Piše: Goran Vojković/ index.hr
Društvene mreže su posljednjih desetak godina postale monopolisti.
Za razliku od klasičnih ili suvremenih elektroničkih medija, kod kojih ako niste zadovoljni sadržajem možete potražiti alternativu, alternative velikim društvenim mrežama nema. Nema drugog Facebooka, nema drugog Twittera, nema nekog trećeg Instagrama. Cijela filozofija društvenih mreža je ta da su na njima svi – nekakva alternativa osnivanja kakve nove mreže unaprijed je osuđena na propast. Čak ni platforme za internetsko dopisivanje nisu monopolisti – Skype, Viber i WhatsApp su ipak vezani za vaš broj i jednu platformu relativno lako zamijenite drugom.
U vrijeme kada većina ljudi internetu prilazi putem društvenih mreža, kada ta mreža odluči nekoga blokirati, onda je vaše pravo na izražavanje ugroženo. Ne možete svoje misli izreći ni prijateljima, ni poznanicima, ni fanovima, ni ikome. Društveni je to ekvivalent onome kako su totalitarna društva rješavala nepoćudne intelektualce – prisilnim preseljenjem u Sibir ili u kakvo udaljeno selo. Tehnički, nisu vam napravili ništa strašno, ali u stvarnosti su vam uzeli pravo na slobodno izražavanje, jedno od temeljnih ljudskih prava. To što su Trumpu blokirali profile internetskih mreža jednako je zabrani javnog nastupa ili progonu u kakvu zabit, što su u prošlom stoljeću prakticirali totalitarni režimi. Bez suda. Bez upravne odluke. Bez prava na žalbu (osim onome koji vas je blokirao).
To što je Trump bezveznjak ne mijenja načelo
Ako vam telefonski račun ne štima u 100 kuna, sukladno europskoj regulativi imate pravo žalbe davatelju usluga, pa onda povjerenstvu za pritužbe potrošača, u koje moraju biti imenovani predstavnici udruga za zaštitu potrošača, pa nacionalnom regulatoru (u nas HAKOM), pa je iznad toga čak i sudska zaštita. No ako vas blokiraju na Fejsu ili Twitteru, iza stoje samo “korporativni pravilnik” i odluka nekog anonimnog zaposlenika. Vaš digitalni utjecaj je zaustavljen, a komunikacija otežana – bez ikakvog suda, ikakve javne odluke, ikakvog prava na žalbu.
Trump je opasni neznalica na mjestu na kojem ima dostup nuklearnim šiframa. Dodatno, totalni je bezveznjak koji ne razumije ni politiku ni međunarodne odnose, a na mjestu je predsjednika države koja bi trebala biti lučonoša demokracije. Pitanje je i koliko je uspješan kao privrednik jer većinu je naslijedio. I da, tvitao je opasne gluposti. No tko je Twitter da odlučuje o tome? Samo zato što postoje korporativna pravila? Dobro, zašto onda nisu bili blokirani iranske vođe kada su govorili o, citiram “eliminaciji Izraela”? Pokušajte pisati o potrebi eliminacije bilo koje susjedne države – blokirat će vas. Što je s tvitanjem vječnog ruskog cara Putina? Kineskih diktatorski izabranih čelnika? Tu se ne dira. Ne želi se petljati u istinski opasne režime ili velika tržišta.
Američki predsjednik je gluposti pisao već godinama – zašto ga nisu blokirali prije? Bio je dobar dok je privlačio ljude na Twitter makar pisao gluposti? Ili nije bila došla direktiva?
Od digitalne demokracije do digitalne diktature mali je korak
Naći će se oni koji će stvar opravdavati činjenicom da je Trump “opasan” i da je huškao na pobunu. Jest. Apsolutno. Ali za to postoje demokratske institucije. Ako Amerika to misli, onda ga može udaljiti s posla na kojemu se nalazi. Od toga da netko drugi osim suda odlučuje tko je pogodan, a tko nepodoban za pisanje pa do toga da se nepodoban sačeka iza ugla i pretuče jedan je korak. A do toga da se nepodobni počnu izguravati iz javnog prostora kao u doba komunističkih diktatura je tek pola koraka ili manje. Od digitalne demokracije do digitalne diktature korak je puno manji nego ikada.
