SDA je značajna stranka, ako ne i najznačajnija u političkoj flori i fauni Bosne i Hercegovine. Svidjelo se to nekome ili ne, ta politička organizacija odgovorna je za većinu naprednih, ali i retrogradnih procesa.
Brodom SDA od 2001. do 2014. godine kormilario je Sulejman Tihić. Od smrti Tihića, do 2014. godine, Strankom demokratske akcije upravlja Bakir Izetbegović. Da bi preuzeo stranačke uzde, Bakir Izetbegović se bori još od 2009. godine. U svojoj kampanji za predsjednika SDA, najavljivao je snažniju BiH, bržu i vitalniju SDA, kao i ubrzanje političkih procesa.
Kada u dogledno vrijeme, sa dovoljne distance se osvrnemo na rad i djelo Sulejmana i Bakira, možemo vidjeti dva potpuno različita poluvremena, sportskim žargonom kazano.
Prvo, ono Tihićevo, vrijeme kada su kreirane, formirane brojne nedostajuće državne institucije. I, ono drugo, vrijeme Bakira Izetbegovića, u kojem počinje razgradnja onoga što je u prvom poluvremenu nastalo.
Neko će reći, drugačije je bilo vrijeme, drugačije okolnosti, kontekst. Međutim, historija je neumoljiva, kao i semafor u sportskoj dvorani, piše samo rezultate.
U čemu se ogleda razlika između Tihića i Izetbegovića juniora. Osvrnite se samo na relacije koje je Tihić imao sa Čovićem, Dodikom, Lagumdžijom, SDS-om, PDP-om. Često puta, susreti koje je Tihić organizovao, odvijali su se u prijateljskom tonu, po restoranima, izletištima. Tihić je tako uspijevao kreirati, koliko toliko, ljudsku, prijateljsku atmosferu, koju je onda prenosio na političke organe.
Mnogi će zamjeriti Tihiću neka kadrovska rješenja, ali ona su također bila rezultat pritisaka iz baze, jer je Tihić, pored državnih poslova, na okupu morao držati veliku stranku, te zadovoljiti apetite s terena.
Historija će zabilježiti da dekadensa SDA, pa tako i države Bosne i Hercegovine dolazi sa slabljenjem Tihića, a jačanjem uticaja Bakira Izetbegovića. To je čak i na papiru tako.
Prva državna institucija koja se danas gasi je Agencija za kontrolu lijekova. Nećemo naravno, glorifikovati ni vrijeme Sulejmana Tihića, ali on je očito znao da relaksira atmosferu.
Sjetimo se samo njegovog obraćanja u Skupštini Republike Srpske. Možete li danas zamisliti takvo obraćanje Bakira Izetbegovića? Može, ali teško. Iritantan i prepotentan Izetbegovićev ton, danas niko sem preostalih članova SDA, ne želi da čuje, a niti uvažava. On jednostavno postavlja izazove pred Milorada Dodika, kao ljetos, kada je rekao da će Srbi s blokadam izdržati do kraja letnjih odmora. Pa, zar je bilo za ne očekivati da Milorad objeručke ne prihvati Izetbegovićev izazov?
SDA Sulejmana Tihića i SDA Bakira Izetbegovića, u državnom i federalnom parlamentu imaju isti broj mandata. Ali, velika je razlika između koalicionog kapaciteta SDA, u prvom, Tihićevom i drugom, Izetbegovićevom poluvremenu.
I standard je bio drugačiji. Tihić je tražio ostavke funkcionera SDA sa podignutim optužnicama. Bakir Izetbegović toleriše i pravomoćno presuđene. Nezabilježeno je u analima krhke bosanske demokratije da je neko tako otvoreno u javni politički diskurs uveo supružnika. Bog zna najbolje. Ali, teško da Bakir Izetbegović odbrani sve ono što je kreirano u vrijeme Sulejmana Tihića. Takve su okolnosti, reći će branioci Izetbegovićevog lika i djela. Da, ali historija piše djela i krajnji rezultat, a na semaforu država pod Bakirom bilježi veliki zaostatak.
Objektivno, najbolje po SDA i po državu jeste da Bakir Izetbegović nađe najbolji mogući način za odlazak i da sa sobom ponese svu sujetu, neznanje, nekompetentne kadrove, iritantni i slabasni medijski nastup, a najvažnije ženu.
(PRESS)