Neki dan sam saznao da je Milorad Dodik do sada napisao pet knjiga, tako berem tvrde priređivači tih knjiga Milan Ljepojević i Franc Sošnja, intelektualno krilo SNSD-a. Dodik vjerovatno o tome nema pojma, ali je fino znati da pored svih svojh obaveza stiže ponešto i napisati, baš kao i njegov koalicioni partner iz HDZ BiH Dragan Čović.
Pisao bi i Bakir, ali je zauzet „rušenjem“ Republike Srpske.
Elem, neki dan je promovisana njegova peta knjiga pod nazivom „Volja naroda“ i sam naslov knjige je problematičan, jer je na posljednjim izborima za srpskog člana Predsjedništva BiH Milorad Dodik osvojio 368 210 glasova, što je tek 29,1%, od ukupnog broja birača u Republici Srpskoj.
Toliko o volji naroda.
Promocija je održana u Akademiji nauka i umjetnosti Republike Srpske (ANURS). U knjizi je sabrano sve ono što je Dodik govorio od četvrte knjige do danas, a govorio je mnogo, ljutito, uvredljivo i bahato.
Što bi rekao Branko Miljković „ko ne sluša pjesmu, slušaće oluju“.
Ova promocija, kao i sve ostale, poznata je po tome što autor knjige tradicionalno nije prisustvovao samoj promociji, što morate priznati nije baš uobičajeno kada se radi o promociji knjiga, ali nam to govori o odnosu autora prema knjizi, a možda i o kvalitetu same knjige.
Ipak to nije spriječilo njegove obožavaoce da se okupe u ANURS-u i potvrde svoju lojalnost šefu, partiji i pisanoj riječi.
Promociji je prisustvovala respektabilna ekipa, ministar zdravstva Republike Srpske Šeranić, šef banjalučkog SNSD-a doktor Vlado Đajić, čelnici ANURS-a Kuzmanović, Mirjanić, Branković i ostale socijaldemokrate koji se nadaju brzom napredovanju u stranci.
Ipak, svim prisutnim u sali ANURS-a, treba odati priznanje jer su smogli hrabrosti i snage da dođu slušati nešto tako dosadno i isprazno.
Zamislite sve te silne akademike, kako pažljivo slušaju i promišljaju riječi Milana Ljepojevića koji u jednom trenutku kaže „da je kroz knjigu poslata poruka da je glas Milorada Dodika mnogo jak, da se mnogo čuje i da su ga mnogi razumjeli, na prvom mjestu Rusija i Kina.“
Franc Sošnja na to dodaje: „Dok čitate knjigu, dobijate, razumijete i jačate osjećaj jedinstva koji nam je potreban.“
Trebaš imati samodisciplinu kaluđera iz Šaolina da se ne nasmiješ ovim glupostima.
Naravno ovdje nije problem Milorad Dodik, njemu nikada ne bi palo na pamet da piše knjigu koja će imati tiraž od 1000 primjeraka. On radi na veliko.
On je jednostavno žrtva dokonih poltrona unutar svoje partije.
Problem su upravo ti akademici, profesori i drugi predstavnici javnog i kulturnog života Banjaluke, koji svojim prisustvom i tobožnjom zainteresovanošću ovom partijskom skupu daju privid kulturnog događaja.
Opet, kao da je nekad bilo drugačije?
