Kemal Ademović, politički direktor Naroda i Pravde govorio je za PRESS, u nastavku donosimo cijeli intervju:
Nikad se od rata u političkom javnom prostoru nije više govorilo o podjeli Bosne i Hercegovine, otvoreno i bez uvijanja. Danima kruže neki „non paperi“ po evropskim hodnicima odlučivanja. Slovenski predsjednik otvoreno pita naše predsjedništvo šta misle o mogućoj podjeli BiH. Dodik prije nekoliko dana objavljuje video u kojem najavljuje „mirni razlaz“, i taj video kruži društvenim mrežama kao plaćeni oglas. Gosp. Ademoviću, prijeti li Bosni i Harcegovini podjela?
Na nedavnom sastanku s predstavnicima Evropske Komisije u Sarajevu kao Politički direktor predvodio sam delegaciju Naroda i Pravde i prenijeli smo svoj nedvosmisleni zvanični stav: upotpunosti odbijamo koncept etničke podjele zemlje na tri entiteta i odbijamo učestvovati u bilo kakvoj vrsti razgovora na tu temu! Narod i Pravda nije parlamentarna stranka na državnom nivou, ali zastupamo 75.000 građana koji su nam na prošlim izborima dali legitimitet da ih zastupamo. Nismo usamljeni s ovakvim stavom, većina građana zasigurno nije za podjelu zemlje. A dok god postoji većina onih koji su spremni odlučno se suprotstaviti podjeli, do podjele teško može doći. Očito je da neko podjelu BiH želi staviti na evropsku političku agendu. Kako shvatiti da se nakon toliko ljudskih života koji su pali za opstanak ove zemlje, nakon etničkog čišćenja, nakon genocida, uopšte priča o njenoj podjeli!? Nakon srebreničkog genocida Bosna je emanet međunarodne zajednice i bio bi veliki civilizacijski luksuz da međunarodna zajednica ponovo zažmiri na eventualnu nepravdu prema cjelovitosti i suverenosti BiH.
Na press-konferenciji Naroda i Pravde povodom trogodišnjicenjenog osnivanja, održanoj 12. marta ove godine, predsjednik NiP gosp. Konaković javno je prozvao vladajuće stranke da razgovaraju o podjeli zemlje, čak i da rade na tome, uz poziv daga demantuju. Prošlo je više od mjesec dana, a na tu prozivku niko se nije zvanično oglasio?
Da, nažalost, nakon te prozivke nastao je muk. Sad vidimo i zašto. Očito su naše analize i informacije koje smo imali u Narodu i Pravdi bile tačne. Čuli smo da se za domaćim političkim hastalom priča o podjeli zemlje i htjeli smo to provjeriti javnom prozivkom. Njihova duga šutnja rekla nam je mnogo. U Predsjedništvu Bosne i Hercegovine prije 40 dana razgovaralo se o podjeli Bosne i Hercegovine, na zvaničnom sastanku sa predsjednikom Slovenije. Akteri su to medijima potvrdili. Neshvatljivo je da su Džaferović i Komšić sedmicama o tome šutjeli. Oglasili su se malo prije izlaska spornog „non papera“ u javnost. Pričaju o podjeli, šute o tome šta pričaju, a nažalost djelima pokazuju da rade na tome. Popuštanje Dodiku na NATO-putu, prepuštanje gradonačelnika u Mostaru HDZ-u,bojkot izbora u Travniku od strane Hravata za račun SDA, dizanje ruku od Srebrenice u političkom smislu i tako dalje, samo su neke od ilustracija trgovine voljom građana i teritorijom. Sve sam bliže mišljenju da je uvertira u novi proces podjele zemlje bila ona farsa oko revizije tužbe BiH protiv Srbije za počinjeni genocid.
U vašem posljednjem intervjuu za portal Raport pomalo iznenadno spomenuli ste tu reviziju presude, kada priča o podjeli i „non paperu“ nije bila aktualna. Sada je ponovo spominjete – kako povezujete fijasko revizije presude protiv Srbije za genocid i aktualnu priču o podjeli BiH?
