Premijer Andrej Plenković, koji je ujedno i predsjednik HDZ-a, našao je novi način obrane od opravdanih kritika da je njegova vlast zakazala u organizaciji pomoći područjima pogođenima razornim potresom. Sve to je, smatra Plenković, pokušaj demontaže države, piše Index.hr.
Naravno, “hrvatska država” je omiljeni ideološki koncept u politici HDZ-a i hrvatskom nacionalizmu uopće, a uspostava “hrvatske države” je navodni “tisućljetni san” Hrvata, koji kao nacija u suvremenom smislu postoje tek od druge polovice stoljeća, pa sve i da su htjeli – jednostavno nisu mogli o svojoj državi sanjati cijeli milenij. Kada predsjednik HDZ-a i premijer RH, najmoćniji političar u zemlji, nekoga optuži da radi na “demontaži države”, onda to nije šala, nego svojevrsni poziv na sezonu lova na kritičare vladajućih, napose u medijima, ali i opoziciji.
Kako je Plenković uopće krenuo s tim napadom? Cijela stvar je započela kada mu se u javnosti zamjerilo što je čekao čak šest dana da proglasi stanje katastrofe nakon potresa koji je teško pogodio Petrinju, Glinu, Sisak i zapravo cijelu Sisačko-moslavačku županiju, kao i još neke okolne.
“Zakon o sustavu civilne zaštite govori o načelu postupnosti, mi smo bili tu unutar sat vremena od potresa. Nitko tad nije mogao steći uvid u razmjere šteta. Nema aktera koji nije bio na licu mjesta i radio svoj posao. Dobro je da svi razumijemo to načelo postupnosti. S druge strane smo unutar 24 sata zadnjeg dana proračunske godine pronašli 120 milijuna kuna interventne pomoći”, hvalio se nekidan Plenković.
Plenković kritičare optužio da demontiraju državu
I onda je ispalio optužbu da njegovi kritičari zapravo rade na maltene uništenju Hrvatske: “Šest dana nakon potresa smo donijeli odluku o katastrofi, bilo je i blagdana, dan žalosti. Ne samo da otklanjam tu tezu nego i pokušaje demontiranja države. Država je u godini iza nas pokazala snagu da pomogne i svakom građaninu i gospodarstvu u mjeri koja dosad nije viđena.”
Plenković tu nije stao, nego je i dan kasnije u intervjuu za Hrvatski radio nastavio sa svojim fantazijama o pokušaju demontaže države.
“Ja zaista nakon ovog iskustva imam toliko istančane radare i filtere da mi je u tri sekunde jasno tko ima kakvu agendu i tko mi spina nekakav projekt ili nekakav dojam, za koji se želi ostaviti dojam da nešto nije u redu. Na ljudima iz Crvenog križa, HGSS-a, policije vidim nezadovoljstvo jer u javnom prostoru postoji dojam da nešto ne rade dobro”, započeo je Plenković.
Pa je nastavio serijom retoričkih pitanja: “Ma tko je taj koji će reći iz komfora svog naslonjača da nešto nije dobro? Temeljem čega? Temeljem kojih, čijih podataka? Tko kasni i gdje kasni?”
Plenković kao branitelj države
Sebe je pak pozicionirao kao velikog branitelja države, što u ratu nije bio, iako je imao priliku.
“Nek čitaju zakon, nek vide načelo postupnosti, kad se i kako proglašava katastrofa, koliko je ljudi bilo na terenu, koliko pomoći je dato. Nego se traži namjerno, eventualno nekoga negdje, u nekom možda malo zabačenijem dijelu Banovine, do koga eventualno još netko nije došao. Ili se pusti nekakva poluinformacija. Tome se mora netko usprotiviti. Ja ću se usprotiviti tome.
Državna riznica, mi smo do danas skoro imali 60 milijuna uplaćeno, Crveni križ preko 35, znači gotovo 100 milijuna kuna smo prikupili. Znači, dio ljudi ima povjerenja. I zato gajimo povjerenje u državu, nemojmo je rušiti. Ovo je naša država, to su naše institucije, ti ljudi tamo rade s ciljem da pomognu, kome – svojim sugrađanima. Namjerno sam se usprotivio jer netko to mora i sto posto sam u pravu. Nije to nikakvo netrpljenje kritike, to je analitičko praćenje o čemu se radi”, objašnjavao je naširoko Plenković.
