Omiljeni novinar, urednik i putopisac Goran Milić (74), koji broji hiljade svojih reportaža i javljanja u eter, kao i stotine emisija i direktnih prijenosa, službeno je već gotovo deset godina u mirovini, ali ne staje. Ovih dana čeka početak prikazivanja svojeg najnovijeg serijala “What’s Up America”, a prije četiri dana izašao je iz bolnice, gdje je bio na liječenju od covida.
Simptome sam dobio 18. prosinca, nekoliko dana nakon što smo supruga i ja došli u Slano, gdje imamo stan. Temperatura mi se povisila, varirala je između 37,2 i 37,5. Moja žena Ana isto je imala simptome pa smo oboje otišli na testiranje. Ona je bila pozitivna, a ja negativan. No, znao sam da sam zaražen pa sam ostao doma – uvodi nas u priču o tome kako je prebolio koronavirus.
Temperatura mu je, kaže, tokom nekoliko dana rasla, penjala se i do 38 pa je otišao u bolnicu.
U bolnici u Dubrovniku nije gužva. Rekli su mi da bi, s obzirom na moje godine i hronične bolesti, bilo bolje da nekoliko dana ostanem na njihovoj njezi. Na kraju sam tamo boravio 16 dana – govori Milić.
Pitamo ga je li imao klasične simptome, među kojima su gubitak mirisa i okusa.
Nisam, jer mi ta osjetila nisu pretjerano izoštrena već desetak godina. To je tako zbog cigareta. Čak sam imao osjećaj da su mi se miris i okus malo i poboljšali. Uživao sam u bolničkoj hrani, bila je jako ukusna – kaže pa dalje hvali dubrovačku bolnicu i njezino osoblje.
Jako sam zadovoljan njihovim odnosom prema pacijentima. I iznimno zahvalan, kao i svi koji iz bolnice izađu živi. Jako su lijepo brinuli o nama, pravi su profesionalci – govori.
Medicinskim radnicima, svjestan je, ovih dana nije nimalo lako.
Pandemija je, u svom su se poslu susreli s potpuno novim normativima. Recimo, moraju stalno mijenjati skafandere, nije lako više puta na dan se presvlačiti… Sva su ta odijela za jednokratnu upotrebu pa dosta vremena ode samo na njihovo mijenjanje. A treba u obzir uzeti i da je u njima vruće te da osoblje mora imati debele rukavice. Medicinske sestre usprkos tome vješto daju injekcije, vade krv… Svaka im čast na organizaciji u ovom novom režimu – kaže Milić, dodajući da je vrijeme u bolnici većinom kratio prateći zbivanja u Hrvatskoj i svijetu na internetu.
A uživao je i u muzici. S YouTubea si je puštao “muziku nastalu prije ere Beatlesa”.
Kako sam putovao Južnom Amerikom, fascinirala me tamošnja muzika. Nju ne možete tako lako nabaviti na, recimo, pločama, ali se srećom sve sačuvalo na YouTubeu. Istraživao sam tu jednu prilično staru glazbenu nišu, slušao te digitalne audiozapise koji su zapravo presnimljeni s ploča – govori. – Riječ je o muzici iz Argentine, Urugvaja… tih krajeva. Slušao sam, primjerice, Palita Ortegu, Violetu Rivas, Lea Dana, pa čak i neke pjevače koji su stvarali još ranije, naprimjer Julija Sosu, urugvajskog kralja tanga – dodao je Milić
Iako je prebolio koronavirus bez većih komplikacija, ipak je imao upalu pluća.
I to na oba plućna krila. Ali, srećom, ona se nije razbuktala do ekstremnih granica. Zahvalan sam što se sve odvilo na ovaj način. S bolestima se nikad ne zna. Ponekad se misli da je virus pri kraju pa čovjek završi na respiratoru, ili se bolest vrati i nakon što se čini da je gotova. Srećom, kod mene scenarij nije bio takav, barem zasad. Slušao sam liječnike, uzimao terapiju i sve je prošlo – priča.
Njegova supruga Ana imala je, govori, blaže simptome.
“Pravu” je bolest osjetila samo nekoliko dana, no većinu je vremenski provela u izolaciji.
Ona je bila izgubila miris i okus, no sada je sjajno. Ja sam se zadržao u bolnici, no to mi doista nije teško palo. Imao sam povjerenja u doktore. Svako malo su mi govorili: ‘Mislili smo vas pustiti sutra, ali ostanite još tri dana’. Neki ljudi to možda ne bi prihvaćali baš dobro, no meni je to bilo OK. Na pameti mi je bilo samo to da želim iz bolnice izaći zdrav. I svakako sam bio mišljenja da je bolje da sam tamo gdje imam kompletnu njegu i pod budnim sam okom doktora – kaže, dodajući da je sretan što ga je “pomilovalo da se bolest ne razvije u nekom lošem smjeru”, piše Jutarnji.hr.
