Piše: Miroslav Vasilj/Pogled.ba
I kao da ih je pisao o 21. stoljeću. Bosni i Hercegovini. I izopačenim političkim figurama koje bi umjesto medicinskih pomagala u vrijeme pandemije kupovali krstareće rakete. Onih koji unaprijed znaju kako će na međuentitetskim linijama izbiti rat i koliko imaju dronova. I onima koji bi okretali mitraljeze protiv svojih političkih neistomišljenika.
Zašto je rat opet na stolu? Zašto kada smo pretrpjeli godine straha, užasa i stradanja? Zašto se kopa po boli poglavito onih koji su u prošlom ratu izgubili svoje najbliže? Otkud tolika izopačenost na bh. političkoj sceni? Točnije ekstremnom dijelu sarajevske političke scene?
Nekoliko je razloga zašto Bakir Izetbegović i likovi iz njegovih satelitskih stranaka poput Željka Komšića i Zukana Heleza zveckaju oružjem.
Prije svega nervoza. Naime došlo je do potpunog preokreta u nekoliko vrlo važnih političkih centara. Washington je poslao Matthewa Palmera koji otvoreno navodi da postoji problem kod izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH i izbora izaslanika u Dom naroda. Iz Bruxellesa se čuju jasne poruke o potrebi federalizacije BiH. A na Pantovčaku je umjesto notornog Stjepana Mesića ljevičar i antifašista predsjednik – državnik Zoran Milanović koji upravo tim i takvim političarima poručuje „mogu se samo kestenima gađati“.
Drugi razlog je neka vrsta poruke da je koalicija okupljena oko Izetbegovića spremna na žrtvovanje mira samo da bi ispunila svoje vrlo opasne političke planove koje uključuju političko eliminiranje Hrvata s jedne strane i s druge strane nedopuštanje da RS vrati ovlasti za koje smatra da im pripadaju. Poruka je to OHR-u i Christianu Schmidtu koji je htio u Vijeću sigurnosti pročitati poprilično čudno izvješće koje su mu pisali trećerazredni činovnici, a u kojem nema ni pomena ratnih bubnjeva koji odjekuju iz Izetbegovićevog političkog tabora.
Treći razlog prijetnji ratom je možda najvažniji. A on je skretanje pozornosti s brojnih koruptivnih radnji. S uplitanja u pravosudnu vlast. S nepostojanja bilo kakvog gospodarstva. S neimaštine i zaostalosti. S poreznih nameta Fadila Novalića. S činjenice da je BiH prema svim pokazateljima jedna od najsiromašnijih zemalja u Europi.
Eto razloga zašto bi neki umjesto ulaganja u gospodarstvo, većih plaća i mirovina, više ulaganja u znanost i umjetnost, bolju zaštitu okoliša htjeli ulagati u dronove, mitraljeze, puške, tenkove i krstareće rakete. A lijepo im je poručio uzoriti kardinal Vinko Puljić: „Samo budala može željeti rat – prestanite.“
Dnevnik.ba