HDZ-ova demontaža države
Ironično u svemu tome je što od proglašenja neovisnosti Republike Hrvatske nitko drugi kao HDZ ne radi toliko vrijedno na demontaži hrvatske države i njenih institucija, od pravosuđa preko obrazovanja pa do zdravstva. Na demontaži države nitko ne radi toliko zdušno kao HDZ.
Za komentar o svemu ovome pitali smo političkog analitičara Žarka Puhovskog.
“Koliko god slaba bila hrvatska država, pa i bilo koja država, nju se ipak ne može dovesti u pitanje kritikom, pa ni najgorom kritikom. Što se ove konkretne situacije tiče, tu je bilo nekih možda pretjeranih kritika, ali većina je bila itekako utemeljena”, smatra Puhovski.
Puhovski: HDZ njeguje koncept države iz 19. stoljeća
On naglašava da HDZ i dalje, a počelo je s Franjom Tuđmanom, njeguje koncept države iz 19. stoljeća, i to u svojoj najboljoj verziji. U najgoroj verziji je HDZ-ov koncept države pljačkaški, no Plenković je ipak bliži drugoj strani spektra u HDZ-u. “Bez obzira na to, njegov koncept države ipak nema veze sa suvremenim, europskim konceptom države”, ističe Puhovski.
Podsjeća da je jako znakovito što u Hrvatskoj potres odmah sruši bolnicu ili oluja uvijek odnese krov s neke škole, dok vojarne ili zgrade županijske uprave rijetko kada nastradaju, jer se ulaže u njih umjesto da prioritet imaju bolnice i škole. A sve to je posljedica HDZ-ovog koncepta države kao simbolike, a ne servisa građana.
Što su nakon potresa trebali učiniti predsjednik i premijer?
“Nakon strašnog potresa u Petrinji dogodio se jedan fundamentalni nesporazum. Istina je da su Plenković i predsjednik Zoran Milanović vrlo brzo došli tamo, ali to zapravo i nije bilo potrebno. Oni svoj državni posao vide kao priliku za slikanje, misli se da je jako važno negdje doći i pokazati se. No na mjesto nesreće treba slati nadležne službe, a nije toliko nužno da dođu političari. U seriji The Crown u trećoj sezoni ima scena u kojoj kraljica Elizabeta odlučuje ne posjetiti mjesto rudarske nesreće jer ispravno zaključi da bi se onda svi bavili njome umjesto pomaganjem nastradalima. Kod nas je obratno, našim funkcionarima ne pada na pamet da se klone s puta državnim službama”, kaže Puhovski, koji dodaje da od Plenkovića više očekuje da danima sjedi u fotelji i telefonira te koordinira državne napore nego da se simbolički pojavljuje na mjestu katastrofe. “Oni su se prvo šetali po Petrinji, kao da je to najvažnije. Meni, ako mi je potres srušio kuću, nije najvažnije da za sat vremena u svojoj ulici vidim premijera”, poentira Puhovski.
“Ljudima treba krov na glavom, to je ono što država treba brzo organizirati”, smatra Puhovski. Kao što znamo, ni desetak dana nakon potresa adekvatno zbrinuti nisu svi njime pogođeni.
Država nakon katastrofe treba djelovati ad hoc
“Mene čak i ne zanima je li taj prvi dan sve bilo učinjeno po zakonu. U takvoj hitnoj situaciji treba djelovati ad hoc, a nakon sedam dana sve može onda ići po zakonu”, odgovara Puhovski na pitanje o tome kako u RH funkcionira ono što se naziva pravnom državom. Naime, prema Zakonu o civilnoj zaštiti je prilično nejasno kakav je to stožer na čije je čelo postavljen Tomo Medved i zašto je preskočen ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, koji bi bio logičnija opcija. Uostalom, on i jest načelnik Stožera civilne zaštite RH, no taj se Stožer bavi pandemijom koronavirusa.
