Demokratija je krhka, ponavljaju u Americi u posljednje vrijeme. Nakon Trumpove ere koja je završila nasiljem u Kongresu SAD 06. januara, kao i njegovim odbijanjem da prisustvuje inauguraciji novog predsjednika Joe Bidena trebati će mnogo vremena da se stvari vrate u neki normalan kolosjek.
Trump je dobio skoro 75 miliona glasova, prevashodno tzv. bijele Amerike. Američko društvo je relativno podjeljeno, rasna i socijalna distanca je veća nego ranije, ugrožene su bile institucije te zemlje za koje se smatralo da su nedokučive u svojoj stabilnosti. Predsjednik Joe Biden i njegova administracija će imati mnogo posla u procesu prevazilaženja ovih podjela i osiguravanja da Amerika nastavi putem ravnomjernog razvoja i nakon njegovog mandata. Jer vrijeme brzo prolazi.
U isto to vrijeme dok gledamo kako se u Americi pokušavaju stvari ispraviti na jedan civiliziran, demokratski način, uz povratak pristojnosti kao nekada prepoznatljivog američkog „brand-a“ u razmišljanju i ophođenju, u Rusiji šalju u zatvor glavnog opozicionog lidera, kojeg su ranije čak pokušali i ubiti.
U Kini cijeli jedan narod, Ujgure, sistemski pokušavaju uništiti samo zato jer su Muslimani. U glavama komunističkih diktatora Islam je kao religija vjerovatno najveća „prijetnja“ jer je po sistemu vrijednosti koje promovira sušta suprotnost njihovoj ideologiji.
A u Turskoj, u kojoj je demokratski sistem još uvijek relativno prisutan, mada ga je Erdogan svojim autokratskim epizodama „načeo“, na sve to šute. Samo se U Americi suprostavljaju, s vremena na vrijeme, dok o dešavanjima u Rusiji i Kini ne čujemo mnogo.
Velika Britanija, značajan saveznik naše zemlje u posljednje vrijeme, se nakon finaliziranja svoje Brexit epizode polako vraća u međunarodne odnose, mada još uvijek stidljivo jer borba protiv pandemije okupira glavninu napora Vlade Njezinog Veličanstva. Nadati se da će Britanci ponovo snažno stati iza naših napora da ne budemo dio ruske zone uticaja nego da budemo dio EU i NATO, bez obzira što su, paradoksalno za ovaj kontekst, Britanci odlučili okončati svoje članstvo u EU.
Savezna Republika Njemačka još uvijek pokušava pronaći način da svoju ekonomsku moć pretoči u politički uticaj, a da to ne bude percipirano kao hegemonij koji kroz historiju u nekoliko navrata svijet doveo na ivicu potpunog uništenja. Tu i tamo pokrenu neku inicijativu, bojažljivo podignu glavu, ali čekaju kako će druge velike sile, da se plaho ne zamjere, reklo bi se kod nas. U tom kontekstu njihov napor u postavljenju novog Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini će biti zanimljivo posmatrati. Rusi već negoduju, vidjet ćemo kako će se stvari razvijati.
U svom tom kolopletu odnosa, koji uveliko posjećaju na razdoblje od prije 100 godina, sa izuzetkom novonastalog uticaja Kine i donekle Amerike, nalazi se Zapadni Balkan. Istočni Balkan je „pobjegao“ od svih tih ponavljanja historije ulaskom u EU i NATO, njihova sreća.
Bosna i Hercegovina kao dio Zapadnog Balkana će biti poljem interesovanja i sučeljavanja svih navedenih sila i velikih država, u to ne treba imati sumnje, i morati ćemo se opredjeliti.
Zapadne integracije nam osiguravaju kvalitetnije vrijednosti od ovih koje dolaze sa Istoka jer je domokratija, iako krhka, najbolji način da se organizira jedno društvo. Poštivanje ljudskih prava, ljudskog dostojanstva i prava na izbor je temeljna vrijednost koja razlikujuje naše zapadne prijatelje od ovih istočnih. Put imigranata, njihove finalne destinacije, možda najbolje pokazuju gdje je jednostavno bolje za gradjane, za narod.
Međutim, autokratksi režimi su percipirani kao efikasni i tu postoji opasnost da narodi poput balkanskih, umorni od neefikasne države, vremenom ne postanu njihovi fanovi, a to bi bilo loše. To se ne smije dozvoliti.
Demokratske promjene koje su zabilježene u našoj zemlji u proteklo vrijeme, posebno u velikim gradovima i industrijskim ventrima, predstavljaju nadu da će nova generacija političkih lidera znati „ispraviti krive Drine“, biti partner Americi i EU u pokušaju da budemo dio naprednog demokratskog svijeta.
Jasno je da to neće biti lako ostvariti s ovakvim podjelama u zemlji, ali je moguće. Bosna i Hercegovina graniči sa EU velikim dijelom, mora postati njenim dijelom, ili se barem kretati u tom pravcu. Brže, po mogućnosti, jer neće ni SNSD i HDZ biti vječno politički snažne stranke.
