje njihove zajedničke zajednice. Na svim nivoima odluke se donose jednoglasno, bilo da se radi o dvije škole pod jednim krovom, bilo da se radi o podjeli ministarskih resora. Nije položaj Bošnjaka u Stocu rezultat samo politike HDZ-a nego dogovora s SDA. Tako je u Kiseljaku, tako je u Kreševu, itd.
Partnerstvo je kulminiralo pregovorima o izmjenama Izbornog zakona. Bakir Izetbegović je prihvatio Čovićeve varijante tih izmjena po kojima se BiH dijeli po etničkim granicama, a tamo gdje Hrvati i Bošnjaci žive zajedno one malobrojnije – pretvaraju ih u nacionalne manjine.
To je uglavnom srednja Bosna, kao i dijelovi Hercegovine. Čović je Hrvate srednje Bosne prepustio Bakiru, a ovaj njemu Bošnjake Stoca, Čapljine, Livna i ostalih mjesta u općinama pod vlašću HDZ-a.
Gospodo, Čović je neprijatelj države
Ne obnavlja Čović sam „Herceg-Bosnu“, obnavlja je s Bakirom Izetbegovićem. Ne diže se „velika prašina“ oko izmjena Izbornog zakona da bi se „zamaglilo pravo stanje na terenu, odnosno položaj Bošnjaka kao drugog po broju naroda u onim općinama koje su bile dio tzv. Herceg-Bosne“, kako piše Bakirov „Stav“ , nego je obrnuto.
„Stav“ zamagljuje istinu o izmjenama Izbornog zakona, kojim se stvara Bakirov drugi entitet, pišući o stanju „na terenu“. Zaključak je jasan: stanje na „terenu“ je takvo da se s Hrvatima ne može zajedno živjeti, oni su „neprijatelji države“. Gospodo iz „Stava“, Čović je neprijatelj države, to nije upitno, ali mu je u tome partner SDA i Bakir Izetbegović. Što se vas tiče, vi samo bošnjački narod ideološki pripremate za to. Nudite mu mamac nacionalizma i pružate nadu da će jednog dana cijela srednja Bosna biti bošnjačka.
Radi toga se pozivate na demografsku strukturu. Treba imati strpljenja, treba biti sabur, Hrvati će odumrijeti ili će svi biti strpani u zapadnu Hercegovinu. Otići će vremenom i odatle, BiH im treba učiniti nepodnošljivom i besperspektivnom. S dosta strpljenja moglo bi se dočekati da „neprijatelji države„ sami napuste cijelu državu. To je ideologija Bakirovog tjednika.
„Neprijatelj“ nije samo HDZ nego i cijela hrvatska opozicija. Nitko se ne smije amnestirati, ideologija „Stava“ je totalitarna. Naravno, poletarci „Stava“ ne prate historiju slučaja, a kada je prate uzimaju iz nje što im odgovara. Oni ne žele znati da je upravo hrvatska opozicija uspjela jednom poraziti HDZ na izborima i izbaciti ih iz vlasti na svim nivoima.
Kada je bila ugašena „Herceg-Bosna“
To je bilo 2000. godine. Tada je faktički ugašena „Herceg-Bosna“ koju su na vlasit održavali HDZ i SDA od 1994. godine. Ali tada je iz vlasti bila izbačena i SDA i SDS, inače to ne bi bilo moguće. Ta liberalno-demokratska koalicija u kojoj je sudjelovalo nekoliko hrvatskih stranaka, ugasila je zaostale institucije Herceg-Bosne i na nivou BiH i na nivou Federacije. „Stav“ pominje „hrvatsku samoupravu“ kao neprijateljski hrvatski savez unutar koga je bio i HVO.
Alijansa je ugasila tu „samoupravu“ i podvela HVO pod Ministarstvo obrane Federacije, na čijem čelu je bio Mijo Anić, bivši zapovjednik brigade HVO-a na prostoru Brčko-Ravne.
Tu liniju cijeli rat agresor nije probio. U tome su ključnu ulogu održali Hrvati iz opozicije, HSS-a, NHI-a i Republikanske stranke. „Hrvatsku samoupravu“ nije ugasila SDA. To je trajalo dok je Alijansa bila na vlasti, dvije godine, poslije toga ponovno SDA vraća u vlast HDZ i stvaraju još čvršći savez. Tada se brutalno vlast etnički dijeli na svim nivoima, od države, preko Federacije i kantona do općina. Podjela počinje tamo gdje su novci, u budžetima, jer je to njihov najveći interes, a onda se dijele državna bogatstva (šume, rijeke, putna i željeznička infrastruktura, elektroprenos, energetski izvori), te javna poduzeća – elektroprivrreda, pošta, telekom, razne agencije, vladini uredi, školstvo, zdravstvo itd. Zbog toga je država u blokadi, tapka na mjestu, a vladajući SDA i HDZ izvlače pare iz nje.
Žrtvovanje bosanskih Hrvata
U tom kontekstu, nije HDZ sam blokirao formiranje nove federalne Vlade. Bakir je mogao uvjetovati formiranje Vijeća ministara formiranjem Vlade Federacije. Nije to uradio. Mogao je pokrenuti postupak deblokade Federacije koju je blokirao Čović. Ta mogućnost postoji u Ustavu Federacije BIH. Tri godine nije ni pokušao. Zašto? To je zajednički interes, njegov i Čovićev, zadržali su sve svoje ministre u toj Vladi i neustvno vladaju cijeli izborni mandat.
Samo onaj tko na sve naše političke i državne probleme gleda kroz matricu nacionalizma – to ne vidi. Takvi uvijek gledaju iz pozicije „svoga naroda“ i za njegov položaj uvijek su krivi drugi, drugi su „neprijatelji“.
Uz to, ti drugi su smetnja, treba im stvoriti nepodnošljivo stanje od koga će pobjeći.
„Nakon toga, ostaje otvoreno pitanje političke organizacije Bošnjaka da demografsku promjenu ozvaniče i kroz izbore.“
Dakle, bošnjački nacionalizam je pitom, nije razarajući. Treba imati malo strpljenja, treba ga maskirati Čovićevim, a kada dođe vrijeme ispoljit će se punom snagom, kroz „demokratske“ izbore. Do tada, bosanski Hrvati, držite se. Tada će sazreti, nada se „Stav“, bošnjačka nacionalna svijest pa neće glasati za načelnika općine Hrvata u Kiseljaku, Varešu, Novom Travniku. Tada dolazi demokracija SDA, dolazi „demokratska“ i „građanska“.
Čović na ovo neće reagirati, njegov interes se završava na liniji Drvar, Kupres, Prozor, Stolac i zapadni Mostar. Istočni Mostar je pripao Bakiru, to je dogovorio s Čovićem 17. juna 2020. godine, kada su potpisali etničke izborne jedinice za taj grad. Taj model žele prenijeti na Federaciju BiH i ucrtati svoje nacionalističke interese u Izborni zakon. Smatraju to velikim svojim uspjehom.
Taj interes je davno u svoju kartu ucrtao „otac domovine“, Franjo Tuđman.
Žrtvovanje bosanskih Hrvata je zakašnjeli proces jer se „glupi Bosanci“ nisu htjeli iseliti na vrijeme. Sada imaju izbor, ostati u drugom Bakirovom entitetu ili se iseliti. To tada će imati status „neprijatelja države“.