Puhovski upozorava i na neke besmislice u postupanju države, primjerice pozivu da ljudi dostave svoje žiro račune kako bi im država uplatila novčanu pomoć. “Pa pitanje je imaju li svi ti ljudi u ruralnim predjelima račune, kao i mogu li sada uopće doći do banke. Uvjeren sam da bi bilo manje krađe da se ljudima doslovno davala gotovina na ruke kao jednokratna pomoć”, kaže Puhovski.
Hrvatskoj treba dobra birokracija
Za njega je jedan od glavnih dokaza nefunkcionalnosti hrvatske države njena loša birokracija. Puhovski smatra da se država prepoznaje baš po birokraciji, koja je neophodna za njeno funkcioniranje: “Treba nam javna uprava koja radi svoj posao. Umjesto toga imamo lokalne šerife.”
Znakovito je i da je prava pomoć nastradalima zapravo došla “od društva, a ne države”. “Volonteri su društvo, koje je pomagalo nastradalima, koji su također društvo. Država ne zna što bi s volonterima, ne zna ih angažirati, usmjeriti, upravljati”, napominje Puhovski.
Pitali smo ga je li se pokazalo da je Zoran Milanović kao premijer zapravo znao bolje upravljati državom u kriznim situacijama, primjerice kada je bila poplava u Gunji ili tijekom izbjegličke krize.
“Doista nemam razloga hvaliti Milanovića, ali tada je država kao skup institucija i službi bolje funkcionirala. Vjerojatno zahvaljujući Ranku Ostojiću, naročito kada je bila izbjeglička kriza”, kaže Puhovski.
Što se tiče Milanovićevog ponašanja nakon potresa, Puhovski smatra da mu je bilo pametnije da telefonira kolegama u ostalim članicama Europske unije i traži kontejnere nego da u Petrinji nakon potresa drži predavanje o povijesti grada.
“Zadatak države je suspenzija spontanosti”
Upozorava i da je bizarno kako ništa na nastradala područja nije dostavljeno vlakom, iako je pruga do Siska funkcionalna. Uspostava transporta vlakom bi, primjerice, bila pokazatelj funkcioniranja države u kriznoj situaciji.
“Zadatak države je između ostaloga suspenzija spontanosti. Stoga bi državni posao bila npr. centralizacija distribucije pomoći. Toga još nema. Nadalje, HDZ-ov koncept države se temelji na osjećaju, a osjećaj ne možete pravno regulirati. Ovih dana smo u Washingtonu vidjeli kako izgleda raspojasani patriotizam, on ne podnosi granice, a država je tu da regulira, da postavlja granice”, kaže Puhovski i napominje da se država ima priliku iskazati za mjesec dana, kada volonteri budu morali nastaviti svoje uobičajene živote i više ne budu mogli pomagati unesrećenima, kojima će pomoć i dalje trebati.
“Država do tada treba normalizirati nenormalno stanje, primjerice organizirati javnu kuhinju s bonovima, ali na način da ja iz Zagreba ne mogu tamo doći i jesti, a ljudi iz Petrinje mogu. Posao države je i da stvori perspektivu za to područje, država sa stručnjacima treba dati, primjerice, odgovor na pitanje treba li obnavljati ili srušiti centar Petrinje, kao i kakve su to konstrukcije kuća koje uspije uništiti rušenje dimnjaka”, objašnjava Puhovski.
Po njegovom mišljenju, hrvatska država “funkcionira kao sindikat funkcionara, koji se međusobno štite”, umjesto da bude servis građana. “Naše vodeće stranke jednostavno ne razumiju koncept države. Evo SDP je nakon potresa tražio hitnu sjednicu sabora. Što će nama sabor u vezi potresa, to je posao za izvršnu vlast”, dodaje.
Za kraj Puhovski zaključuje: “Posao države je da održava određeno stanje, da građanima pruži sigurnost i normalnost, a ne sreću.”
Svi koji živimo u hrvatskoj državi, odnosno Republici Hrvatskoj, znamo da ona i 30 godina od svojeg postojanja ne uspijeva obaviti svoj osnovni zadatak – pružiti svojim građanima sigurnost i normalnost.