Naravno, možemo reći i da će to “regulirati tržište”, no kada dobijemo monopol, a najjače društvene mreže monopol predstavljaju, onda tržišta nema. Vaše je pravo da vam se ne sviđa Index ili bilo koji drugi portal u Hrvatskoj, i stoga za jako male novce možete zakupiti domenu, postaviti svoj web i započeti neki novi portal. S društvenom mrežom to ne možete. Kod nje tržište ne funkcionira jer postala je prevelika. To je faktični monopol, kakav često imamo u prometu – može neka zračna luka ili autocesta biti loša, ali nitko neće izgraditi alternativu. Preskupa je.
Društvene mreže su postale nešto sasvim drugačije od medija, kod kojih osnujete novi ako su postojeći loši, ili trgovina, kod kojih zakupite halu i krenete s konkurencijom onima koji ne rade dobro. Faktični monopol, privatni, bez nadzora, bez mogućnosti tržišnog reguliranja – opasan je. Opasniji je čak i od službenih državnih monopola, kod kojih postoje barem neki javni regulatori. Što ako neka diktatorska država kupi dovoljan broj dionica takve firme i postane bitan čimbenik usmjeravanja sadržaja? Pa počne forsirati totalitarne ideje i gasiti račune onih koji se protive?
Mreže tvrde da su samo “tehnička platforma”, a onda itekako nadziru sadržaj
Kada je pripremana Direktiva o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu, društvene mreže su tvrdile kako one nisu medij, nego osiguravaju samo “tehničku platformu”. No ako jesu tehnička platforma, onda pitanje sadržaja nije njihov posao. U međuvremenu, čini se da su postale i eksperti za sadržaj jer su Trumpa blokirali zbog sadržaja. Zašto onda, prema njihovoj vlastitoj filozofiji da nisu medij, pitanje sadržaja, poziva na pobunu, govora mržnje i sličnog ne bi bilo pitanje državnih tijela i državnih sudova, za ovaj konkretan slučaj onih u SAD-u? Uostalom, imamo mi na našim mrežama i većih budala od Trumpa pa nisu blokirani. Istina, nije baš da mogu izazvati nuklearni rat, ali štete na našoj lokalnoj, nacionalnoj razini itekako rade.
Naravno, uvijek se možete tješiti da ste vi, recimo, lijevo, a Trump desno (makar sa svojim višestrukim brakovima i općenitim ponašanjem nije ni blizu desničaru), i da vam je eto drago što su blokirali budalu. No što ako neki zaposlenik, ili dioničar, ili država koja je kupila hrpu dionica tih mreža odluči da su sada lijevi štetni? Ili liberali? Hoćete li mirno prihvatiti da su godine građenja vašeg digitalnog identiteta izbrisane jednim potezom, na koji se nećete moći žaliti?
Pravo na slobodu govora uključuje i pravo na slobodu govora gluposti
Budimo jasni. Pravo na slobodu govora uključuje i pravo na slobodu govora gluposti. A za pitanja govora mržnje, namjernog širenja lažnih opasnih informacija ili uvreda trebaju biti nadležni sudovi, a ne neki anonimusi unutar korporativnog sustava. Vrijeđate? Ok, postoji kazna za to. Iznosite govor mržnje? Lijepo piše sankcija u Kaznenom zakonu. Tužitelj, odvjetnik, sudsko vijeće – uredno vas mogu i trebaju kazniti. No što s time ima “tehnička platforma”?
Likovanje jer je netko zabranjen znači samo da ćete se sutra zabranjeni naći i vi, ako politika korporacije odluči da je to oportuno. A kada korporacija postane monopolist, to znači da je treba nadzirati i regulirati kako ne bi preuzela ono što nije njen posao, a to je politički utjecaj. Takva regulacija nije nešto protivno kapitalizmu. Naprotiv, monopole treba nadzirati da bi se kapitalizam razvijao. Politička moć i politički utjecaj trebaju ostati u rukama onih koje svake četiri godine ipak možemo smijeniti.
Mrežno utišavanje gubitnika američkih izbora ne znači nikakvu pobjedu demokracije, nego samo upozorenje da odluka nekog anonimnog korporativnog šefa može na društvenim mrežama utišati svakog od nas, ako taj šef misli da mu to donosi nekakvu korist.
