Na berzi sirovina u Čikagu investitori odnedavno mogu da trguju vodom.
To bi s jedne strane moglo gradovima i poljoprivrednicima da olakša planiranje, ali kritičarima se od te ideje prevrće stomak.
Kada Edgar Teri jutrom hoda po svojim poljima u glavi mu je samo jedna stvar – voda. Taj 61-godišnji farmer posjeduje više do 700 hektara zemlje, ukupno 12 polja zasađenih paprikom, jagodama, špinatom, korijanderom i celerom. Sve to mora da se navodnjava preko cijele godine.
Farma Terijevih je porodično gazdinstvo već 126 godina. Nalazi se u okrugu Ventura, oko sat vožnje kolima sjeverno od Los Anđelesa. A tu bi uskoro moglo da ponestane vode. „Nema dana u nedelji da ne mislim na vodu. Posebno sada kada vlada suša“, kaže poljoprivrednik.
Dvije hiljade milja istočno, u Čikagu, žele da nekako doskoče nestašici vode u Kaliforniji. Na najvećoj berzi sirovina na svijetu – Chicago Mercantile Exchange (CME), spekuliše se uglavnom naftom, drvetom i aluminijumom. Ali od decembra prošle godine investitori mogu da trguju „Nasdaq Veles California Index“ – indeksom, koji prati cijene prava na upotrebu vode u Kaliforniji u tzv. fjučersima.
Fjučersi su terminski (budući) ugovori, kojim se kupac i prodavac obavezuju na isporuku robe u određeno vrijeme u budućnosti i po unaprijed određenoj cijeni. Upravo ti ugovori trebalo bi da poljoprivrednicima pomognu u pojednostavljivanju njihovih računica. Od fjučersa bi mogli da profitiraju i gradska komunalna preduzeća, ali i ona koja snabdjevaju energentima, saopštila je berza CME.
Snabdjevači bi mogli da profitiraju
U pacifičkoj američkoj saveznoj državi Kaliforniji voda je izuzetno oskudna roba. Zbog sušnih perioda i šumskih požara cijene vode rastu, često preko noći. Tamo se „u svakom slučaju“ mogu procijeniti troškovi za narednih šest mjeseci, izjavio je za „Blumberg“ Patrik Volf, menadžer berze Nasdak (NASDAQ), koji se bavi fjučersima u Kaliforniji, najvećem američkom tržištu vodom.
U susjednom okrugu Kern poljoprivrednici decenijama raste potrošnja otpadnih voda iz proizvodnje nafte i zemnog gasa. Ona se koristi za navodnjavanje polja u dugim sušnim periodima. Godišnji udio reciklirane vode u budžetu za navodnjavanje danas iznosi 25 do 30 procenata. Stručnjaci i borci za zaštitu životne sredine redovno upozoravaju na zdravstvene rizike, s obzirom na to da se u recikliranoj vodi pronalaze tragovi hemikalija kao što su arsen ili druge otrovne materije.
Etičko pitanje
Eksperti takođe upozoravaju da bi fjučersi o vodi mogli da imaju jednako ozbiljne posljedice i za potrošače. Iza toga se prije svega kriju etička pitanja: da li jedna toliko esencijalna stvar za ljudski život smije da bude predmet špekulacija.
„Moramo da mislimo na potencijalne direktne i indirektne negativne konsekvence ako vodu tretiramo kao robu, a ne kao resurs“, rekao je za „Fajnenšel tajms“ Sajmon P. Džons, nekadašnji šef za Evropu američke trgovinske organizacije „Futures Industry Association“ (FIA). On strahuje od pritiska na rast cijena i špekulisanja na račun siromašnih.
Prema podacima Ujedinjenih nacija više od 2,2 milijarde ljudi u ovom trenutku nema pristup čistoj vodi za piće. UN strahuju da će se situacija pogoršati. „Veoma sam zabrinut da će se vodom trgovati kao zlatom, naftom i drugim sirovinama“, kaže specijalni izvjestilac UN Pedro Aroho-Agudo.
Finansijski žongleri proizvode krize
Već nekoliko puta pokazalo se da špekulacije mogu da budu pokretač pravih prehrambenih kriza. Od 2008. do 2010. hedž-fondovi su uložili mnogo na rastuće cijene kakaoa, zbog čega su cijene porasle za čitavih 150 procenata. Pa i kod rasta cijena pšenice i soje 2007. i 2008. godine, finansijski žongleri umiješali su svoje prste u igru i izazvali glad i socijalne nemire u zemljama u razvoju.
No, berza u Čikagu smiruje strasti: fjučersima za vodu trgovaće se samo regionalno, a na kraju krajeva, najveći dio kalifornijskih prava na vodu u rukama je snabdjevača. Pri tome su ugovori postavljeni kao „finansijski izmireni ugovori“ (financially settled contracts) i tu nije riječ o „pravu na vodu“ već o novcu. To bi trebalo da spreči investitore s velikim skladišnim kapacitetima da stvaraju vještačku nestašicu vode kako bi profitirali od rasta cijena.
„Ne treba nam voda na papiru“
Za Terija su fjučersi o vodi jednostavno besmisleni. „Nama farmerima neophodna je voda za naša polja, a ne voda na papiru“, kaže 61-godišnjak. Zbog toga će se, dodaje, i dalje više oslanjati na inicijativu, koju je, zbog nestašice vode, on sam pokrenuo prije nekoliko godina – Fox Canyon Groundwater Market (Tržište podzemnih voda) – lokalni sistem trgovine za poljoprivrednike.
Tržište za kupovinu i prodaju podzemnih voda je moguće, jer strogi kalifornijski propisi to ograničavaju na korišćenje voda iz rijeka, potoka i jezera. Tu pravo nekog vlasnika zemljišta propada ukoliko ne iskoristi svu vodu koja mu legalno stoji na raspolaganju. Tako bi, zahvaljujući Teriju, poljoprivrednici sada barem mogli da prodaju višak kapaciteta vode koju sami crpe. Trgovina vodom dakle funkcioniše već dugo, ali samo na ograničenom, regionalnom nivou.
