Na brdu u sjevernoj Kolumbiji i dalje se vodi “rat”: između radnika u plavim kombinezonima koji se probijaju kroz polja i grmlje, kako bi uništili koku – biljku od koje se dobija droga kokain, i uzgajivača koji se uporno vraćaju da je sade.
Radna snaga na zadatak ide u parovima: jedan nabija motiku ispod korijena grma i oslobađa ga, a drugi radnik hvata biljku za svijetlo zeleno lišće i odbija je od zemlje. Prate ih psi tragači koji tragaju za minama. Oko polja su naoružani policajci koji čuvaju stražu po pretoplom danu.
Oko dva i po hektara dnevno uspjevaju da “očiste”, a ponekad uzaludno hodaju poljem satima. Ili, moraju da obustave posao radi uklanjanja mina. Sve u svemu, nije im lako. Radnici tu provode sedmice, spavajući u šatorima.
Kolumbija je, uz pomoć SAD, 1990-ih i 2000-ih godina koristila sprejeve za prskanje, odnosno uništavanje usjeva koke, ali je Međunarodna agencija za istraživanje raka 2015. ustanovila da je taj sprej “vjerovatno kancerogen za ljude”.
Vlada Huana Manuela Santosa odmah je obustavila letove, tj. rad aviona iz kojih su se zaprašivala polja. Tokom 2020. ručno je iskorjenjeno rekordnih 130.000 hektara ove zimzelene, grmolike biljke, a kako bi vam bilo malo jasnije – to je površina 20 puta veća od Menhetna.
U odnosu na 2015, posao je sada obavljen 10 puta uspješnije. Iza svega stoji američka vlada, koja stručnim timovima obezbjeđuje obuku i opremu – sve do sredstava protiv komaraca.
Ipak, izgleda da “muškarci u plavim kombinezonima” gube ovaj rat. Taman što očiste polje od koke, uzgajivači se vrate i posade je ponovo tu ili u okolini. Takođe, ručno uništavanje je opasno i intenzivno. Otkako je Ivan Duke Markes došao na vlast sredinom 2018. godine, naoružane grupe su ubile 29 članova iz ovih timova.
To su uglavnom bili vojnici i policajci. Više od 200 je ranjeno, a neki su ostali invalidi zbog nagaznih mina. Dakle, ugrožen život ili zdravlje, i opet je slab pomak. Proizvodnja koke u Kolumbiji je porasla kroz godine.
Između 2012. i 2017. godine uvećana je za više od 250 odsto, na rekordnih 171.000 hektara, prema izveštaju UN, koje koristi satelite za nadgledanje uzgoja. Pojačavanjem timova za iskorenjivanje ove biljke, Bogota je smanjila tu cifru na 154.000 hektara u 2019. godini.
Ali, i pored toga, ova zemlja je daleko najveći svjetski proizvođač koke i kokaina. Kolumbija sada proizvodi više kokaina nego ranih 1990-ih, kada je lider narkokartela, Pablo Eskobar, bio na vrhuncu svoje “slave”.
Iz UN kažu da na Kolumbiju “otpada” 70 posto globalne zalihe droge, dok američke vlasti tvrde da 89% kokaina koji zaplijene – dolazi iz Kolumbije. Prošle godine, kolumbijske vlasti presrele su više od 500 tona kokaina, rekordne količine, i dovoljne da napune koncertnu dvoranu.
Suočena sa ovom sumornom stvarnošću, Dukeova vlada “želi da vrati sat unazad” i nastavi s prskanjem usijeva. I dalje se raspravlja o tome, budući da je na hiljade ljudi svjedočilo kako je dobilo rak, zbog hebricida na bazi glifosata.