Bojim se da je ta afera bila samo uvod u ovo što nam se dešava danas. Pregovaračka pozicija Bosne i Hercegovine u odnosu na svoje susjede, ali i međunarodne aktere, potpuno je oslabila. BiH je razorena, a šteta joj nije ni priznata, a kamoli nadoknađena. Agresor nije dobio adekvatnu opomenu i sankciju, čime je ohrabren da ponovo nastavi sa sličnom suludom politikom. Evo, danas to gledamo. Umjesto da Srbija zvanično prizna genocid, da se izvini za sve čime je naudila ovoj zemlji, da nastoji pravitiustupke koji idu u korist oporavka i jačanja BiH gdje god može, ona nastavlja ohrabrivati Dodika u pričama o „mirnom razlazu“, eksplicitno ili prešućivanjem. Srbija očito još nikada nije odustala od svojih pretenzija na teritorij BiH. U jeku afere „non paper“ koja potresa cijeli region, a posebno BiH, Vučić s Dodikom posmatra vojnu vježbu Vojske Srbije, i uz to ga pušta za mikrofon da priča o podjeli BiH i mirnom razlazu. Kakva je to poruka Srbije našoj zemlji? Takvoj Srbiji halaliti genocid i agresiju i onemogućiti da međunarodno pravosuđe zaključi istinu je čin izdaje i države i naroda. Mi jesmo za dijalog,pregovore i popravljanje odnosa s komšijama, ali ne u podređenom, nepravedno nametnutom pregovaračkom položaju, u koji nas je između ostalog gurnula i ova izdaja u slučaju revizije tužbe. Takav današnji položaj doveo nas je u situaciju da nam javno poručuju da će nam komadati zemlju, bez imalo ustručavanja. Za trgovanje, kockanje i poigravanje s državom ne može se naći opravdanje. Ova je država preskupo plaćena, krvlju i golim životima.
Ima li rješenja za novonastalu situaciju?
Prvo trebamo identifikovati ko stoji iza inicijative, ko je osmislio i pokrenuo, tek ćemo onda znati šta bi moglo biti rješenje. Trebaju nam odgovori na neka pitanja: je li riječ o domaćimunutrašnjim akterima i njihovim partikularnim interesima, koji su uspjeli dobit podršku evropske periferije? Ili je riječ o regionalnim igračima, o komišijama i njihovim pretenzijama na našu zemlju? Ili je riječ o evropskim desničarima, koji stoje „na braniku“ Evrope? Ili je riječ o geopolitičkom nadmetanju istoka i zapada? Čudno je da nema hitnog zasijedanja PIC-a, da nema hitne posjete nekog od međunarodnih čelnika, da nema zvaničneosude Janše, koji se nemušto i neuvjerljivo ograđivao od „non papera“. Da već tri dana nema osude Dodikovog javnog pozivanja na raspad zemlje, koji promoviše po vojnim mitinzima i kroz plaćene oglase na društvenim mrežama? Šta rade naše nadležne institucije, sigurnosne, diplomatija i obavještajne strukture, imaju li tačnu informaciju otkud je došla inicijativa?
Ili je možda inicijativa zvanična, politička, domaća, pa je niko od lokalnih institucija ne smije problematizirati? Možda i najvažnije pitanje jeste – da li je priča o podjeli zemlje našla sagovornika među tzv. „probosanskim snagama“, među onima koji se kunu u Bosnu i bošnjaštvo. Ukoliko jeste, tek tad imamo pravi problem. Trgovanje i kockanje državom ne može imati opravdanje, nikakvo. Ova je država preskupo plaćena, krvlju i golim životima, da bi se s njom poigravalo.
Ima li Bosna i Hercegovina još uvijek međunarodne prijatelje koji će stati iza njene cjelovitosti i suvereniteta?
Ohrabruje saopštenje Američke ambasade u BiH povodom priča o „non paperu“, ali i nedavno pismo američkog sekretara Blinkena da u BiH neće biti tektonskih promjena, već da će reforme biti provođene korak po korak. U dobroj mjeri dijelimo stav s gospodinom Blinkenom, mi smo svoj pogled na reforme podijelili s predstavnicima Evropske komisije: želimo rješenja kakva su u razvijenim evropskim zemljama, želimo izmjene ustava i zakona onako kako je definirano u presudama međunarodnih sudova, a ne želimo etničku podjelu zemlje. Ohrabruju i reagovanja pojedinih evropskih političara, među njima i Tanje Fajon i Josipa Juratovića, koji daju podršku BiH i osuđuju „non paper“, smatrajući ga desničarskim političarenjemkoje nema budućnosti u EU.
Kako već rekoh, rješenje je prije svega identifikacija pravih aktera, a potom ozbiljan institucionalni dijalog na pravom mjestu, u našim institucijama, ili u Briselu, ili u Vašingtonu.Neophodno je saznati je li BiH prepuštena sama sebi ili imamojoš međunarodnih prijatelja koji će podržati našu borbu za funkcionalnu državu. Paralelno s utakmicom na međunarodnom planu, moramo jačati svoje institucije kroz suzbijanje korupcije i postavljanje kompetentnih kadrova. Samo slabe institucije koje je „izbušila“ korupcija i neodgovorni političari mogli su dovesti do situacije u kojoj trenutno jesmo, da nam neko radi o glavi a da zvanično ne znamo ni ko, ni gdje, ni kada, ni kako.
